“Europska unija nije demokratska, zajednica je naroda koji nisu ravnopravni i ima svoju službenu ideologiju koju je nametala svima istom mjerom, bez obzira na kulturološke, povijesne, civilizacijske i sve druge razlike koje karakteriziraju narode koji žive u za sada još uvijek 28 zemalja članica. Neoliberalizam kao ideologija, samo dijelom kao ekonomska doktrina, povećavala je profit multinacionalnih kompanija, a elita se brinula za nagrade apsolutno nesposobnim političarima koji su im u svemu pomagali….”
Unatoč svim pokušajima da se pronađe nekakav izlaz iz ove situacije i peticiji koja se pojavila na internetskoj stranici britanske vlade, koju potpisuju ljudi iz cijelog svijeta i kao takva nije relevantna, “Brexit” može spasiti svijet i poruka je globalističkoj oligarhiji da je neoliberalno slavlje završilo ili, kako kažu u Dalmaciji: “Fešta je gotova!”
Moguće je da će kratkoročno “Brexit” imati negativne posljedice. No, dugoročno može spasiti Europu i svijet. Jer je njegova poruka jasna: uže se može potezati, ali ako se poteže prejako, prije ili kasnije mora puknuti.
Nije uopće važno što puknuto uže može biti gore od prenapregnutog, nego je poanta oni koji imaju moć moraju shvatiti da svojom bahatošću i pohlepom riskiraju katastrofu. Svih nas, ali i svoju vlastitu.
Globalistička neoliberalna elita je nakon raspada Sovjetskog Saveza bila uvjerena da si može priuštiti sve zloupotrebe, a za zaglupljivanje ljudi, koji će uvijek pognuti glavu, pobrinut će se mediji, reklame i konzumerizam.
Sjetimo se ekonomske krize 2008. godine. Banke i špekulanti nisu naučili ništa i spasili su se javnim novcem, a onda krenuli raditi iste stvari koje su činili ranije.
Da su se Britanci odlučili za ostanak, globalizacija Europe bi tekla dalje, a elita bi i dalje bila potpuno ravnodušna na patnju srednje klase, osiromašene i lišene nade za budućnost. Osim toga, “vladari svijeta” su bili potpuno gluhi na znakove moguće pobune.
Europu vodi najnesposobnija “politička elita” koja je ikada postojala, inače bi sve bilo u redu, a bilo bi moguće i zadržati Ujedinjeno Kraljevstvo u Europskoj uniji, što bi osiguralo da svi Europljani budu zaljubljeni u Europsku uniju.
No, sada to više nije tako. Mnogi preispituju svoje stavove i neke zemlje članice ozbiljno razmišljaju o sličnom koraku, dok narodi koji kane ući s pravom mogu pomisliti da, ako jedna Velika Britanija, Švicarska, Norveška i Island ne žele biti dio takozvane “zajednice ravnopravnih naroda” zvane Europske unije, zašto bi joj onda pristupili oni.
Umjesto da Europska unija to zaista bude, bahata elita je uništila veliki ideal samo da poveća profit multinacionalnih kompanija i potrudila se nagraditi apsolutno nesposobne, ali njima korisne političke aktere koji su im svesrdno pomagali. Uvijek se postupalo po istom neoliberalnom obrascu, a životima su nam upravljali pojedinci bez skrupula i inteligencije. Srećom, Britanci su to razumjeli, a i nama su poručili da se trgnemo i otvorimo oči. Što se njih tiče, ova fešta može završiti i završava.
Ostali koji su na ovom globalističkom neoliberalnom brodu su ogorčeni, ali je još zanimljivije tumačenje ruskih liberala, poput Navalnog ili njegovog prijatelja Leonida Volkova.
Aleksej Navalni, uzdanica zapadnih liberala koji ne može pobijediti ni na običnim lokalnim izborima u nekoj ruskoj zabiti, u uzaludnom pokušaju da razumije što se dogodilo u Velikoj Britaniji, nije našao ništa bolje nego da krivca pronađe u “gluposti Britanaca”.
