Vlada u rasulu, potpredsjednici ne razgovaraju, domoljubni ministri pali s Marsa.Dramatično ludi prošli politički tjedan u zemlji koja od suviška ludosti više ne zna ni kako se zove, dramatično je pretopljen u ništa manje ludi vikend besanih noći. Tomislava Karamarka više nije prepoznati pod mlinskim kamenom afere “konzultantica”, a Božu Petrova od kučine “nacionalnih interesa”. No, uopće nije trebalo pameti za unaprijed pogoditi da Karamarku neće vlas pasti s glave na telefonskoj sjednici vlade o SDP-Mostovu zahtjevu za opozivom iz Tim’s Teama i na stranačkom saboru u subotu, gdje se po najuzornijem demokratskom principu – jedno mjesto, jedan kandidat – biralo članove rukovodnih tijela HDZ-a. Karamarko će i idućih dana proći lišo: na prosudbi Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa i, ruku u vatru – u “Visokom domu”. Ako “domoljubi”, u krajnjem, ipak ne izigraju glasovanje.
Vladin opet telefonski pravorijek – u zadnje vrijeme sve češći “reformski” novum premijera Tihomira Oreškovića, bio je očekivano u Karamarkovu korist. I izravna pljuska preglasanim, manjinskim mostovcima oko Bože Petrova. HDZ ima u vladi dvaput više ministara plus premijera, koji tu ne bi bili bez autorskog Karamarkova inženjeringa. Tko bi se od ZNA SE ministara, uključujući premijera, usudio samo pomisliti da mu u kritičnom času to be or not to be neće vratiti dug. Dostojanstvo i čista savjest nikad na političkim prijelomnicama nisu preči od koristi ulizništva. U Karamarkovoj se stranci i među koalicijskim “domoljubima” našao samo Andrej Plenković, europarlamentarac iz tog jata, koji se na HDZ-ovom 17. općem saboru u subotu odvažio jasno kazati da vlada i reforme “ne smiju postati taoci političke sudbine jednog čovjeka, ma tko to bio”. Izvjesni Frenki Bilaver bio je zgrožen: “Mislio sam da je za govornicom Božo Petrov”.
Karamarko će politički preživjeti aferu “konzultantica”, ali nasmrt izranjavljen i to će biti Pirova pobjeda od koje neće profitirati ni on sam.Čak i prije javne eksplozije afere “konzultantica”, Karamarko i njegovi trbuhozborci više su puta upozorili Oreškovića na činjenicu da ga je HDZ instalirao na dužnost nestranačkog premijera i, bude li previše šurovao s Petrovom, pomagao mu rušiti vladu i otvarao vrata SDP-u i Zoranu Milanoviću za povratak na vlast, HDZ će ga bez pardona nogirati natrag odakle je doveden, u anonimnost dijaspore. Gdje ni ne treba znati hrvatski jezik, kao što ga ne zna ni gro “domoljuba” u toj populaciji.
Orešković, a uglavnom si je sam kriv, otpočetka nije zategnuo premijerske uzde – svjestan da nema ni politički niti izborni legitimitet, nego mu posao u bitnom ovisi o uvjetovanoj HDZ/Karamarkovoj naklonosti – pa se s državnim blagajnikom Zdravkom Marićem pogubio u prilagodbi proračunskog knjigovodstva dužničkom ukusu Bruxellesa, Svjetske banke, MMF-a, rejtinških agencija, itsl. I ostao na općim frazama o reformama. Kritično raštimana vlada nema ni r od reformi, a premijerov se politički (samo?) mecena našao u najgorem škripcu dosad. Što će neukorijenjeni premijer drugo nego zgrabiti svog prvog potpredsjednika i izvlačiti ga iz gabule. Zato je i pristao na ulogu “glavnog glumca” na HDZ-ovu subotnjem saboru te na nakaradnom hrvatskom papagajčio potporu Karamarku, izravno u TV-kamere privatne HDZ-ove javne kuće v.d. HTV-a.
Novi izbori? Možda samo kao laksativ zbog novog političkog eksperimenta debelo već kompromitirane iste uhljebničke kaste u nešto drukčijoj podjeli. A podržani puca od ponosa. Kao da debelo razočaranim građanima (vidi zadnje ankete i trendove o vladinu i rejtinglu stranaka/političara) išta znači namješteno pumpanje Karamarkove političke (ne)važnosti. Zaludu je zapela javna kuća HRT, skandalozno za javni medij i profesionalne uzuse, izravno prenositi HDZ-ov skup, nevažan za najširu javnost, te dva sljedeća dana otvoreno agitacijski puniti tim sadržajem sve informativne i slične emisije (npr. Labirint). V.d. Siniša Kovačić je nečasno gurnuo najutjecajniji javni medij u funkciju nemoguće kanonizacije već, u stranci, beatificiranog Karamarka. Jednog čovjeka i jedne političke opcije. Što je nedopustiva zloporaba medija kojem građani godišnje plaćaju 1,3 milijarde kuna da bude objektivan, profesionalan i stranački neutralan. A on to nije do te mjere da bi se aktualnom uređivačkom “profesionalnošću” HRT-a gadno postidio i RTV Zagreb iz doba kad ga je uređivao CK SKH.
Po nalogu v.d. glavnog ravnatelja Siniše Kovačića, a na profesionalnu sramotu poslušničke ekipe podređenih mu urednika/novinara made in HNiP, za vikenda su napadno šlagerski tutnjali s HRT-ovih odašiljača lakirani prohadezeovski prilozi, naručene izjave, političko-ideološka apologetika izvan dosega inteligencije i istine. Amateri iz skupine trećerazrednih novinara, koju je HDZ pučistički doveo preuzeti ključne poluge nacionalnog etera, očito nisu svjesni kako čine medvjeđu uslugu i Karamarku, i HDZ-u i opciji do koje javnost drži sve manje.
