Ne, nisu sva ‘mišljenja’ jednako valjana: Moje mišljenje o mišljenjima

“Ponekad ljudi imaju temeljno uvjerenje koje je vrlo snažno. Kada im se predstave dokazi koji idu protiv tog uvjerenja, ne mogu ih prihvatiti. To bi stvorilo osjećaj koji je jako neugodan, zvan kognitivna disonanca. I zato što je toliko važno zaštititi temeljno uvjerenje, oni će racionalizirati, ignorirati, čak i zanijekati bilo što što se ne uklapa u njihovo temeljno uvjerenje.”

¬ Frantz Fanon

Gosp. Fanon je potpuno u pravu, jer ne prođe ni dan bez da vidim nekoga kako na internetu racionalizira, ignorira i niječe nešto što nije u skladu s njihovim temeljnim uvjerenjima. Stalno vidim ljude kako odrješito odbacuju bilo koju informaciju koja je suprotna njihovim političkim stavovima i svjetonazoru s kratkim odgovorima poput “pa, to je samo tvoje mišljenje, a ovo je moje mišljenje” – kao da mišljenja imaju ikakve veze s činjenicama. Često takvi biseri mudrosti dolaze od ljudi za koje znam da zapravo ne čitaju išta značajno – nešto poput ne-fiktivne knjige. Znate, one hrpe papira s riječima na njima, uvezanih između dviju korica?

Malo stvari me iritira više od onog kad čujem nekoga kako govori “pa, to je samo tvoje mišljenje”. Ovo su ljudi koji očigledno misle da je njihovo mišljenje valjano kao i ono svake druge osobe, a to jednostavno nije točno – po mojem mišljenju (namjerno rečeno). Naravno, svatko ima pravo na svoje mišljenje, kao što i svatko ima pravo odgovoriti na vaše mišljenje s činjeničnim podacima i informacijama koje ga pobijaju. Stoga treba reći ovo – nisu sva mišljenja jednaka. Zapravo, nisu sva “mišljenja” zaista mišljenja. Tko god vam je rekao suprotno nije shvatio značenje obrazovanja. Napor prikupljanja i procjenjivanja činjenica, podataka i informacija je ono što potvrđuje valjanost mišljenja, dati nekim mišljenjima više težine nego drugima, ili čak učiniti mišljenja ne mišljenjima, nego čvrstim činjenicama.

“Zemlja se okreće oko Sunca.”

“Ah, to je samo tvoje mišljenje!”

Reći da su ‘sva mišljenja jednaka’ je uvreda svakoj obrazovanoj osobi u povijesti koja je toliko puta morala biti u krivu prije nego je uopće došla blizu toga da bude u pravu.

Na primjer: postoji osoba koji čita svaki dan, uči naporno, ima doktorat iz povijesti, te čini veliki napor kako bi naučila sve što može o povijesti, a zatim postoji osoba koja gleda History Channel svaki dan, te ponekad pregleda novine ili časopis o povijesti; obje će vam dati svoje mišljenje o važnom povijesnom događaju. Naravno, obje imaju mišljenje, no jesu li ta mišljenja zaista jednako vrijedna? Čije mišljenje biste shvatili ozbiljnije? Ili biste “poštovali” da svatko od njih ima mišljenje i da su sva jednako valjana, čak iako je jedna osoba očigledno uložila više truda od druge da potkrijepi svoje mišljenje s čvrstim činjenicama?

Naravno, osoba također ne treba pasti u logičku zabludu zbog stavova autoriteta gdje će jednostavno povjerovati nekome samo zato jer se za njega smatra da je autoritet za neku određenu temu, no to je već druga stvar. Poanta je da sva mišljenja ne mogu biti jednako valjana – jer ako bi bila, tada bi ropstvo i dalje bilo odlična ideja ovdje u SAD-u, Hitler bi bio potpuno opravdan za ono što je činio, još bi vjerovali da je Zemlja ravna ploča, i tako dalje. Zato što je, ipak, to ‘samo njihovo mišljenje’, a svatko tko im se suprotstavi – pa, to je ‘samo njihovo mišljenje’ također.

Glavna stvar koju želim reći je to da teško mogu prihvatiti bilo čije mišljenje za ozbiljno kada je očigledno da većina ljudi primi sve svoje informacije s TV-a ili mainstream medijskih web-stranica, ili samo web-stranica općenito, te se ne trude da čitaju bilo kakve istraživačke, znanstvene uratke, da istražuju obrasce događajnih kretanja u povijesti, ili prouče suvremena istraživanja u psihologiji. Autor Ray Bradbury je rekao: “Ne moraš zapaliti knjige kako bi uništio kulturu. Samo navedi ljude da ih prestanu čitati.”