Vjerni pratitelj Navalnog, Leonid Volkov, istakao je da je za izlazak glasala “britanska starčad i razmaženi naprednjaci iz provincija”, dok su mladi Britanci mahom glasali za ostanak, prenosi Russian Pulse, koji je objavio poruke ove dvojice na Twitteru.
“Ako slijedite liberalnu i socijal-darvinističku logiku tako politički iskusnih ljudi koji se stide svog ukrajinskog iskustva, valjda bi sada u Londonu hitno trebalo organizirati Maidan, na kojem će masovno sudjelovati nacionalisti iz Britanske nacionalne stranke. Oni bi po kijevskom scenariju trebali svrgnuti Camerona i njegovu kliku i pokrenuti lustraciju razmažene i senilne starčadi koja je glasala za izlazak zemlje iz EU. Naime, razmaženi starci na britanskom selu su pokvarili “mladima budućnost”.
Zamislite scenu kako britanska mladež skinheadsima lustrira razmaženu britansku starčad, a podršku im daju dva putujuća klauna poput Navalnog i Volkova. Poznato je da je za ostanak u EU glasovala prvenstveno Škotska, ali zato jer nije uspjela pobijediti na referendumu o nezavisnosti, ali čak i u Londonu bi bili totalno ludi da su glasali za propast svoje države u korist birokrata iz Bruxellesa”, ovim riječima Sergej Zagatin komentira budalaštine Navalnog i Volkova.
No, imamo i mi slične političare, novinare i politologe, koji liju krokodilske suze po raznim tiskovinama, televizijskim emisijama i internetskim portalima kao što su Radio Slobodna Europa, posebice makedonsko izdanje, koje piše “kako je Skopje ostalo bez najvećeg prijatelja u EU”.
Iskreno rečeno, bio je pravi užitak čitati hrpetinu gluposti i tužne napise protekla dva dana, ali nitko se nije usudio napisati ono što je očigledno, a na što je upozoravala Marine Le Pen prije tri godine.
Naime, Europska unija nije demokratska, zajednica je naroda koji nisu ravnopravni i ima svoju službenu ideologiju koju je nametala svima istom mjerom, bez obzira na kulturološke, povijesne, civilizacijske i sve druge razlike koje karakteriziraju narode koji žive u za sada još uvijek 28 zemalja članica. Neoliberalizam kao ideologija, samo dijelom kao ekonomska doktrina, povećavala je profit multinacionalnih kompanija, a elita se brinula za nagrade apsolutno nesposobnim političarima koji su im u svemu pomagali. Jednako kao Sovjetski Savez, koji je za jedan ekonomski model, jedan ideološki obrazac i jedan način razmišljanja mislio da je primjenjiv za potpuno različite narode i države, od jedne Češke, pa do naroda Dalekog istoka, neoliberalna globalistička elita je učinila s projektom zvanim Europska unija.
Uzmimo da on izvorno i nije loše zamišljen, što se isto može reći i za SSSR, ali jednoumlje koje se nametalo u svim sferama društvenog života, jednako Portugalcima i Rumunjima, Grcima i Šveđanima, Estoncima i Španjolcima…, nije moglo završiti nikako drugačije nego propašću. Nakon izlaska Velike Britanije će ostati EU s Njemačkom i možda jednim dijelom i Francuskom na čelu i tu se krug zatvara. No, hoće li se ostali narodi probuditi i reći “Ne!” neograničenom prijenosu ovlasti vlastitih nacionalnih država na Bruxelles? Na spomen ove mogućnosti naši liberali skaču kao ofureni i optužuju sve i svakoga za “nacionalizam”, a s druge strane ne žele priznati da je Bruxelles mjesto u kojem se nikada jednako nije vodila briga o svim narodima EU, nego je to birokratski i tehnokratski centar koji služi za nametanje volje jačega onim slabijima.
Zanimljiv je osvrt Marine Le Pen, čelnice francuskog “Nacionalnog fronta”, koju mnogi nazivaju “nacionalističkom spodobom”, ksenofobnim i rasističkim umivenim licem svog ludog oca”, a koja je u listopadu 2013. rekla da će se EU raspasti kao SSSR.