Nemoguće je obraniti neobranjivo: vlast ne funkcionira, vlada je u rasulu, dvojica potpredsjednika ne razgovaraju, HDZ-ova “stožerna uloga” u vlasti pokazala se kao obična sprdnja, “domoljubni” ministri kao da su popadali s Marsa pa ne znaju što govore kad uvjeravaju općinstvo da je “vlada stabilna, radi punom parom i da provodi reforme”. Sic. Građani nisu ni maloumni niti slijepi. Koje crne reforme. To je privid koji neprofesionalan i ideološko-političko-svjetonazorski ZNA SE HRT želi profati pod istinu bučnom kič-promenadom HDZ-ovih politikanata koji mažu i lažu da to pas s maslom ne bi progutao, revizionističkih redikula, proustaških bolesnika, popova i časnih sestara, “ratno-domoljubnih” militanata… Karamarko je uvelike zakuhao sav taj nered i katastrofalno podijelio Hrvatsku i sad mu se vraća milo za drago, jer tko je s vragom tikve sadio…
Sva je prilika da će ova, najgora vlast u zadnjih 26 godina neodgovorno profućkati 2016. godinu.Od obećanih reformi, koje je navodno već “imao gotove” uoči preuzimanja vlasti, a Most im koalicijski udario visoki sjaj – još ni r. A već je lipanj. Sva je prilika da će ova, najgora vlast u zadnjih 26 godina neodgovorno profućkati 2016. godinu. Sva su im usta pruna – odgovornosti. Kao, “preuzeli su odgovornost”, a na državnim se dužnostima ponašaju kao ulični gangovi u borbi za kvartovsku prevlast. Ako se pod reforme ne računa notorna šteta nanesena građanima: poskupljenje bolničke participacije s 2000 na 3000 kuna, dopunskog zdravstvenog osiguranja sa 70 na 89 kuna mjesečno, uvođenje harača od 75 i 150 kuna za usluge Hitne pomoći, političko anuliranje Kurikularne reforme školstva na kojoj je više od 500 profesora iz osnovnih i srednjih škola, fakulteta, znanstvenika i inih stručnjaka radilo godinu i pol, drastično rezanje prava na socijalnu pomoć, dječji doplatak, studentske stipendije i kredite…
Idućih će dana Hrvatska prosvjedno planuti zbog vladinih poteza kojima udara na volju birača, devastira demokratske uzuse, erodira ljudska i radnička prava, kanadizira/amerikanizira zdravstvo, klerikalizira školstvo, uvodi svjetonazorsko jednoumlje, socijalnu državu svodi na sprdnju, otvoreno pogoduje korporativnom kapitalizmu i podvrgava zemlju neokolonijalnim stranim interesima koji su glavni uzrok ekonomskog, društveno-političkog i moralnog propadanja zemlje. Na društvenim je mrežama tridesetak tisuća, a broj stalno raste, oponenata samo političkom ataku vlasti na Kurikularnu reformu školstva i predsjednika Ekspertne skupine Borisa Jokića. “Ne damo školu i našu djecu da ih zadrti konzervativci indoktriniraju za život u srednjem vijeku”, jasna je poruka.
To ne znači da će šefu HDZ-a i prvom vladinu potpredsjedniku pasti vlas s glave zbog afere “konzultantica”. Ako ne bude većeg zla uoči ili za najavljene brijačine u Hrvatskom saboru. HDZ i “domoljubi” napeto očekuju da će Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa, na Karamarkov iznuđeni zahtjev, presuditi u njegovu korist – što će se i dogoditi, jer formalno i nije u sukobu interesa – pa bi s tim papirom i onim s Vlade slavodobitno mahali u sabornici. Ako još skupe i 76 ruku, puna šaka brade. HRT će mjesecima brijati: “Što je više kleveta i laži, Karamarko nam je miliji i draži”. Nitko neće ni spomenuti drugu rečenicu u kojoj će Povjerenstvo jamačno poručiti političkoj i široj društvenoj javnosti: posljedice afere “konzultantica” takve su da Karamarko više nije dužnosnik od povjerenja.
Bivšem visokorangiranom državnom dužnosniku Davoru Šternu (HDZ) omakla se lisičja tvrdnja da se veliki dealovi ne reguliraju – ugovorima. Karamarko po toj logici ne bi imao ništa s ugovorom svoje supruge i MOL-ova lobista Josipa Petrovića. Em je u ugovoru pravno sve čisto, em je raskinut “čim je postalo izgledno” da će suprug Ane Šarić-Karamarko “ući u vladu”. Nitko neće znati je li postojanje ugovora dvaju tako indikativnih partnera samo formalan, vanjski znak nepisanog deala iz Šternove opaske radi državnog pogodovanja MOL-ovim interesima u sporu s Hrvatskom. Što je s državnim interesom u tom slučaju? Ta sumnja, ma koliko neutemeljena jer za nju nema nikakvih dokaza, ostat će veliki Karamarkov teret i povećalom će se mjeriti svaki vladin potez u slučaju Ina-MOL.
Karamarko će politički preživjeti aferu “konzultantica”, ali nasmrt izranjavljen i to će biti Pirova pobjeda od koje neće profitirati ni on sam. Šteta je počinjena i više nema natrag. Građanima je muka u želucu i još im dugo neće biti dobro. Novi izbori? Možda samo kao laksativ zbog novog političkog eksperimenta debelo već kompromitirane iste uhljebničke kaste u nešto drukčijoj podjeli. Mučnina ostaje.