Slikovnost: DOBRANJE spomenik hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tudmanu
Četvrt stoljeća bavim se političkim novinarstvom, i više mi se ne da. Imam posla sa sve nižim oblicima života.
Nekoć su i zlodjela bila uzvišena. Tuđman, Sanader, Šeks, Glavaš, bili su bengalski tigrovi, brontosauri… Kad se samo sjetim ortačkih ugovora, urotničkih planova za pokoravanje medija, akumulatorske kiseline, osvajanja Dubrovačke banke, bacanja rukavice u lice Natou zbog Martin-broda, osjetim strahopoštovanje – ti su ljudi mogli dati materijala sir Conanu Doyleu, za cijeli jedan opus.
Danas imamo posla s ljudima koji nisu pročitali dalje od Šegrta Hlapića, sklapaju ugovore na vlastita imena, kad počine svinjariju ostave pištolj koji se dimi i OIB. Đe sam bio, što sam radio, 25 godina? Kakvog je sve to imalo smisla?
Danas više virtuoznosti možemo vidjeti nedjeljom na Jakuševcu, kod dobrih šibicara. Hrvatska je spala na Tomu, Crnoju, Grmoju, Bujanca, Banca, Ruksakicu, Reinera i Petrova – od Supila i braće Radić preko dra Mačaka do danas takva makulatura nije viđena…Ubija me besmisao.