Quantcast
Channel:
Viewing all articles
Browse latest Browse all 10979

Hoće li Evropa umrijeti u Austriji

$
0
0
Norbert HoferUspije li desničar Norbert Hofer koji kada izlazi na ulicu nosi pištolj, kako bi se “obranio od azilanata”, ući u predsjedničku rezidenciju u Hofburgu, to bi mogao biti okidač i početak kraja Evrope kakvu smo znali, u najmanju ruku Evropske unije kako je bila zamišljena
Foto: FaH/EPA

Ujedinjena, a svakim danom sve više razjedinjena, Evropa propustila je reagirati na signal opasnosti iz Austrije, pa ni iz Bruxellesa, ni iz Berlina – koji se itekako vole miješati u unutarnje stvari zemalja članica, osobito kada su izbori u pitanju (ne treba ići dalje od Hrvatske) – Beču nije upućeno čak ni blago upozorenje u obliku pitanja: “A što se to kod vas događa?”

Pitanje iz naslova zvuči dramatično, možda i previše dramatično. Zaključak će, sigurni smo, biti drugačiji, ako pogledamo što je to pitanje potaknulo? U svibnju cijela je Evropa, doslovno, odahnula kada je u drugom krugu predsjedničkih izbora kandidat desnice, Norbert Hofer, tijesno (vrlo tijesno, za manje od 1%) izgubio od svojega protukandidata, nekadašnjeg čelnika Zelenih, Alexandera van der Bellena. Istina je, Austrija spada u male članice Evropske unije, dakle ne one ključne, nije ni u Atlantskome paktu (jer bi  to bilo u  suprotnosti s Državnim ugovorom kojim joj je vraćena neovisnost nakon Drugog svjetskog rata), no istina je isto tako da bi dolazak notornog desničara na čelo zemlje članice Evropske unije, bila ona i mala i objektivno malo važna, značio presedan, i to potencijalno vrlo opasan presedan.

Već i sama činjenica da je Hofer, čovjek koji se profilirao na antiimirgacijskoj platformi koja bi se mogla “prevesti na hrvatski” onom poznatom frazom: svoj na svome, izgubio s tako minimalnom razlikom (30.000 glasova) bila je znak za uzbunu. No, uspavana Evropa, zabavljena sama sobom, propustila je vidjeti taj znak. Jednako kao što je propustila vidjeti i kako bi mogla završiti Hoferova tužba Ustavnom sudu kojom se dovodio u pitanje (zbog uglavnom formalnih pogrešaka) rezultat izbora. Govorilo se: “Ma da, moglo bi se dogoditi, ali nije se još dogodilo”. E pa sada se jest dogodilo. Austrijanci će ponovo na predsjedničke izbore. I to u najnezgodnije moguće vrijeme.

U samoj Austriji propuštena je prilika, makar naknadne, mobilizacije javnosti na osnovi pitanja: “A što da je Hofer pobijedio?”. Njegovih praktično 50% glasova olako se otpisivalo na “protestne glasove”, što će reći glasove onih koji u osnovi nisu desničari, ali – eto – glasaju za desnoga kandidata kako bi izrazili svoj prosvjed zbog postojećeg stanja – i u Austriji, i u Evropi. Ujedinjena (a svakim danom sve više razjedinjena) Evropa propustila je, rekosmo, reagirati na signal opasnosti iz Austrije, pa ni iz Bruxellesa, ni iz Berlina – koji se itekako vole miješati u unutarnje stvari zemalja članica, osobito kada su izbori u pitanju (ne treba ići dalje od Hrvatske) – Beču nije upućeno čak ni blago upozorenje u obliku pitanja: “A što se to kod vas događa?”

I onda je došao famozni Brexit. Odluka (i opet tijesne) većine građana Velike Britanije koji su izašli na referendum, o izlasku njihove zemlje iz EU, iznenadila je praktično sve, uključujući najvjerojatnije i većinu onih koji su dali svoj glas za izlazak. Ima li bolje potvrde tome mišljenju od onih više od tri milijuna potpisa prikupljenih u rekordnome roku s traženjem da se raspiše novi referendum s istim pitanjem? Britanski je parlament dužan o tome raspravljati, no ako je suditi po izjavama onih (nekih barem) koji će preuzeti kormilo Konzervativne stranke, vladajuća će većina tu inicijativu u parlamentu srušiti. Što će biti samo razlog više da uživaju ne euroskeptici, nego rigidni nacionalisti i ksenofobi koji se prilično uspješno godinama sakrivaju iza izraza “euroskeptik”.

