Ponovna procjena: Što je nacionalizam?

Ovo je prvi od dva članka Ive Banca, studenta povijesti i člana Odbora Radničko-studentske organizacije Studenti za demokratsko društvo (SDS), kao odgovor na članak autora T. H. Andrea:

Kao sudionik sastanka koji je stao u obranu stavova Progresivne radničke partije na sastanku o radikalnim pokretima u SAD-u, u organizaciji SDS-a, s velikim sam zanimanjem pročitao autora T. H. Andrea i njegovu ponovnu procjenu ‘naših’ teza da je ‘svaki nacionalizam reakcionaran’.

U odgovoru gospodinu Andreu, želio bih, prije svega, istaknuti, da taj stav nije vlasništvo Progresivne radničke partije (PLP) niti ga ista izmislila. Marksisti-lenjinisti su oduvijek isticali tu tezu. Činjenica da se tu tvrdnju sad općenito osporava među našim revolucionarima samo pokazuje ogromnu snagu revizionizma unutar pokreta, u zemlji i u inozemstvu. Lenjin je rekao da je ‘cijeli zadatak proletarijata u nacionalnom pitanju ‘nepraktičan’ sa stajališta nacionalističke buržoazije svake nacije, jer, budući se suprotstavlja svakom nacionalizmu [opaska autora, 1.8.], proletarijat zahtijeva ‘apstraktnu’ jednakost, zahtijeva da, u principu, ne bude nikakvih privilegija, pa makar i neznatnih’. Staljin je, pak, rekao da ‘ponekad buržoazija uspijeva uvući proletarijat u nacionalni pokret, i tada nacionalna borba izvana dobiva obilježje općenarodne. No tako je samo izvana, u biti je to uvijek buržoaska borba, ona koja je u korist i za profit, uglavnom, buržoazije’.

Nacionalizam je buržoaska ideologija koja je nastala u vrijeme buržoaskih revolucija, u vrijeme kad je buržoazija bila progresivna klasa u borbi protiv feudalizma

Nacionalistički pokreti

Ono što je osnovno u članku gospodina Andrea je njegova teza da su ‘neki suvremeni nacionalistički pokreti progresivni, u današnjim povijesnim uvjetima’. Što je nacionalizam? Je li to ideologija koja je iznad klasa? Da li se suprotstavlja marksističkoj tvrdnji Mao Ce Tunga da je u klasnom društvu ‘svaka misao, bez izuzetka, označena oznakom klase’? Naravno da ne! Nacionalizam je buržoaska ideologija koja je nastala u vrijeme buržoaskih revolucija, u vrijeme kad je buržoazija bila progresivna klasa u borbi protiv feudalizma. Nacionalizam smatra da pripadnici nacionalne skupine, bez obzira kojoj klasi pripadaju, imaju, prema riječima gospodina Andrea, ‘zajednički integritet’ koji je jači od veza među radnicima različitih nacija.

Borba u dvije faze

Iako gospodin Andre nigdje ne tvrdi da brani nacionalizam u svjetlu takozvane ‘borbe u dvije faze’, tj. da se borba za nacionalnu slobodu kasnije transformira u socijalističku revoluciju, možemo pretpostaviti da su mu interesi socijalizma pri srcu (diktatura proletarijata) kad brani, između ostalih, nacionalizam vijetnamskog vodstva. Nedavna iskustva u Alžiru, Indoneziji i Vijetnamu pokazala su da nacionalni oslobodilački pokreti koji otvoreno ne proklamiraju socijalizam kao svoj cilj, nisu mogli i zaista ne mogu voditi oslobođenje naroda u borbi protiv imperijalizma.Nije slučajno da su lukavi imperijalisti poput McCarthyja i Kennedyja (koji sad organiziraju poštene [i neke ne baš poštene] ljude u svoju prevaru zvanu ‘Moratorium’) već odavno shvatili da nacionalizam nije prijetnja interesima SAD-a. Vlada SAD-a uspjela je vrlo ‘miroljubivo’ koegzistirati s ‘nacionalnim komunistima’ i revizionistima svih boja, iza čijih se socijalističkih fraza skriva goli nacionalizam. Zvučni naziv ‘Socijalisti’ koji neumorno nazivaju pokojnog Ho Ši Mina ‘vijetnamski George Washington’ trebali bi preispitati bit tog zvučnog naziva. On znači da između vijetnamskog nacionalizma i američkog imperijalizma ne bi trebalo biti proturječnosti. Ako tako misle, tad su sasvim u pravu. To je upravo ono što revizionistički program Privremene ‘revolucionarne’ vlade Vijetnama zamišlja u članku 12, gdje autori navode namjeru da ‘prihvate pomoć, bez političkih uvjeta [!], bilo koje zemlje’ [što naravno uključuje i SAD]. Vlada SAD-a, sa svoje strane, već stvara planove za ekonomsku ‘suradnju’ s Vijetnamom nakon završetka neprijateljstva. U tom je smislu američki imperijalizam puno sofisticiraniji nego zagovaratelji ‘revolucionarnog’ nacionalizma.

