Zagreb, 17.03.2016 – Sjednica Odbora za ratne veterane Hrvatskog sabora na kojoj je predsjednik Vlade Tihomir Orekoviæ predstavio kandidata za ministra branitelja Tomu Meveda. Na slici eljko Glasnoviæ tijekom sjednice Odbora.
foto HINA/ Damir SENÈAR /ds
Tema – stanje u hrvatskom pravosuđu. Tim je povodom uredništvo emisije “Studio4” u utorak pozvalo predstavnike HDZ-a i SDP-a. Iz potonje stranke nisu se odazvali, pod obrazloženjem da su im svi stručnjaci za to područje imali otprije dogovorene obaveze. HDZ je poslao saborskog zastupnika Željka Glasnovića. Njegove riječi prenosimo kako ih je dotični i izgovarao, s pripadajućim nejasnoćama i gramatičkim pogreškama.
Gost HTV-ove emisije Studio 4 – Željko Glasnović (SCREENSHOT: YouTube)
“Dobrodošli u ‘Studio4’.
– Hvala. Pozdrav vama, Hrvatima u BiH i dijaspori.
Kako biste ocijenili hrvatski pravosudni sustav i koje probleme smatrate ključnima?
– Pa gledajte. Prvo moramo znati zašto je taj sustav kakav je. Moramo vidit što se prije događalo. Taj jugokomunistički sustav je propao na političkoj razini. Bio je jednopartijski sustav koji je utemeljen na masovnim ubojstvima, političkim progonom. UDBA je ubila više ljudi nego sve službe tajne istočnog bloka ukupno. Jugoslavija je osamdesetih imala više političkih zatvorenika po postotku nego samo jedna zemlja, to je Sovjetski Savez. Propala je i ekonomski. Danas imamo ta neriješena pitanja. Na primjer, pet posto katastra je uvedeno u zemljišne knjige. To su posljedice tog sustava, i to sprječava sve investicije. Dva milijuna hektara je oduzeto seljacima, oduzete su poduzeća, imovine ljudi su ubijene i useljavali su se u njihove kuće po Zagrebu. Stari Zagreb je nestao ovdje gdje je logor Kanal. To znači utemeljena je bila u otimačini. Živjela je Jugoslavija od vanjske pomoći. Od njemačke odštete i novca od gastarbajtera. Treće, što je najgore, moralno je i duhovno propala. Izmijenila je mentalni sklop ljudi su pod tom utjecaju psihopatologije. Mene čudi da još imamo na fakultetima filozofskim, politički znanosti. Ja bi zvao njih političke pedofile, jer oni imaju isti mentalni sklop. Pedofili su neizlječivi. Ja sam radio deset godina na pravosudnoj policiji. I sprečavaju svaku kronologiju, falsificiraju povijest i to je zašto mi ne možemo doći do lustracije.
Kako se to odnosi na današnji pravosudni sustav?
– Pa, reći ću vam ovako. Gledajte, sve druge zemlje postkomunističke, osim Slovenije i Hrvatske, su provele lustracijske zakone. U Rumunjskoj nedavno osuđen je čovjek koji je odgovoran za smrt tisuće i tisuće Rumunja. Rumunjska je bila južna špica gulaga, gdje je ubijeno stotine tisuća ljudi nakon Drugog svjetskog rata. Dobio 20 godina. U Mađarskoj prije šest mjeseci osuđen je čovjek koji je 1956. godine bio šef tajne službe za ubojstvo stotine Mađara kad je bila mađarska revolucija. Formirane su komisije za pomirbu i istinu u Poljskoj, ustanove za sačuvanje povijesnog sjećanja. To je Slovačka napravila. Kod nas se totalno suprotno dogodilo. Lustracija je provedena u suprotnom smjeru. Imali ste komisiju za postratne grobove. Imate šesto masovnih grobnica u Sloveniji, gdje je ubijeno više od stotine tisuća ljudi. Imate tamo 15 Srebrenica. Ta komisija je ukinuta i spojena je… Ministarstvo branitelja. Komisiju je vodio pukovnik UDBA-e. To znači da oni neće sebi nikad same lustrirati. A važna je taj treći komponent, to duhovno razaranje i razaranje mentalnog sklopa, gdje se tu ne prihvaća istina. Ako se ne dođe do istine, nema pomirbe i pravde.
Vratimo se na pravosuđe. Često govorite o lustraciji u saboru. Na koji način mislite da bi bila provediva u samom sektoru pravosuđa i je li ondje nužna?