Tada je Marine Le Pen obećala da će se Europska unija “raspasti kao Sovjetski Savez”, te da će na tome osobno raditi u Europskom parlamentu.
Marine Le Pen je tada, potaknuta izbornom pobjedom u južnoj Francuskoj, kritizirala EU kao “globalnu anomaliju” i obećala da će EU biti “zajednica suradnje suverenih država”.
Stanovništvo u Europi nema kontrolu nad svojim gospodarstvima ili valutom, kao ni nad kretanjem ljudi na njihovom teritoriju. Vjerujem da EU, kao Sovjetski Savez nekad, nije sposobna za preživljavanje i propasti će baš kao SSSR”, rekla je Marine Le Pen, prenosi tada The Telegraph.
Čak i najgorljiviji europski federalisti sada priznaju da će se čak 30 posto novog Europskog parlamenta sastojati od euroskeptika, koji iskorištavaju ekonomsku bijedu i rekordne razine nezaposlenosti diljem Europe.
No, tko je, pobogu, kriv za ekonomsku bijedu i rekordnu razinu nezaposlenosti diljem Europe koja traje i danas i situacija se pogoršava? Euroskeptici poput Marine Le Pen, Nigela Faragea i drugih ili bahata elita koja je vjerovala da ljude medijima, reklamama i konzumerizmom može beskonačno zaglupljivati i da će europski narodi vječno tupavo klimati glavom? Tko je provodio oštre mjere štednje, javnim novcem spašavao banke, otvorio granice siromasima s Bliskog istoka koji bježe od ratova koje smo mi proizveli? Tko je imigrantima rekao: “Dođite, sve vas trebamo!”, bez ikakve kontrole ili plana, samo kako bi europski poduzetnici dobili jeftinu radnu snagu? Jesu li to izjavljivali kancelarka Merkel, Jean-Claude Juncker i Federica Mogherini ili lideri euroskeptičnih stranaka i pokreta, koji ranije jedva da su prelazili izborni prag?
Naravno, Merkel, Schulz, ranije Baroso, sada Juncker i njima slični europski federalisti su “sveci”, kao Sarah Ludford, zastupnica liberalnih demokrata u Europskim parlamentu, koja je jadikovala kako će euroskeptične stranke stvoriti najekstremniji Europski parlament ikada”. Ma, zaista?!
“Ja sam uznemirena, ne samo zbog njihovih rasističkih i diskriminirajućih stavova, već i zbog njihovog protekcionizma i neprijateljstva prema jedinstvenom europskom tržištu o kojem ovisi tri milijuna britanskih radnih mjesta”, rekla je Sarah Ludford i sve što je znala probrbljati je bilo sveto i nedodirljivo jedinstveno europsko tržište.
Briga za običnog čovjeka, njegova nadanja, želje, strahovi, osjećaj nemoći i da ionako ništa ne može promijeniti u ovom nakaradnom sustavu predstavničke „demokracije“ je za britansku barunicu i eurozastupnicu Saru Ludford, nešto što nije vrijedno spomena.
Stav barunice Ludford je podržao i Guy Verhofstadt, bivši belgijski premijer, koji je pozvao glavne stranke diljem Europe da čvrsto zbiju redove “protiv sila ekstremizma koje su potpalile Drugi svjetski rat”.
Dakle, Adolf Hitler i Mussolini su došli sami i izazvali Drugi svjetski rat, a da korporativna elita iz tog vremena s tim nije imala nikakve veze? Zar bivši belgijski premijer smatra da cijela Europa ima završena dva razreda osnovne škole i da nisu poznati dublji razlozi uspona fašizma i nacizma?
Ovoj sviti se pridružio i francuski predsjednik François Hollande, koji je tada upozorio na mogućnost znatnog grupiranja antieuropskih snaga, što može dovesti do “regresije i paralize” u Europi i ugroziti sposobnost kontinenta da se oporavi od posljedica krize u eurozoni.