Diktatura proletarijata

Očito je da dok diktatura proletarijata nije trenutno aktualna (a nije: vidjeti programe Privremene revolucionarne vlade (PRG) ili Nacionalnog oslobodilačkog fronta (NLF) s točkama o socijalizmu i izradi bilo kakvog nezavisnog programa južne sekcije vijetnamske radničke partije Lao Dong), bit trenutne borbe u Vijetnamu je pokušaj skupine budućih kapitalista da se bore za profit bez kapitalista. Problem je da gospodin Andre, kao i mnogi drugi, nije naučio puno iz tragedije revizionizma i ponovne uspostave kapitalizma u SSSR-u i 11 drugih bivših socijalističkih zemalja.Ovaj je obrat prikladno izvršen pod krinkom ‘osuvremenjivanja’ socijalizma. No, nitko ne bi smio biti zavaran ovom taktikom. Moramo pažljivo uočiti razliku između onoga što revizionisti kažu i što rade. Pozivam gospodina Andrea da mi pokaže jednog nacionalistu koji je izgradio socijalizam. Također, pozivam ga da mi pokaže jednu marksističku bilješku koja proglašava nacionalizam ugnjetavačke nacije kao reakcionaran i nacionalizam potlačene nacije kao progresivan. [Citiranje Brucea Franklina nije dovoljno. On možda jest stručnjak za znanstvenu fantastiku, ali nije marksist. Marksisti, znate, vjeruju u klase.] Marksisti-lenjinisti prave razliku između porobljivačkih i porobljenih nacija da bi razbili šovinizam koji sprječava jedinstvo svih radnika a ne da bi otvorili mogućnost da je jedan nacionalizam bolji od drugo.

Drugi dio

Progresivna radnička partija, Odbor Radničko-studentske alijanse organizacije Studenti za demokratsko društvo i druge progresivne snage vjeruju da se radničke mase crnaca i bijelaca u ovoj zemlji mogu pridobiti za socijalističke ideje i internacionalizam. Mi smatramo sadašnju nacionalističku epidemiju preprekom. Međutim, ne predlažemo da se ostane izoliran od nacionalističkog pokreta. Na sveučilištu Stanford dosta se govori o ujedinjenoj fronti protiv imperijalizma. Nažalost, zbog oportunističkog utjecaja ‘Revolucionarne’ unije iz Bay Area, ujedinjeni front se shvaća kao ‘samo jedinstvo, a bez borbe’. Dužnost je marksista da očuvaju svoj nezavisni položaj u okviru ujedinjenog fronta. Oni se, naravno, ‘ujedinjuju’ s nacionalistima i drugim snagama protiv imperijalizma. Bilo bi pogrešno sad se zaustaviti. Moraju se također ‘boriti protiv’ nacionalizma i drugih buržoaskih ideologija unutar istog ujedinjenog fronta.