– Da. Imate tri stupa. Vi nemate ni u jednoj postkomunističkoj zemlji ljude koji su radili u represivnom aparatu da su danas u sudstvu. Ne samo u sudstvu. Na fakultetima, u vojsci, tajnoj policiji i tako dalje. Spomenuo sam da je ta lustracija provedena u suprotnom smjeru kod nas. Na primjer, imate Anto Nobilo. On je bio bivši tužitelj koji je osuđivao ljude. Mojeg prijatelja Mirka Sunića, oca mu je osudio četiri i pol godine što je čitao novine. Sestru šest mjeseci u Požegi. Tražio je još duplu kaznu za to. On je danas lumen pravosuđa tamo. Zaradio je milijune dolara u ovoj državi. A u isto vrijeme ljudi koji su robijali, 14, pet godina, deset godina za verbalni delikt, dobili su za odštetu 50 kuna na dan.
Dobro, osoba koju prozivate nije u studiju, ne može odgovoriti na te tvrdnje. Vratimo se na samo pravosuđe.
– Ovako. Modernizacija pravosuđa. Ja sam radio deset godina u pravosudnoj policiji u Kanadi. Dobili smo preslik bivše države, disfunkcionalni sustav (…) Moramo znati kakav sustav vlada ovdje. Je li to socijalistički sustav, commonwealth law, continental law? (…) Moramo stvoriti efikasni sustav. (…)
Kad govorimo o lustraciji koju spominjete, možete li dati konkretne primjere?
– Itekako postoji. Ne treba izmišljavati toplu vodu. Nijemci su napravili. Svi su napravili. Imate tri stupa lustracije. Prvi stup je obrazovanje. Ljudi ne znaju što je to. Žena me je jedna pitala što je to lustracija? Je li to onaj časopis Ilustracija? Drugi stup je otvaranje arhiva, a 50 posto arhiva su u Beogradu (…) Oni manipuliraju s podacima. Na primjer jasenovački mit, što se mora razmontirati (…) Onda je 250.000 četnika zamijenilo kokardu za petokraku, i mi znamo što je dalje bilo s nama.
Možemo li prijeći na neke konkretne primjere drugih zemalja?
– Može drugih zemalja!
Možete li reći konkretne primjere?
– Pa, dat ću vam konkretno. Imate njemačku vojsku. Vojnik sam bio 20 godina. Oni su maknuli sve starije činove. Ostavili su možda tisuću mlađih ljudi, manjih od čina poručnika. Njih su godinama obučavali godinu dana da ih uklope u jedinstveni sustav. Zašto? To je važno za nas. Ti ljudi koji su bili marinirani u jednom sustavu, kao jugokomunističkom, komunističkom, oni ne mogu promijeniti svoj mentalni sklop. Na primjer, lumeni današnje hrvatske države, veliki humanitarci, ovo, ono, oni vanjski prihvaćaju demokraciju, ali unutra je njihov sustav najbolji bio. To znači: nekad su išli u Beograd za savjete, a danas u Brisel.
Vratimo se domaćem pravosuđu. Konkretno afera Agram. Izuzimaju se dokazi dobiveni nalogom suda. Odobreno je prisluškivanje, a sada se izuzima iz dokaznog postupka. Kako to komentirate?
– To znači da nemamo standarda u pravosuđu. (…) Gledajte, ako nema pravne sigurnosti, nitko neće investirati ovdje. Šta to znači? Znači da nema standarda, ali i nešto drugo: da su te stare strukture umrežene. Rečeno je jedanput da financijska kralježnica UDBE i danas vodi hrvatsku državu.
Eto, tako je govorio Glasnović.
Kad novinarka pet puta apelira kod sugovornika da se “vrati na temu pravosuđa”, jer ovaj uporno tuli o nečemu sasvim drugom, njoj nije jasno da je povod njegovog gostovanja upravo ono o čemu on priča (FOTO: Hina)
Možda će pojedinci nakon pročitanog intervjua kazati kako je Željko Glasnović imbecil. Oni koji su razgovor gledali na televiziji bi se mogli i nasmijati, navodeći kao razlog urnebesnu kombinaciju izgovora i izgovorenog. Nešto kao Richard Nixon na speedu. “Samo puno gluplji!”, mogao bi netko dodati kroz smijeh.