Dvije godine poslije ove izjave, francuski Nacionalni front još uvijek nema političku moć, ali je zato Hollande uveo izvanredno stanje u području gospodarstva i sigurnosti, te silom nametnuo neoliberalni zakon o radu, koji francusko radništvo vraća u 19. stoljeće.
Tada je Nigel Farage, lider stranke UKIP, koja je bila najveći pobornik i pobijedila na referendumu o izlasku Velike Britanije iz EU, odbacio mogućnost bilo kakvog saveza s francuskim i nizozemskim euroskepticima, rekavši “kako su njihova stajališta o rasi i religiji previše ekstremna”.
Ranije je Jean-Marie Le Pen, bivši lider Nacionalnog fronta, zaista imao neprihvatljive stavove, ali je Marine Le Pen, kada je zamijenila oca u siječnju 2011. godine, pokušala poboljšati imidž stranke i Nacionalni front od tada u socijalnoj politici i s ekonomskim protekcionizmom vodi politiku koju bi trebala voditi ljevica.
Dakle, Britanci nisu nikakva “senilna starčad iz provincije”, niti “rasistička ili ksenofobna rulja”, nego su jednostavno prvi koji su uspjeli u pitanje dovesti neoliberalni globalistički projekt, a dio kojega je i Europska unija. To što je politički vrh britanskih laburista, liberala i konzervativaca, pa čak i navodni “marksist” Jeremy Corbyn, vodio kampanju za ostanak u EU samo pokazuje da među takvim strankama nema nikakve razlike i jedina je alternativa bila podržati inicijativu Faragea. Dan nakon objave rezultata referenduma su se britanski laburisti, liberali i konzervativci međusobno optuživali tko je više kriv za propast na referendumu, a
The Independent piše kako je Jeremy Corbyn izjavio da je glas za izlazak bio glas “marginaliziranih” protiv vlade. Kako su “marginalizirani” milijuni Britanca, među kojima je sigurno i biračko tijelo tri najveće britanske stranke poznato je, ali su po ovom pitanju bili složni i rekli su ne konceptu neoliberalne globalizacije. Stoga im treba čestitati, a ne ih nazivati “senilnim razmaženim starcima” ili “rasističkom i ksenofobnom ruljom i sljedbenicima Nigela Faragea”.
Britanci su rekli “ne“ konceptu neoliberalne globalizacije
Britanci se rekli “ne” ovakvom konceptu globalizacije i Velika Britanija izlazi iz EU. Odaziv na referendum je bio 72,1%, što je najviša stopa od 1997. godine. Premijer David Cameron, nakon što je napravio nered, prisiljen je na podnošenje ostavke. I premda će razdruživanje s EU trajati mjesecima , možda i godinama, svijet nikad neće biti isti.
Referendum o britanskom članstvu u EU je trebao biti još jedan zabavan show s predvidljivim rezultatom, baš kao i referendum o neovisnosti u Škotskoj. Tada su, također, naslovi tabloida unaprijed pisali o ostanku Škotske, baš kao što su sada unaprijed osudili Britance na ostanak u EU.
“Ovo je pobjeda pristojnih ljudi”
Prije referenduma je Nigel Farage zatražio od građana da ne koriste male olovke koje su tradicionalno vezane na svim biračkim mjestima, jer – nikad se ne zna. Čak i jedna od najstarijih demokracija na svijetu može koristiti svoje gumice za brisanje.
Tako je na jednom mjestu žena svoju kemijsku olovku posudila nekolicini birača. Time su pokazali da ne vjeruju pristašama Europske unije i ne žele da njihovi politički protivnici manipuliraju glasačkim listićima. Međutim, glasački odbori su pozvali policiju, no policajci su otišli, jer nisu vidjeli ništa sporno.
Na društvenim mrežama je pokrenuta lavina i na Twitteru su kružile poruke: “Molim te, ponesi svoju olovku!”, mnogi su fotografirali svoj birački listić.
Dugo se čekao Boris Johnson, bivši gradonačelnik Londona, koji je uoči referenduma poljubio ribu. Naime, zbog pravila u ribarstvu, koja je Velikoj Britaniji nametnula EU, taj je sektor pred kolapsom. Johnson je glasao za za “Brexit”, te obećao da će ribare osloboditi okova.
