Jeste li zaista spiritualni ili se samo zavaravate?

Tko je više poravnat sa svojim putem duhovne evolucije?

• Osoba koja sjedi u lotus poziciji, duboko diše i u stanju je savršene mirnoće?

• Ili osoba koja je skvrčena i histerično plače?

Ako baziramo naš odgovor prema svemu što smo naučili iz ‘new age’ filozofija i većine duhovnih učenja koje se mogu pronaći, mislim da je pošteno reći da je to osoba koja meditira. Ona se doima mirnom, opuštenom i izdvojenom. Sad vas neću “šokirati” i reći da je upravo suprotno točno. No rekao bih da je takva slika o tome jednostavno samo to – slika.

Evo zašto:

Čak i najmirnija, staložena i “spiritualno ispravna” osoba u svijetu može biti potpuno izvan usklađenosti sa samom sobom, čak i više od nekog tko uopće nije spiritualan. Kako to? Pa… zbog naše tendencije da budemo neiskreni prema sebi. Ovo govorim iz iskustva: nikakva količina sofisticiranog žargona nije mogla pomoći mojoj evoluciji više od iskrenog pogleda na moje sirovo, ranjivo sebstvo.

P.S. Ne kažem da svi spiritualni ljudi zavaravaju sebe. Ovo su jednostavno zamke za koje sam primijetila da su učestale u spiritualnoj zajednici, zamke u koje sam i sama upadala povremeno.

EVO 8 NAČINA NA KOJE SE LJUDI MOGU ZAVARAVATI:

1. Moram se osjećati dobro i ostati pozitivan cijelo vrijeme

U prijevodu: Užasavam se osjećaja boli

Ovo uvjerenje je prilično rasprostranjeno među pripadnicima zajednice “pozitivnog razmišljanja”. Nema ničeg pogrešnog s pozitivnim razmišljanjem, ali koristiti snagu misli za uljepšavanje bilo kakvih negativnih emocija koje izviru na površinu je jedna od najvećih blokada našem duhovnom rastu. Zašto? Zato što naše duše zapravo žele ponovno postati cjelovite. A to znači povezati se sa svim fragmentiranim aspektima nas samih (strahovima, negativnim uvjerenjima, prošlim emocionalnim traumama) od kojih smo se odvojili, kako bismo ih mogli priznati i transformirati.

Međutim, to se NEĆE dogoditi ako ih kontinuirano izbjegavamo i potiskujemo. To se neće dogoditi ako ih doživljavamo kao neprijatelje i napadače.Istina jest, svaka bolna emocija koja izvire na površinu naših života je poput nesretnog djeteta. Kada ih potiskujemo, to je kao da namjerno zaključavamo to dijete u sobu, tjerajući ga da ponovno proživljava tu traumu samo i iza zatvorenih vrata dok mi okrećemo glavu na drugu stranu.Drugim riječima, to je samozlostavljanje.

“O tom se radi kad je u pitanju bol. Ona zahtijeva da ju se osjeti.”

– John Green

Biti potpuno emocionalno iskren prema sebi zahtijeva hrabrost. To znači staviti sebe upravo u te emocije zbog kojih smo proveli svoj život štiteći se od toga da ih ponovno osjetimo. No, kada si jednom dozvolite da osjetite i otpustite ono što se nalazi u vama, time poručujete svom mozgu i tijelu da je sada sigurno osjećati, da više niste u zastrašujućoj situaciji koja je prvobitno i stvorila traumu, te da ste spremni krenuti dalje na bolje stvari.

Imati prijatelja ili možda životinju koja će biti uz vas vam može pomoći dok prolazite kroz otpuštanje emocija, jer bitno je osjećati se sigurnim. Otkrit ćete da jednom kada u potpunosti osjetite i otpustite emocionalne naboje koji su zapeli u vašem tijelu, rasterećenost koju ćete iskusiti poslije biti će vrijednija od cjelokupnog truda kojeg ste utrošili u izbjegavanje i potiskivanje!

