„Ma kakav falsifikat gospođo draga, ja sam taj Vjesnik imao u rukama, original, pa nisam lud. Na dnu je pisalo specijalno izdanje i unutra je bio veliki tekst o događajima u Jasenovcu. To što vi tvrdite nije točno”, reagirao je Jakov Sedlar na pitanje koliko može biti vjerodostojna njegova istina o Jasenovcu kad se već u najavi dokumentarca „Jasenovac – istina“ poziva na očigledan falsifikat. Očigledan jer istraživanje Lovre Krnića koje je Lupiga objavila dokazuje da takva naslovnica nikada nije postojala.
„Mogu vaši novinari kopati po hrvatskim arhivima, ali neke stvari tamo nikada nećete pronaći. Priličan dio hrvatske arhivske građe nije u Hrvatskoj nego je završio u Beogradu, u vlasništvu kojekakvih lopova koji s tim trguju“, kaže redatelj dokumentarnog filma nedavno premijerno prikazanog u zagrebačkom kinu Europa, ne obazirući se na sve podastrte dokaze kako je naslovnica koju prikazuje loš falsifikat.
Krivotvorena naslovnica kupljena je, kako Sedlar, kaže od “nekih lopova” (SCREENSHOT: YouTube)
Tko je „lopov“ koji je njemu prodao „specijalno izdanje“ Vjesnika nije, međutim, želio otkriti, ali je otkrio da mu je sasvim prihvatljivo kupiti nešto od “lopova” i bez ikakve provjere vjerovati “lopovima”.
„Taj je dokument autentičan 100 posto. Od istog sam čovjeka kupio još neke dokumente“, tvrdi Sedlar koji ne pristaje ni na mogućnost da mu je možda podmetnuto, a kad pitamo koliko je točno dokumenata prikazanih u dokumentarcu došlo iz istog, nepoznatog izvora kojem slijepo vjeruje, ispravlja se i tvrdi – još samo jedan.
„Druge sam kupio u Beogradu od drugih izvora“, kaže Sedlar i ni te izvore ne otkriva. O njegovom „perfekcionizmu“ i provjeravanju podataka korištenih u djelu pod koje stavlja svoj potpis najbolje govori i sljedeći odgovor. Naime, na pitanje koji su povjesničari surađivali na filmu, kaže kako je o tome brinuo Hrvoje Hitrec koji je pisao scenarij.
“Od istog sam čovjeka kupio još neke dokumente”, Jakov Sedlar će nam se “pohvaliti” (FOTO: Hina)
Ne smatra svoj film revizionističkim već bi, kaže, apologeti komunizma trebali konačno priznati da je Tito bio zločinac na čelu zločinačke bande odgovorne za smrt više stotina tisuća civila. A danas se njegov trg križa s ulicom Andrije Hebranga, i tako dalje, ali o porijeklu dokumenta ili bilo kakvom dokazu njegove autentičnosti nismo čuli niti slova.
„Ovo je apsolutno neobjašnjivo, zastrašujuće“, komentar je Tvrtka Jakovine, profesora svjetske povijesti 20. stoljeća na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, na razotkriveni falsifikat Sedlarovog dokumentarca. Kaže kako i ovaj slučaj svjedoči, poput onoga u kojem Vojislav Šešelj, nažalost, nije osuđen, da su govor mržnje i manipulacije u medijima nekažnjivi.
„Prema ovome očito je da se radi o jednom sramotnom falsifikatu. Nemam riječi. Ovo je, ako baš hoćete, pad hrvatske desne inteligencije. Pad do kraja, do samog dna. Sramota je to i za filmsku industriju. Osramotili smo se pred strancima, ali i pred svima, međutim to je još i manje važno, važno je da je ovo laž koja vrišti do neba. Kako je moguće da je Sedlar to napravio? Pa zar ne mogu bolje od toga?“, pita se Jakovina, zaključujući kako ipak „nismo bili u takvom blatu od blata“.