Samo da napomenem, postoje mnoge odlične i informativne alternativne medijske web-stranice, kao što je i ova (SOTT.net), no kako bi postigli dublje razumijevanje svijeta i onoga što se u njemu događa, od ključne važnosti je proučavati dublje od onoga što možete naći na internetu, a posebice onoga što čujete na TV-u. Potrebno je stvoriti naviku čitanja knjiga mnogih učenih autora, knjiga o povijesti, političkoj znanosti, psihologiji, filozofiji, zdravlju, te svega ostalog što je potrebno da kritički razmišljate i da budete dobro oblikovana osoba, a to također uključuje i dobru fikciju koja vam pruža uvid u alternativne perspektive, navodi vas da razmišljate, te omogućuje duboke spoznaje o stvarnom svijetu. Kako biste učili, potrebno je vidjeti što drugi koji su uložili više napora nego mi sami imaju za reći, a također je potrebno učiti o iskustvima koja se razlikuju od naših, naročito ona drugih mjesta i kultura. Potrebno je usporediti i staviti u kontrast mnoštvo svjetonazora, mnoštvo ‘mišljenja’, kako biste stigli do vlastitog mišljenja koje će biti bliže objektivnoj stvarnosti, istini.

“Unatoč ogromnoj količini knjiga, koliko malo ljudi čita! I ako netko čita s razumijevanjem, taj će shvatiti koliko puno glupih stvari je vulgarna rulja spremna progutati svakoga dana.” ¬ Voltaire

Teško mi je prihvatiti nečije ‘mišljenje’ za ozbiljno kada većina ljudi samo ponavlja nešto za što znam činjenično da su čuli na mainstream medijima, nešto što je Bill O’Reilly [politički komentator na Fox News kanalu, op. prev.] rekao, ili nešto što su Donald Trump ili Hillary Clinton rekli, ili čak Bernie Sanders, samo zato što su to oni rekli. Naročito mi je teško prihvatiti ozbiljno nečije mišljenje kada čujem glupa opravdanja za podršku nekome poput ‘pa, Trump kaže ono što misli i to mi se sviđa kod njega’, ili ‘Trump sam financira svoju kampanju tako da nitko neće moći upravljati njime’, ili ‘Hillary Clinton je žena i žene razmišljaju drukčije, a to je ono što ova zemlja treba u ovom trenutku’.

Da napomenem, robovlasnici su ‘govorili ono što misle’, kao i Hitler, to su također mnogi voljeli kod njega… To nije logički argument, to je argument iz lijenosti. Zaboravite što političari kažu, istražujte ih i pogledajte njihove dosadašnje postupke. Iako je Trump ženomrzački, islamofobski, egotistični narcisist, Hillary definitivno ima najviše krvi na svojim rukama (samo pitajte Libiju), a opet sam siguran da ako date nekome poput Trumpa priliku i njegove ruke će postati isto toliko krvave.

No, nije ovo samo za predsjedničke izbore – možete primijeniti ovu vrstu lijenog razmišljanja na sve i svašta, od nečijih religijskih pogleda, do medicine, znanosti, koja hrana je zdrava ili nije, itd.

Mnoga mišljenja su pogrešno informirana, bazirana na propagandi i rekla-kazala, na vjerovanjima okoline u kojoj netko živi, a rijetko koje je utemeljeno na stvarnom proučavanju i teškom radu – na pravom neovisnom istraživanju, na konzultiranju s pravim stručnjacima i učenjacima, te uspoređivanjem i stavljanjem u kontrast njihovih radova. Još gore, ono što većina ne uspijeva shvatiti je da postoje psihološke tehnike koje moćnici namjerno koriste – u bankarskim kartelima, multinacionalnim korporacijama, vojno-industrijskom kompleksu, vladama – kroz medije, industriji zabave, te kroz političare i druge predstavnike (naročito predsjedničke kandidate) kako bi oblikovali i proizveli naša mišljenja. Mišljenjima se može upravljati, i upravljalo se tijekom povijesti.