Budući da su u Francuskoj kontrolori zračnog prometa stupili su u štrajk, mnogi su Britanci zaglavili u zračnim lukama i uzalud pokušali doći kući samo da glasaju. No, birališta su bila puna do posljednjeg trenutka. Jednom riječju, kreativna energija mase ljudi je tražila osvetu. Ljudi su dobili trenutak slave, jer se cijela zemlja osjećala kao da je na globalnoj pozornici.
U ne tako “naprednim” zemaljama, ljudi s takvim osjećajem organiziraju “Maidan” ili “Tahrir”. Potom od CANVAS-a dobiju upute kako staviti lonce i tave na glavu, kao što su činili Ukrajinci, te kako napasti zgradu parlamenta i odgađati izbore unedogled, kao što upravo čine Makedonci.
Ali je zato najstarija demokracija od svega napravila sjajan show, s olovkama, psima i Borisom Johnsonom. Problemi zbog olovke su prije bili ismijavani, a za ljude koji su ih nosili sa sobom su govorili da spadaju u kategoriju onih koji paranoidno svugdje vide zavjere. Sustav je prethodno iskoristio sve ukore, samo kako bi mogao biti prisutan. Istraživanje, objavljeno odmah nakon zatvaranja birališta, pokazalo je da će zagovornici ostanka u EU pobijediti s malom razlikom. Građani su slegnuli ramenima i otišli na spavanje.
No, nakon ponoći je počelo čudo. Uspavani novinari su oživjeli i počeli davati prognoze. A, dolazili su i rezultati. Westminster i London City, Oxford i Cambridge su glasali da Britanija ostane u EU. Ali okolica Cambridgea – sva sela i gradovi cijelog područja, glasovali su protiv. Škotska je s blagom prednošću glasala za ostanak u EU. Wales i Južni Essex su glasali za nezavisnost od Europske unije. Sjeverna i središnja Engleska, gdje su industrijski centri, su pokazali rekord, gdje je glasalo 80 posto upisanih birača, a većina ih je bila za izlazak.
Čak i noću su rezultati referenduma obišli svijet. Funta je pala na rekordnu razinu iz 1985. godine. Burze u Hong Kongu, Tokiju i Šangaju su otvorene s padom. Nafta je za sat vremena pala za više od šest posto. U pola dva noću je vođa UKIP-a, Nigel Farage, došao svojim pristašama i rekao: “Ovaj dan će ući u povijest kao dan našeg osamostaljenja. Ovo će biti pobjeda stvarnih ljudi, običnih i pristojnih ljudi.”
Za što su ljudi ovako glasali u Velikoj Britaniji? Prvo, žele ograničiti imigraciju. Naime, poduzetnike zanima samo profit, što uništava obične Engleze, kojima se smanjuju plaće. Drugo je želja za usvajanjem vlastitih i suverenih zakona, bez obzira na to što će reći birokrati Europske unije u Bruxellesu.
Jednostavno, za većinu Britanaca je EU postala sve teža za trpjeti i zbog nje se suočavaju sa sve većim i ozbiljnim izazovima.
Najvažniji ishod referenduma je da EU više ne postoji za britanski narod. Doduše, nacija se podijelila na dva podjednaka tabora. Jedan dio stanovnika je glasao za globalni svijet i slobodu kretanja, s općim zakonima za sve i istim pravilima političke korektnosti. Ostali, koji su ipak većina, dali su glas za staru nacionalnu državu, koja ima svoja pravila, običaje, svoje kosture u ormaru, svoje pobjede i poraze.