P.S. Kad bi postojalo nešto stvarno pogrešno oko osjećanja svih raspona emocija… vaša duša ne bi ni izabrala inkarnirati se u tijelo koje je sposobno osjetiti ih sve!

2. Ponašam se duhovno, stoga i rastem duhovno!

U prijevodu: Stvarno sam uplašen i zbunjen. Moram nastaviti govoriti “ljubav i svjetlost!”

Mnogi spiritualni ljudi vjeruju da je “duhovno” ponašanje sve što je potrebno da se bude na “duhovnom” putu; da ako govoriš riječi ljubavi, slijediš duhovne principe, te se ponašaš poput Isusa, da si time prosvijetljen. Pa… reći ću samo da su emocionalno najranjeniji i ‘u nijekanju toga’ ljudi koje sam ikad upoznala imali vrlo snažnu duhovnu etiku i osobnost. Znam to jer sam i sama bila jedna od njih.

Spiritualni ljudi često padnu u zamku korištenja svog shvaćanja duhovnih koncepata kako bi se osjećali da su iznad emocija i dualnosti. To poražava cijelu svrhu naše duše – učiti iz emocija i dualnosti kroz svoje vlastito iskustvo, a ne samo kroz teoriju!

“Spiritualno premoštavanje – izraz kojeg je prvobitno skovao autor John Welwood. Spiritualno premoštavanje je tendencija da se prerano skoči na duhovno, obično u nastojanju da se izbjegnu razni aspekti zemaljske stvarnosti (praktični izazovi, neriješene emocije i sjećanja). Premoštavanje ima mnoge simptome – svjetlucanje u očima i osjećaj blaženstva, radikalna odvojenost od vlastitih sredstava za samoprepoznavanje, preuranjeno opraštanje drugima, neutemeljeno ponašanje, željno razmišljanje, itd.”

– Jeff Brown

Postoji svrha i lekcija iza svake emocije i osjećaja, a preuranjeno fokusiranje na naše ponašanje odvlači nas od najvećeg učenja koje se tamo nalazi.

3. Koristim samouvjeravanje kako bih osjećao/la da sam na Pravom putu

U prijevodu: Radije bih živio/la kroz sigurne priče koje si govorim nego vjerovao/la svojoj intuiciji.

Jeste li se ikada uhvatili kako pretjerujete s grandioznim govorima i tvrdnjama o tome zašto je za vas nešto ispravno (ili pogrešno), bilo da se radi o “plamenu blizancu/srodnoj duši”, poslu ili novogodišnjoj odluci? To ne mora značiti da je nužno pogrešno, ali ne mora značiti ni da je ispravno. To samo znači da je korištenje samouvjeravanja proces mentalne racionalizacije, a ne intuicije.

Kada to radimo, puno je vjerojatnije da ćemo se zavarati i odvesti u nešto što nije u ravnini s našim pravim sebstvom. Međutim, nije strašna stvar, zato što će nas slijeđenje izbora koji je izvan poravnanja na kraju naučiti da je bolje vjerovati i biti iskren s vlastitom intuicijom i osjećajima – lekcija koja se obično nauči jednom kad se naša iluzija sruši.

Mnogo puta sam se uvjeravala u stvari kako bih se osjećala “dobro” oko odluke ili situacije usprkos gnjavećoj sumnji da nešto nije u redu. I mnogo puta sam se upropastila! Dakle, sada činim najbolje što mogu da pratim svoju intuiciju umjesto da se gubim u svojem umu. Najbolji dio toga je da, kada se prestanemo samozavaravati, automatski postajemo iskreniji prema drugima. To garantira veze koje će vas više ispunjavati, te kraj onih lažnih!

“Naši životi se poboljšaju samo kada riskiramo, a prvi i najteži rizik kojeg možemo poduzeti je biti iskren prema sebi.”