Ne razotkriti domaće kapitaliste i ne boriti se da se mase pridobiju za socijalizam znači varati ljude

Mi ne kritiziramo vodstvo Vijetnamske radničke partije (Lao Dong) iz južnog Vijetnama jer se udružilo s domaćim kapitalistima u ujedinjeni front. Kritiziramo ih jer uporno odbijaju da se istovremeno ‘bore’ protiv tih snaga. Ne razotkriti domaće kapitaliste i ne boriti se da se mase pridobiju za socijalizam znači varati ljude.

Ne treba naglašavati da naš stav nema ničeg zajedničkog sa stavom francuske ‘komunističke’ partije ili s ratom u Alžiru, slučajem koji je gospodin Andre prezentirao da bi ‘dokazao’ da PL ima identičan stav o Vijetnamu. Reći da PL ima identičan stav o Vijetnamu kao i francuska Komunistička partija o Alžiru znači da PL podržava agresiju SAD-a na Vijetnam. To je, naravno, obična kleveta. Čak ni naši najglasniji ‘kritičari’ ne bi to izrekli a da se ne zacrvene. PL je bila prva skupina koja je promovirala slogan ‘U.S. Get Out of Vietnam, Now!’ u isto vrijeme kad je socijaldemokratsko vodstvo SDS-a, na čelu s Clarkom Kissingerom još uvijek grmilo ‘Part of the Way with LBJ.’ Progresivno radništvo (PL) je sudjelovalo i predvodilo pobune u crnačkim getoima (u Harlemui Wattsu) i u većini borbi u kampusima (Columbia, SF State, Harvard). Stalno je agitiralo protiv imperijalizma u radničkoj klasi.

Svakako se nadam da će ova moja razmatranja potaknuti bolno potrebnu diskusiju koja je bila onemogućena na sastanku 27. listopada, zbog lakrdijaškog ponašanja gospodina Rappaporta.

Radničko-studentska asocijacija (WSA) i Progresivna radnička partija (PLP) odbacuju revizionizam

U svom pismu časopisu Daily, četiri člana ‘Revolucionarne’ unije (RU) (Weiss–Keilch–Weiss–Hagen (dalje Weiss i ostali) još jednom su pokazali svoju odlučnost da spriječe stvaranje masovnog antiimperijalističkog, antirasističkog i radničkog sabora organizacije SDS. Njihov cilj je prestrašiti studente na sveučilištu Stanford koji shvaćaju potrebu za takvim saborom tvrdeći da njegovi organizatori dijele sve nezavisne stavove Progresivne radničke partije (PLP), i stoga su usko zainteresirani za ostvarenje ideje Progresivnog radništva (PL).

Mi želimo izgraditi masovni pokret u kojem će sudjelovati svi studenti i boriti se protiv imperijalizma i rasizma

U članku Douga Hogana u časopisu Daily (9. veljače) već je razjašnjeno da nam to nije svrha. Priličan broj ljudi koji se ne slažu s Odborom Radničko-studentske alijanse organizacije Studenti za demokratsko društvo (SDS) su članovi Radničko-studentske asocijacije, ne slažu s mnogim stavovima Progresivnog radništva (PL). Razlika je u tome što ‘Revolucionarna’ unija želi svoje vlastito sektaško kadroviranje, dok mi želimo izgraditi masovni pokret u kojem će sudjelovati svi studenti i boriti se protiv imperijalizma i rasizma. Mnogi od nas koji se snažno protivimo ‘Revolucionarnoj’ uniji mogli bi se, primjerice, složiti s time da ‘R’U bude unutar SDS-a. Taj se stav ne bazira na ‘simpatijama’, nego smo mišljenja da bi prisutnost ‘R’U i njeno sudjelovanje u debati pojasnilo zašto ‘R’U treba odbaciti.

