Hasanbegović će ostati najpopularniji političar s najviše uslikanih selfija. A jedna od Plenkovićevih najvažnijih zadaća bit će kako da Hasana što uspješnije integrira unutar svog programa
Najbolje bi se vidjelo kako diše, što misli stranačko tijelo HDZ-a i koga bi stvarno željeli izabrati za predsjednika svoje stranke kad bi se kandidirao i Zlatko Hasanbegović. Imali bismo tada dva kandidata s najudaljenijih ideoloških pozicija – Hasanbegovića i Andreja Plenkovića. To bi bila velika epska i poetska priča, veliki izbori.
Bila bi to za HDZ-ove birače dilema između srca i razuma, želje i moranja, prkosa, inata i poslušnosti, strasti i odricanja, neobuzdane erupcije i smjerne, promoćurne pokore, između vlastitog i nametnutog mišljenja. Bio bi to veliki duel unutar širokopojasne hadezeovske obitelji – filoustaša ili liberalni europejac?
Ne želim reći da je Hasanbegović emotivac ili da je strastan a da je Plenković uglavnom razuman i smjeran, moglo bi, naprotiv, biti i posve obrnuto. No, takva bi u izborima bila muka i dilema vrlo prosječnog HDZ-ovog člana, koji je ipak vjerojatno skloniji Hasanbegoviću ali ga razum i odgovornost usmjeravaju da da glas Plenkoviću.
Do takvih izbora – Zlatko ili Andrej – iz preventivnih razloga skoro sto posto sigurno neće doći. Ne zato što se Hasanbegović ne bi u izbore rado uključio nego zato što mu trenutačno, mudro kolektivno vodstvo HDZ-a to ne bi dopustilo, a on to dobro zna i ne želi nauditi stranci i vratiti ‘komunjare’ na vlast. Iako je HDZ-ovog prosječnog birača relativno lako programirati, ipak bi rizik u ovom slučaju bio velik.
Jer, HDZ s Hasanbegovićem na čelu ne bi mogao na rujanskim izborima prijeći 15-tak posto, a s Plenkovićem bi HDZ, i u ovako katastrofalnoj situaciji, mogao biti tek malo slabiji od prošlogodišnjeg rezultata.
Poznato je da je Zlatko Hasanbegović uvjerljivo dobio najveći broj glasova delegata u glasanju za Predsjedništvo, na Općem saboru HDZ-a u svibnju. A što misli o Plenkoviću jasno je kazao dan nakon što se Plenković kandidirao za HDZ-ovog predsjednika. Novinari su Zlatka pitali hoće li ga podržati a on je odgovorio u svom sada već legendarnom staccatu: „A za-što bih ga ja po-dr-ža-o?“.
No vidjeli smo kako su se skoro svi drugi mogući, latentni, možebitni i još razmišljajući kandidati jako lako prešaltali od dojučerašnjih navodnih Karamarkovih sljedbenika do današnjih navodnih Plenkovićevih podupiratelja. Neki od njih lako su prevrtali političke kapute još i prije Karamarkove ere. No, Hasanbegović, takav kakav je, ostaje dosljedan. Rekao je da se Karamarka koji ga je politički izmislio – neće odreći.
Sjetimo se da je još koncem svibnja na Općem saboru, Plenković jedini – a čak i on neizravno – kritizirao Karamarka, iako je već svima bilo jasno da su i stranka i njezin šef u velikim problemima. A onda je američki član Frank Bilaver poklopio Plenkovića tako da je tražio od njega da se ispriča „gospodinu predsjedniku jer je to direktan udar na njega“. Josip Lešina pozvao je delegate da podupru stranački vrh a od Karamarka tražio da „odbaci sve štakore koji grizu sa strana i pijavice koje sišu krv HDZ-a”.
Plenković je tada u HDZ-u bio sam a sada, samo mjesec dana kasnije, svi su za njega. Naravno, prijetvorno, malo njih iskreno ali nekako kolektivna katarza vodi k tome da je to jedini put ozdravljenju stranke, poslije onoga što joj je Karamarko pretjeranim desničarenjem i pretjeranom sebičnošću učinio.
Hasanbegović će ostati najpopularniji političar s najviše uslikanih selfija. A jedna od Plenkovićevih najvažnijih zadaća bit će kako da Hasana što uspješnije integrira unutar svog programa.