Zagreb 20.09.2013 NOVOSTI
-lijerènici,trajk,ilustracije
snimio Denis Lovroviæ
Sudionici okruglog stola o pravu na slobodno odlučivanje o rađanju djece u organizaciji Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) i Inicijative liječnika/ca za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini ocijenili su u utorak kako je pobačaj očigledno postao glavna meta napada na seksualna i reproduktivna prava žena, a napad vode neokonzervativne, desničarske i klerikalne snage u hrvatskom društvu.
JASENKA GRUJIĆ: Redukcijom prava na pobačaj najviše će biti pogođene mlade siromašne žene
PRIZIV SAVJESTI ILI OPORTUNIZAM: ‘Prije 20-30 godina najnormalnije su radili abortuse, a sad…’
LAŽNE KLINIKE ZA ABORTUS: Niču po Hrvatskoj i plaše žene da će se ubiti ili umrijeti nakon pobačaja
ŽIVOT POČINJE ZAČEĆEM, A NASTAVLJA SE TEROROM: Što zapravo želi Željka Markić?
Upozoravaju da se ukidanjem prava žena na autonomiju, dostojanstvo i izbor otvara put kriminalizaciji žena zbog, primjerice, spontanog pobačaja ili rođenja mrtvog novorođenčeta.
„Žene koje žele napraviti pobačaj i koje ih rade percipirane su kao tražiteljice užitka, frivolne i samožive, tako da je priroda pobačaja postala stvar morala i to seksualnog morala“, rekla je na okruglom stolu Branka Galić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
“U pravilu se konzultiraju s nenadležnim institucijama u pogledu donošenja reproduktivnih zakona i politika, a to je u prvom redu Katolička crkva” – Branka Galić (FOTO: Hina)
U Hrvatskoj se, istaknula je, ignorira rasprava i mišljenje struke o izmjenama Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine i o prijedlogu novog zakona.
„Nositelji reproduktivne politike se u pravilu konzultiraju s nenadležnim institucijama u pogledu donošenja reproduktivnih zakona i politika, a to je u prvom redu Katolička crkva“, rekla je Galić koja je upozorila da Hrvatskoj prijeti opasnost od još većeg derogiranja reproduktivnih prava usponom i agresivnim istupima članova pro-life pokreta zbog čega je nužno poticati samostalne reproduktivne odluke i potpuno odbaciti kriterije moralnosti Katoličke crkve kao kriterije postupanja u seksualnosti i reprodukciji.
Dubravko Lepušić, ginekolog s Klinike za ženske bolesti i porodništvo KBC-a Sestre milosrdnice na samom početku svog izlaganja primijetio je kako je među publikom okruglog stola pobrojao svega četiri muškarca, uključujući i njega samog, što također govori koliko muškarci (ne)podržavaju žensko pravo na izbor. Upozorio je da već dvije godine u šest od 28 zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj nedostupan prekid trudnoće na zahtjev te da se ženama negira njihovo zakonsko pravo na tjelesnu autonomiju.
“Danas smo se vratili dva, tri ili pet koraka unazad” – Dubravko Lepušić (FOTO: Hina)
Žene u Hrvatskoj dosad nisu imale iskustvo teške borbe za legalizaciju prekida trudnoće jer u zakonu, koji je iz bivše države prešao u naše zakonodavstvo, piše eksplicitno pravo na slobodno rađanje djece.
„Danas smo se vratili dva, tri ili pet koraka unazad. Danas su žene u poziciji da brane prava stečena prije 40 godina, a moguća podrška liječnika i muškaraca je neprocjenjivo značajna“, naglasio je Lepušić.
U Hrvatskoj svakim danom raste broj liječnika prizivača savjesti koji se, kako naglašava Lepušić, opiru mogućnosti uvođenja jasnih kriterija svog priziva i pozivaju se na vjerske slobode i pravo privatnosti dok istovremeno od pacijentica koje traže prekid trudnoće zahtjevaju precizne razloge takve odluke.
O nasilju i kršenju prava rodilja u hrvatskim rodilištima govorila je Daniela Drandić iz udruge RODA.
„Odluka o roditeljstvu je nešto za što se jednako moraju zanimati i muškarci i žene, ali konačnu odluku o rađanju mora donijeti žena“, rekla je Drandić koja je podsjetila na RODA-inu kampanju #PrekinimoŠutnju iz 2015. godine u kojoj su žene iznosile svoja iskustva s poroda.
“Imamo puno sjajnih zdravstvenih djelatnika, ali sustav ne funkcionira jer ne stavlja ženu i njezinu sigurnost u središte pozornosti” – Daniela Drandić (FOTO: Hina)
„Nasilje i kršenje prava rodilja u hrvatskim rodilištima otkriveno tom kampanjom odjeknulo je u svim medijima jer smo ukazale da se ženu kažnjava kad odluči ostati trudna. Skupili smo preko 500 direktnih iskustava od kojih su brojna bila iznimno strašna i potresna. Najvažnije je bilo prekinuti tabu oko toga što se događa u rodilištu, na nama je da potičemo žene da o tome govore javno i tako pozivati sustav na odgovornost. Imamo puno sjajnih zdravstvenih djelatnika, ali sustav ne funkcionira jer ne stavlja ženu i njezinu sigurnost u središte pozornosti“, naglasila je. Drandić je izložila rezultate istraživanja prema kojima jedna od tri žene kaže da joj je iskustvo poroda negativno utjecalo na raspoloženje nakon rođenja djeteta.