Sukobljeni stavovi

Na nedavnom sastanku Nacionalnog vijeća SDS-a Los Angelesa mogli su se čuti mnogi sukobljeni stavovi. Činjenica da je preko 500 ljudi iz zapadnih država SAD-a sudjelovalo na ovom Nacionalnom vijeću je počast našoj odlučnosti da stvorimo masovni, borbeni i radikalni studentski pokret. Klevetati Progresivnu radničku partiju, kao što to radi ‘R’U, s ciljem da je se izolira od studentskog pokreta, ne može ni na koji način promijeniti tu činjenicu. Međutim, kao osoba koja se slaže s nezavisnim smjerom Progresivne radničke partije, želio bih odgovoriti na nekoliko točaka koje su naveli Weiss i ostali.Ukratko, PL smatra da je nacionalizam stav buržoaske klase (i stoga prirodno reakcionaran u vrijeme kad buržoazija nije ni na koji način progresivna) koji promiče ideju da je nacionalno jedinstvo primarno a klasno jedinstvo sekundarno. ‘Revolucionarni’ pokreti su stoga postali taoci imperijalizma. Nije dobro potpuno iskriviti govor Mao Ce Tunga iz 1938. o ‘Patriotizmu i internacionalizmu’, stavljajući riječ ‘nacionalizam’ u zagrade, iza ‘patriotizma’, kao što to rade Weiss i ostali, da bi prikrili svoju izdaju proleterskog internacionalizma. Činjenica je da se američki imperijalizam može nagoditi s nacionalistima. Gadljivi prizor grljenja Ceausescua i Nixona prošlog ljeta u ‘socijalističkoj’ Rumunjskoj dovoljan je primjer za tu tvrdnju. To su i Pariški pregovori, gdje je u pripremi sporazum o izdaji borbe vijetnamskog naroda.

Ako se nacionalizam i revizionizam ne odbace, nacionalne oslobodilačke borbe mogu biti i bit će preobraćene. U tom je kontekstu zločin mirno sjediti i glorificirati ljude koji su odgovorni za takav preokret

Odbaciti revizionizam

Ako se nacionalizam i revizionizam ne odbace, nacionalne oslobodilačke borbe mogu biti i bit će preobraćene. U tom je kontekstu zločin mirno sjediti i glorificirati ljude koji su odgovorni za takav preokret. PL ima dužnost educirati američke radnike i druge progresivne snage o prirodi buržoaske ideologije. Nema namjeru završiti kao onih milijun indonezijskih komunista čije je grobove iskopao njihov ‘sunarodnjak’ Suharto. Drukčije ne može biti. Indonezijska komunistička partija ideološki je razoružala svoje članove pod sloganom ‘stavljanja klasnih interesa iza nacionalnih’ (D. N. Aidit, ‘Izvještaj o Drugoj plenarnoj sjednici Centralnog komiteta 6. Kongresa’). Isto tako, ni PL ne namjerava ignorirati nacionalističku eroziju stranke Crna pantera (Black Panther), koja je u savezu s izdajničkom ‘Komunističkom’ partijom odbacila svoje početne ciljeve. Ti su ciljevi uključivali organiziranje radnika crnaca i oružanu obranu crnačke zajednice od policijskih napada. Trebalo bi previše mjesta da se odgovori na očite laži koje su izrekli Weiss i ostali o ulozi Progresivnog radništva (PL) u slučajevima San Josea, štrajkovima u Pittsburgh-Des Moines & GE i u drugim bitkama. Treba ipak spomenuti da članovi PL-a Bridges Randle, Hari Dillon, John Levin i Gene Marchi služe ili će odslužiti zatvorske kazne (od jedne godine, osam i šest mjeseci) za ulogu u štrajku u S. F. State, koji su, kako je to Weiss lijepo rekao, ‘pomogli da se ostvari’.

Bilo bi zanimljivo vidjeti može li ‘R’U, za promjenu, istupiti i braniti svoje stavove. Konačno, ako smatraju da je linija PL tako odbojna, neka barem objasne svoju ideju o tome koje bi bile praktičnije taktike i ispravniji pogledi. Do tada, bolje bi priličilo da uspore svoju bučnu kampanju uvreda i osuda.

(Ivo Banac je student povijesti na diplomskom studiju i član Odbora SDS radničko-studentske alijanse.)