„Ovo je apsolutno neobjašnjivo, zastrašujuće“ – Tvrtko Jakovina (FOTO: Novilist.hr)
Među povjesničarima bilo je i onih koji su odbili komentirati otkriće falsifikata proglasivši se iz različitih razloga nekompetentnima za sudjelovanje u ovoj raspravi. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinski rat, koji u medijima često govori o Jasenovcu, rekao nam je tako da bi prepoznao da mu pokažemo naslovnicu Vojske Krajine, ali da o Vjesniku iz 1945. godine ne zna ništa jer to nije područje njegovog interesa.
„To je“, objašnjava nam, „kao da od kardiologa tražite da vam operira mozak“, bez obzira što nije potrebna nikakva stručnost kako bi se uvidjelo da se u slučaju ove naslovnice radi o falsifikatu.
Mario Jareb iz Instituta za povijest rekao nam je da film nije gledao pa ne može ni komentirati. No, Slavko Goldstein, autor knjige „Jasenovac – tragika, mitomanija, istina“, i sam je nazočio zagrebačkoj premijeri Sedlarovog dokumentarca. Informacija o sramotnoj podvali njega nije previše iznenadila.
„Po mojem mišljenju, film je pun poluistina, laži i falsifikata. Primijetio sam tu naslovnicu, ali taj podatak da su leševi plivali Savom uzvodno bio mi je vrlo glup, pa se na to i nisam previše obazirao. No, zato sam gotovo siguran da su dva citirana pisma Ante Pavelića koja se navode u filmu, čisti falsifikat. Ne mogu to dokazati, jer se ne navode izvori tih pisama, nego Sedlar samo kaže da ih je kupio u Beogradu. Dakle, vjerujem da su kupljeni od nekog falsifikatora koji je na tome radio“, kaže za Lupigu Goldstein, sumnjajući da je izvor falsificirane naslovnice, za kojeg nam je Sedlar potvrdio da je iz Beograda, isti kao i za Pavelićeva pisma.
“Postoji indicija da su i ostali dokumenti ili podaci u filmu falsificirani” – Slavko Goldstein (FOTO: Hina)
Poznati publicist koji je vrsni poznavalac povijesti Drugog svjetskog rata i stradanja Židova, smatra da je Pavelićev potpis na prvom pismu vješto kopiran, ali da se u oba pisma govori o deplasiranim stvarima.
„Navodni Pavelić u pismu govori kako zagrebačku židovsku općinu treba poštedjeti uz tvrdnju da je to jedina koja je opstala u okupiranoj Europi, što nije logično jer je Pavelić bio svjestan da to nije istina. Naime, opstalo je stotinjak općina cijeli rat. Nijemci su ponegdje čak inicirali da se osnivaju takve općine. Recimo, takve su općine opstale u Budimpešti, Trstu, Dresdenu, Łódźu, pa čak i u Varšavi do uništenja, u okupiranoj Francuskoj je također bilo takvih općina. I sam rječnik u pismu je neprimjeren Paveliću, pogotovo jer upravo tih dana kada je pismo navodno sastavljano, započinje veliki transport Židova u logore“, objašnjava Goldstein sumirajući da s obzirom na sve navedeno postoji indicija da su i ostali dokumenti ili podaci u filmu falsificirani, pa ga stoga ni ne čudi da je prikazana naslovnica krivotvorina.
Je li naslovnica Vjesnika krivotvorina ili nije, Hrvoje Klasić, docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu ne želi tvrditi jer se nije u to imao prilike osobno uvjeriti. Reći će, međutim, kako ni sam nije naišao na takvo „specijalno“ izdanje, iako je pregledao sve brojeve Vjesnika iz 1945. godine.
„Mislio sam da je Sedlar imao namjeru ironizirati onu poznatu ‘Prije će Sava poteći uzvodno…’, da je to neka šala, a ne stvarni dokument. Ali ako je to što tvrdite istina, ako ste provjerili i utvrdili da se radi o falsifikatu, onda je to jedna velika sramota i za one koji rade i za one koji podržavaju takav film i takav odnos prema povijesti“, smatra Klasić pa dodaje kako je povijest koja se bavi periodom NDH u Hrvatskoj obilježena revizionizmom i, što je još gore, negacionizmom.