Gledajući općenito, ideja globalizacije, svijeta bez granica sa suverenim narodima koji su odlučili živjeti zajedno, nije loša. Međutim, Europska unija se pretvorila u groteskni oblik izvorno plemenite ideje i postala teritorij slobodnog tržišta, s hrpetinom nerazumljivih, često neprihvatljivih zakona, koje pojedine nacije ne mogu prihvatiti ni provesti. Bez obzira na sve, u ime političke korektnosti i prava jačega se ta pravila i zakoni nameću svima, a jedina im je svrha stvoriti područje u kojem će živjeti preko pola milijarde lobotomiziranih pojedinaca, pretvoreni u krdo potrošača. Demokracija i pravna država su samo kulisa za neoliberalnu ideologiju, koja je odavno prestala biti ekonomska doktrina, ako je to ikada uopće bila.
Globalisti su u svim zemljama Europske unije uglavnom u manjini, ali iza njih stoje financijska elita i mass-mediji. Oni su o sebi stvorili bijeli i svjetlucavi imidž u kojeg su i sami počeli vjerovati. Oni su kreativni, obrazovani, često uspješni, bogati i napredni. Ostalo je “stoka sitnog zuba”, “zatucana seljačija s kamenjara koja ne uspijeva ići ukorak s vremenom”. Takvo etiketiranje se počelo gaditi i onima koji razumiju povijesni trenutak i shvatili su da Europska unija nije ono za što se predstavlja. I svi su odlučili izaći na referendum u Velikoj Britaniji, lijevi, desni, liberali i oni apolitični, te reći ne globalizmu. Pristaše ostanka u EU i dalje slušaju svoja pravila i sebe svrstavaju među one “koji su se odlučili za ljubav i bratstvo i jedinstvo”. Po njihovom, svi oni koji su htjeli nezavisnost Britanije su “oni koji su izabrali mržnju”. Slijedom toga, svi koji su glasali za Brexit su glupi, stari, siromašni ili neobrazovani. Engleski “marginalci”, kako ih je nazvao Jeremy Corbyn. Jednom riječju – britanska „stoka sitnog zuba“.
U stvari, ovakav je glas normalan za ljudsku narav. Globalisti diljem svijeta su ljudi čija je svijest oblikovana kroz anglosaksonsku propagandu. Među njima je i mnogo mladih ljudi koji ne znaju za drugačiji poredak stvari. Istina, među njima je više ljudi s visokim obrazovanjem, ali znamo da obrazovanje u naše vrijeme nosi otisak propagande.
“Marginalci” u svim zemljama su oni koji ne vjeruju novinama i televiziji, te zbog takvih stavova i nisu mogli napredovati u društvu. Ne uvijek, ali je i to čest slučaj. Tabor “marginalaca” je dodatno uvećala neoliberalna politika Bruxellesa, a onima koji su to oduvijek, pridružila se obespravljena i uništena nekada viša srednja klasa. Paradoksalno, ali je upravo i lumpenproletarijat, kojemu Marx nije previše vjerovao, postao izvor zdravih ideja u društvu. Naravno, za “uljuđene i “progresivne” globaliste su to ideje 19. stoljeća, nacionalnog romantizma i njima slične, dok u svom sljepilu ne vide da nas upravo politika Bruxellesa vodi ne u 19. stoljeće, nego u vrijeme feudalizma u kojem nekolicina moćnika stotinama milijunima daje onoliko koliko im je potrebno da prežive, često ni to, dok sva dobra i vlast čvrsto drže u svojim rukama.
Hvala, ali ne hvala na takvom “napretku”, jer u takvim se okolnostima bolje vratiti u okvire nacionalnih suverenih država, pa početi sve ispočetka.
Što se tiče Velike Britanije, nakon što se pojavilo neprijateljstvo između dvije skupine, ono nije moglo ostati u vakuumu.
Britanija bi u tom slučaju čamila u stanju latentnog građanskog rata, koji je vidljiv posvuda u svijetu.
Ovaj put su “marginalci” pobijedili. Osobno, a vjerujem i mnogima drugima, je drago zbog toga, jer je to i naša pobjeda.
Obrat oko Brexita? – Referendum je savjetodavan, a ne obvezujući i parlament ima zadnju riječ
BREXIT: VELIKA BRITANIJA ODLUČILA IZAĆI IZ EUROPSKE UNIJE – USKORO HITNA SJEDNICA ŠEFOVA ZEMALJA EU