Nećemo se, međutim, baviti procjenom je li Glasnović za neke ljude imbecil. Za ovu priču je puno bitnije da on predstavlja političku većinu. Štoviše – dolazi iz najveće stranke. Dapače, jedan je od mnogih iz vladajuće koalicije s ovakvim promišljanjima. Dakle, Glasnović postaje reprezent srednje struje hrvatske izvršne politike.
Ima već neko vrijeme da je ovaj kanadski Hrvat prestao biti politički marginalac. Prošla su vremena kad je bio tek hodajuća inačica rubrike “Pisma čitatelja” iz Hrvatskog lista. Glasnović je, naime, danas utjelovljenje ideološkog programa vladajućih, baš kao što je sadržaj šovenskog tjednika iz Zadra prenesen u “Studio4”, zahvaljujući novom uredničkom kadru tipa Karolina Vidović Krišto.
Glasnovićev zadnji istup samo potvrđuje teze kako je obračun s “komunistima”, “četnicima”, “domaćim izrodima” i drugim grupacijama iz sedlarovske domene “liberalnog fašizma”, prestao biti tek uspješan mehanizam za odvraćanje pažnje od nadiruće privatizacije i deregulacije tržišta. Ono je, čini se, postalo uvjet za te postupke.
Jer, prema logici Glasnovićevoj, danas je ključni problem pravosuđa i vanjskih investicija što njime upravlja UDBA, i što na fakultetima djeluju ideološki pedofili. Već sutra bi protivnici aktualnih politika u resoru zdravstva, školstva, prometa, mirovinskog sustava, ili cijele ekonomije mogli biti okvalificirani kao odredi jugosrbočetničkih trojki koje treba istrijebiti iz javnog života, želimo li prosperitet ove zemlje. Strategija nije daleko od sadržaja lubanje Tomislava Karamarka i njegovih kleronacionalističkih partnera. Neoliberalna struja, pak, okupljena oko premijera Oreškovića i metkovskog MOST-a, mudro šuti na svakodnevno emitiranje nesuvislog ludila iz partnerskog štaba, shvaćajući, valjda, kako je riječ o dosta efikasnom načinu za pacificiranje disonantnih glasova, upravo iz razloga jer sirovi nacionalizam – sva ta huškačka mržnja prema etničkim, seksualnim i drugim manjinama, ali i prijezir prema sindikatima, civilnom društvu, kulturnjacima, pobunjenim studentima ili demokraciji u cijelosti – obesmišljava bilo kakve argumente kritičara vladajućih, nekakvu suvisliju javnu raspravu, elementarnu logiku i, na koncu, istinu.
Emisija u koju se svaki drugi dan dovlači glasnoviće iz raznih nacionalnih etičkih sudišta i pušta ih se, pod izlikom dnevnopolitičkih tema, da raspisuju tjeralice za “antihrvatima” (SCREENSHOT: HRT)
Kad bi se, na primjer, iz pozicije zdravog promišljanja sagledala Glasnovićeva zamisao o lustraciji u pravosuđu i drugim resorima, to bi prvenstveno značilo profesionalni pomor članova i simpatizera HDZ-a, stranke prenapučene jugoudbaškim kadrovima iz bivšeg sustava. Što je, u svakom slučaju, hvalevrijedna inicijativa, da ne govorimo o reperkusijama po temelje hrvatske državnosti.
Ali, ovo sve skupa jednostavno nije zdravo, što će reći da HDZ-ov jurišnik progovara iz poze bolesnika. Kad novinarka, k tome, pet puta apelira kod sugovornika da se “vrati na temu pravosuđa”, jer ovaj uporno tuli o nečemu sasvim drugom, njoj nije jasno da je povod njegovog gostovanja upravo ono o čemu on priča. To je jasno njenoj urednici, koja svaki drugi dan dovlači glasnoviće iz raznih nacionalnih etičkih sudišta, puštajući ih da, pod izlikom dnevnopolitičkih tema, raspisuju tjeralice za “antihrvatima”.
To što je, uz opisane svjetonazorske odlike, Glasnović pritom i zagovornik tržišnog fundamentalizma, pa mu je čistka nad značajnim dijelom populacije nenaklonjene HDZ-u zapravo ključ za dovlačenje bjelosvjetskih korporacija, na koncu pokazuje da je doista idealni javni govornik Domoljubne koalicije za područje pravosuđa ili bilo kojeg resora: u isto vrijeme reži na utvare koje podrivaju hrvatsku neovisnost, priželjkujući njenu (ekonomsku) okupaciju.