„Nakon svega postavlja se pitanje jesu li reproduktivna prava samo za žene koje ne žele djecu? Mi mislimo da se mora više govoriti o reproduktivnim pravima žena koje odluče zadržati trudnoću i da žene imaju pravo na adekvatnu medicinsku skrb“, zaključila je Drandić.
Dr.sc. Gorjana Gjurić govorila je o pravosudnim i medicinskim prisilama nad ženama u trudnoći i porodu te naglasila da su prava zigote, embrija i fetusa izdignuta iznad prava žene kojoj su oduzeta njezina ljudska prava, uključujući pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece. U interesu fetusa moguće su razne prisile poput prisilnog carskog reza, prisilne transfuzije, prisilne fetalne kirurgije, prisilnog testiranja na HIV ili droge.
“Ovdje se radi o diskriminaciji žene i to upravo zbog trudnoće” – Gorjana Gjurić (FOTO: Hina)
„Smatram kako je važno istaknuti da ono što se događa trudnoj ženi, ne događa se ni jednom muškarcu, ali ni nijednoj ženi koja nije trudna – ovdje se radi o diskriminaciji žene i to upravo zbog trudnoće“, zaključila je.
Karolina Wieckiewicz, pravnica i aktivistkinja za seksualna i reproduktivna prava iz Poljske prepričala je iskustva iz zemlje u kojoj je pobačaj zabranjen osim u iznimnim slučajevima, što je kako smo nedavno imali prilike čuti od jednog od ideologa neokonzervativnog pokreta u Hrvatskoj, Vice Batarela – ideal kojem Hrvatska treba težiti.
Wieckiewicz je ispričala kako je u Poljskoj atmosfera takva da liječnici ne žele napraviti pobačaj čak ni kada je legalan zbog čega je teško dostupan u javnim bolnicama i postoje čitave regije u kojima nije moguće prekinuti trudnoću. Ipak, restriktivan zakon ne dovodi do toga da pobačaja više nema jer žene uvijek pronađu način da prekinu trudnoću ukoliko to žele, objasnila je, što dovodi do toga da se ulazi u sivu zonu, rade se ilegalni pobačaji u privatnim klinikama, a razvijen je i „turizam“, pa tako Poljakinje masovno odlaze u Njemačku i Slovačku gdje je pobačaj legalan i gdje dobiju ljudski i dostojanstveni tretman. Jako dobro je razvijeno i crno tržište, pilule za dan poslije nabavljaju se preko interneta većinom iz Nizozemske.
“Nadam se da Hrvatska neće krenuti putem Poljske” – Karolina Wieckiewicz (FOTO: Hina)
„Vlada atmosfera osuđivanja žena koje zbog toga ne prijavljuju loša iskustva, osjećaju strah, sramotu i krivnju, nisu sigurne jesu li donijele pravu odluku. Restriktivan zakon o pobačaju znači i restriktivan odnos prema drugim reproduktivnim i seksualnim pravima, kao i pravima LGBT populacije. Zakon kreira i javno mnijenje, nekad je pobačaj bio normalan zahvat, danas više ne. Nadam se da Hrvatska neće krenuti tim putem“, zaključila je.
Dr.sc. Jasenka Grujić na samom početku se osvrnula na činjenicu da Hrvatska ima jednu od najnižih stopa pobačaja u svijetu, što se nikako ne bi reklo po hajci koja se u zadnje vrijeme događa u Hrvatskoj po tom pitanju. Smatra da se mora jamčiti odvojenost Crkve i države kako žene ne bi bile podvrgnute kontroli svojih tijela i seksualnosti. Iako je člankom 41. Ustava RH zajamčen, sekularizam je kod nas apsolutno ugrožen, ustvrdila je.
„Unapređenje seksualnih i reproduktivnih prava bilo bi moguće kad bi se političari i političarke držale zakona ili slušale preporuke Ujedinjenih naroda, odnosno, CEDAW odbora“, rekla je Grujić ističući da je nužno organiziranje savjetovališta za spolno i reproduktivno zdravlje pri svim Domovima zdravlja, Zavodima za javno zdravstvo i stacionarnim zdravstvenim ustanovama, ali i osnivanje Povjerenstva za reproduktivno zdravlje pri Ministarstvu zdravlja s ciljem izrade Nacionalne strategije za spolno i reproduktivno zdravlje.
“Mora se jamčiti odvojenost Crkve i države kako žene ne bi bile podvrgnute kontroli svojih tijela i seksualnosti” – Jasenka Grujić (FOTO: Hina)
U raspravi na kraju još jednom je naglašen poguban utjecaj priziva savjesti u medicini koji bi po mišljenju Inicijativa liječnika/ca za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini trebalo u potpunosti zabraniti, kao što je to slučaj u zemljama poput Švedske i Islanda, jer prava liječnika stavlja iznad prava pacijenata što je nedopustivo.
„Prizivanje savjesti ujutro u javnoj ustanovi, a neprizivanje popodne u privatnoj ordinaciji je nedopustivo“, upozorio je dr. Lepušić i podsjetio da se kod nas liječnici pozivaju na priziv savjesti kad je riječ o prekidu trudnoće, ali kad je riječ o umjetnoj oplodnji onda zaboravljaju na priziv.
„Treba se držati pravila profesije i liječničkog kodeksa prema kojem je interes pacijenta uvijek na prvom mjestu i zbog tog interesa treba zatomiti religijske nagone. Odvojenost Crkve od države je garancija slobode“, zaključio je.