Da, u Evropskoj uniji mnogo je toga što u najmanju ruku izaziva skespu. I mnogo toga treba promijeniti, postaviti na nove osnove. Birokratski model Unije koji se nameće, mnogim članicama ne odgovara, izazivajući koliko pritajeni, toliko i javni otpor. I upravo na tome otporu grade oni kojima nije na pameti Unija, nego rastakanje Unije, jedinstvenoga projekta koji je otvarao perspektivu da se Evropa, prvi puta u svojoj dugoj i krvavoj povijesti, ujedini na miran način, slobodno izraženom voljom svojih građana.

Točno je, svojevrsni model ujedinjene Evrope (toga vremena) bilo je Rimsko carstvo. Bila su to i Napoleonova osvajanja, pa čak i Hitlerov plan o dovođenju cijele Evrope pod naci- fašističku vlast. No, i Rimljani, i Napoleon, i Hitler (mada ih se po sadržaju onoga što su radili nikako ne može uspoređivati) svoj su koncept ujedinjenja gradili na poziciji jačega, na “pravu” pobjednika da stvari u okupiranim zemljama organizira po svojoj volji. Idejni tvorci Zajednice za ugljen i čelik, preteče ovoga što je danas Evropska unija, napokon su – poučeni i iskustvom dvaju svjetskih ratova – otvorili put evropskome ujedinjavanju na dobrovoljnoj osnovi, ujedinjavanju suverenih država koje će svojom voljom dio suvereniteta prenijeti na organe nove integracije. I to je funkcioniralo, više-manje dobro, do sloma tzv. socijalizma i disolucije Sovjetskoga Saveza. Od tada stvar u svoje ruke preuzimaju Sjedinjene Države, uvodeći “nepisano pravilo”: tko hoće u EU, mora najprije u NATO, a onda će – gotovo kao nagradu – dobiti i članstvo u Uniji i sve blagodati (to su oni famozni fondovi o kojima hrvatska politika jedino i razmišlja) što iz toga članstva proizlaze. Tu je početak rušenja načela na kojima se Unija do tada gradila; pa i same ideje evropskoga jedinstva.

Onda je došlo, u američkoj režiji, preoblikovanje političke slike Bliskoga i Srednjeg istoka s katastrofalnim rezultatom – destabilizacijom niza zemalja i cijeloga i do tada neuralgičnog područja. Krajnja konzekvenca te nestabilnosti i ratova što razdiru do tada mirne, sekularne zemlje, pretvarajući ih u uporišta terorista tzv. Islamske države, nezapamćeni je val izbjeglica koji unatrag malo manje od godine dana (dolazili su i  prije, ali u neusporedivo manjim brojevima) zapljuskuje Evropu. I cijelo to vrijeme Evropa se ne može složiti oko jedinstvene politike prema izbjeglicama, dok iz dana u dan jačaju – ne samo na istoku kontinenta – dezintegrativni faktori i stvara se plodno tlo za ultranacionalističke, ksenofobne političare tipa Nigela Faragea, Marine le Pen i – Norberta Hofera.

Uspije li desničar koji kada izlazi na ulicu nosi pištolj, kako bi se “obranio od azilanata”, ući u predsjedničku rezidenciju u Hofburgu, to bi mogao biti okidač. I to bi mogao biti početak kraja Evrope kakvu smo znali, u najmanju ruku Evropske unije kako je bila zamišljena, ili: znak da je Evropska unija umrla u Austriji. Vremena ima baš onoliko koliko i do izbora u Hrvatskoj. Je li to dovoljno da “razum prevlada”?

forum.tm

 


Viewing all articles
Browse latest Browse all 10979

Trending Articles


Girasoles para colorear


mayabang Quotes, Torpe Quotes, tanga Quotes


Tagalog Quotes About Crush – Tagalog Love Quotes


OFW quotes : Pinoy Tagalog Quotes


Long Distance Relationship Tagalog Love Quotes


Tagalog Quotes To Move on and More Love Love Love Quotes


5 Tagalog Relationship Rules


Best Crush Tagalog Quotes And Sayings 2017


Re:Mutton Pies (lleechef)


FORECLOSURE OF REAL ESTATE MORTGAGE


Sapos para colorear


tagalog love Quotes – Tiwala Quotes


Break up Quotes Tagalog Love Quote – Broken Hearted Quotes Tagalog


Patama Quotes : Tagalog Inspirational Quotes


Pamatay na Banat and Mga Patama Love Quotes


Tagalog Long Distance Relationship Love Quotes


BARKADA TAGALOG QUOTES


“BAHAY KUBO HUGOT”


Vimeo 10.7.0 by Vimeo.com, Inc.


Vimeo 10.7.1 by Vimeo.com, Inc.