Predlažem da pogledate dokumentarnu seriju pod nazivom The Century of the Self [Stoljeće sebstva, op.prev.], te još jedan dokumentarac zvan Psywar – pogledajte ih i dobro obratite pozornost. Ove psihološke tehnike se koriste u svrhu od nečeg jednostavnog poput pokušaja da vam se proda proizvod uvjeravajući vas da vam je potreban kako biste se bolje osjećali ili izgledali bolje (obično na način da vas se prvo navede da se osjećate manjkavima), pa do kompleksnijih ciljeva poput pokušaja da vam se proda politički kandidat, neki zakon, ili motivacija za odlazak u rat ili ostanak u već postojećem (obično na način da vas se preplaši i uvjeri da postoji prijetnja, a ako je nema oni će je već stvoriti za vas).

“Test prvoklasne inteligencije je sposobnost da držite dvije suprotstavljene ideje istovremeno u umu, a da i dalje zadržite sposobnost normalnog funkcioniranja” – F. Scott Fitzgerald

Najsavršenija ‘mišljenja’ su proces, mijenjaju se na temelju novostečene informacije (posebice informacije koju je pojedinac aktivno tražio) – stalno se nadopunjuju, stalno su otvorena promjeni. Najgora vrsta ‘mišljenja’ su ona rigidna, koja se ne mogu dopunjavati ili mijenjati bez obzira koliko činjeničnih informacija se pruži toj osobi. Izgleda da se ljudi najčešće nalaze negdje između ova dva ekstrema, ali ipak naginju više prema rigidnosti – dovoljno su rigidni da ne propituju dovoljno s ciljem svjesnog ažuriranja svojeg mišljenja preko aktivne potrage za činjeničnim informacijama, te su dovoljno pokorni da njihova mišljenja mogu pasivno mijenjati ili oblikovati oni moćnici na vlasti koji im daju poluistine kada to vide potrebnim kako bi ili skrenuli mase u novom smjeru ili ih zadržali u njihovom začaranom toru za stoku.

Želim s vama podijeliti ovaj razotkrivajući citat iz knjige Edwarda Bernaysa, Propaganda:

“Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranih navika i mišljenja masa je važan element u demokratskom društvu. Oni koji manipuliraju ovim neviđenim mehanizmom društva čine nevidljivu vlast koja je zapravo prava vladajuća sila u našoj državi. …U najvećoj mjeri nama upravljaju, naše umove ukalupljuju, naše ukuse oblikuju, naše ideje sugeriraju, ljudi za koje nikad nismo čuli. Ovo je logičan rezultat smjera kojim je naše demokratsko društvo organizirano. Ogroman broj ljudskih bića mora surađivati na ovaj način, ako žele živjeti zajedno kao glatko funkcionirajuće društvo.

Drugim riječima, ‘elita’ koja upravlja našim mišljenjima je potrebna ‘zbog većeg dobra’…

…U gotovo svakom činu našeg svakodnevnog života, bilo u sferi politike ili biznisa, našeg društvenog ponašanja ili našeg etičkog razmišljanja, nama dominira relativno mali broj ljudi…koji shvaćaju mentalne procese i socijalne obrasce masa. Oni su ti koji povlače žice koje kontroliraju um javnosti.“

Ako znate tko je bio Edward Bernays (pogledajte one dokumentarce i znat ćete), tada ćete shvatiti koliko je zapravo važna njegova izjava. Sjetite se ovog citata sljedeći put kad se nađete u situaciji gdje kličete ljudima poput Trumpa ili Killary, ili bilo kojem drugom kandidatu ili ideji. Izbori su farsa – nikada niste ni mogli zaista birati. Uvijek je to bila iluzija.

I sjetite se citata Bernaysa sljedeći put kad se nađete kako bjesnite kada se netko suprotstavi vašem mišljenju o nečemu, za koje mislite da imate ‘pravo’ na njega i da je ‘jednako’ valjano u usporedbi sa svim drugim mišljenjima. Ako niste napravili svoje istraživanje, vaše mišljenje ne znači ništa. Prazno je. Vaša mišljenja nisu vaša kad ne obavite potreban rad kako biste ih sami oblikovali, posljedica je da će ih drugi neizbježno oblikovati za vas, bez vašeg znanja, ljudi koji imaju puno više sredstava i shvaćanja ljudske psihe.

No opet, to je samo moje mišljenje.

“Gledajte u snažne ljude, kako uspijevaju usaditi svoje sjemenje misli u umove masa, uzrokujući time potonjima da razmišljaju u skladu sa željama i voljama snažnih individua. Ovo je razlog zašto su mase takva, ovcama nalik stvorenja, nikada ne stvaraju svoje ideje, niti koriste svoju moć mentalne aktivnosti.”

¬ Kybalion