„Uz ono što se kaže, važno je i ono što se prešuti“, citirao je Klasić sociologa Srđana Vrcana koji je ovom izrekom najbolje opisao taj fenomen.
“Kada bismo svi mi tako radili da od nekoga kupimo dokumente i da ih ne provjerimo, zamislite kako bi mogla izgledati naša povijest” – Hrvoje Klasić (FOTO: Lupiga.Com)
„Konkretno na primjeru filma gdje se spominju navodna pisma u kojima se potiče jačanje židovskih općina, čak i ako su autentična – što ne znam jer ih nisam nikad vidio, ta pisma ne negiraju holokaust. Ona samo upozoravaju na još jedan apsurd koji je postojao u zemljama saveznicama Trećeg Reicha, a koji se prešućuje, da su postojali arijevci židovske vjeroispovijesti. Nije ih bilo puno i rasni se zakon nije odnosio na njih, nije se temeljio na religiji“, objašnjava Klasić pa napominje kako se istim mehanizmom „prešućivanja“ služi i knjiga „Jasenovački logori – istraživanja“, rad Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, a na kojem se temelji scenarij dokumentarca.
„Bugari, Danska pa čak i fašistička Italija ima puno manji postotak stradalih Židova u odnosu na cjelokupnu zajednicu. S druge strane, NDH je sa svojih oko 85 posto istrijebljene židovske populacije među najvišima u Europi, a po postotku Roma koji iznosi preko 90 posto vjerojatno je u samome vrhu“, iznosi podatke Klasić, a govoriti o postojanju bilo kakvih logora za istrebljenje nakon 1945. godine potpuno je neutemeljeno, tvrdi, jer o tome nigdje ne postoje nikakvi zapisi ni dokumenti. Barem dok ih Jakov Sedlar ne „kupi“, dodali bismo.
A evo koliko je teško za doslovce dvije minute posla napraviti lažnu naslovnicu i prodati je nekome pod autentično “specijalno izdanje” (MONTAŽA: Lupiga.Com)
Koliko je uopće uobičajeno otkrivati „izgubljene“ povijesne dokumente na ovaj način, “kupovinom od lopova”, pitanje je koje je prilično razjarilo našeg sugovornika.
„To je skandal nad skandalima ili, kada bismo svi mi tako radili da od nekoga kupimo dokumente i da ih ne provjerimo, zamislite kako bi mogla izgledati naša povijest, kad bi svatko mogao napisati i napraviti što hoće, a danas sve možete napraviti. Takve ničim utemeljene tvrdnje imaju dva cilja: prvi je relativizirati ustaški pokret i NDH, a drugi je pokazati da su komunistički pokret i ustaški pokret u stvari bili jednaki pri čemu se koristi metoda da se jedan režim gleda isključivo kroz žrtvu, Blajburšku, a drugi se gleda isključivo kroz zločin, i opet Blajburški. Onima koji tako rade cilj nije istina nego relativizacija, pa možda čak i revitalizacija ustaškog pokreta i NDH“, reći će Klasić i zaključiti kako bi o svemu trebalo pitati ravnateljicu spomen-područja Jasenovac, Natašu Jovičić.
„Ona bi trebala tražiti da se Jakov Sedlar ispriča, ili sa svim svojim kustosima dati ostavku jer, ako je ovo što Jakov Sedlar u svom dokumentarnom filmu tvrdi, istina, onda oni nisu dobro radili svoj posao za koji su bili plaćeni“, uvjeren je Klasić. Nataša Jovičić bila je u četvrtak na službenom putu i nismo je uspjeli dobiti. Na pitanje koliko Sedlarov film osporava višegodišnji profesionalan rad, njen osobni i cijelog stručnog tima, tako još uvijek nismo dobili nikakav odgovor. Ne oglasi li se ona na ovaj, po svemu sudeći propagandni uradak, koji želi poručiti kako su svi hrvatski građani, ustaše i partizani, bili zločinci i kriminalci, tada doista ne moramo zamišljati – mi već duže vrijeme živimo povijest u kojoj svatko montira i piše što hoće.