– Walter Anderson

Teži dio je da nas ponekad naša intuicija vodi izravno do izbora koji će nas suočiti sa strahom ili teškom emocijom, što je upravo razlog zašto često izracionaliziramo stvari i ne prepustimo se vjeri. Iz tog razloga slijeđenje vlastite intuicije često zahtijeva hrabrost. No mogu vam obećati… zrelost, mudrost, usklađenost i sloboda koju postignete kada je slijedite, uvijek su na kraju vrijedne toga!

“Vaša intuicija vam se vrati kada oslobodite prostor za nju, kada zaustavite buku vašeg racionalnog uma.”

– Anne Lamott

4. Volim propovijedati drugima, ali naljutim se kada pokušaju ukazati na moje probleme

U prijevodu: Imam probleme

Zaaaaaista je potrebno da sjašemo s našeg visokog konja, ili bih možda trebala reći, našeg “spiritualnog jednoroga”. Naravno, propovijedanje nas može prikazati mudrima i veličanstvenima na neko vrijeme, ali po kojoj cijeni? Po cijeni toga da ne evoluiramo u PRAVOM smislu. Sprječava nas da istinski rastemo i sazrijevamo iznutra prema van. To ne znači da ne možemo ponuditi vrijednu mudrost čak i kada imamo svojih osobnih problema. No, ne bismo smjeli nositi svoje mudre uvide poput šerifove značke samo kako bismo se oduprijeli rastu u trenutku kada je na nama red da se osjetimo ranjivima.

Zapravo bismo trebali prigrliti trenutak u kojem naši temelji budu uzdrmani. Mnogi od nas misle da se moramo boriti kako bismo ostali na svojem udobnom prijestolju, ali tamo postoji tek malo radosti i prostora za širenje. Pravo širenje i radost se dogode kada prigrlimo činjenicu da nas naša ranjivost sve povezuje.

Svi smo mi ljudi, svi smo ranjivi. Zamislite koliko topao, suosjećajan i prijateljski bi ovaj svijet bio da nismo toliko zauzeti skrivanjem, potiskivanjem i osjećanjem srama za stvari koje svi moramo učiti i iskusiti! U takvoj stvarnosti bi svatko tko glumi propovjednika dok istovremeno niječe svoju ranjivost zapravo bio čudak.

Biti proziran pred drugima je zastrašujuće, znam. No, PRAVI ljudi će vas VOLJETI zbog toga što ste stvarni, što niste laž. Uvijek vas pogrešni ljudi vole zbog vaše maske koju nosite.

5. Iskorištavam duhovne poglede kako bih izbjegao/la određene ljudske emocije (OVAJ JE KLJUČAN!)

U prijevodu: Želim doći do svojeg cilja brzo i bez masnica, odupirem se samom putovanju i obezvrjeđujem ga.

Ovo je nešto što sam često činila, u svojoj najboljoj namjeri. Kada se osjećam povrijeđenom i slomljenog srca nakon teškog prekida veze naravno da se želim podsjetiti da se sve događa s razlogom. Kada vjerujem da ne bih trebala osjećati ljutnju ili bijes prema nekome tko me izdao naravno da se želim podsjetiti da je u svakoj duši ljubav. No, ovo je OGROMAN problem među pripadnicima spiritualne zajednice – vjerovanje u trebao/la bih i ne bih trebao/la kad su u pitanju emocije, vjerovanje da za naš duhovni napredak ljutnja, strah i tuga nisu potrebni jednako kao osjećaji ljubavi i transcendencije.

Stvar je u tome da mi JESMO na putu prema stanju svjesnosti u kojem možemo osjetiti ljepotu i vrijednost svakog izazova i svake duše. No svaku pojedinu emociju koja nam se pojavi na putu bi trebalo cijeniti kao stepenicu prema višem, od kojih svaka sadrži vrijednu lekciju stvorenu kako bi nas dovela bliže tom stanju.

“Ljutnja je rijeka. Želi biti oslobođena u veći ocean. Želi se kretati prirodno. Kada ju potiskujemo s preranim opraštanjem drugima, blokiramo s lažnom pozitivnošću, sputavamo u ime nekog iluzornog mira, time samo remetimo naš prirodni tok. Rijeka se tada okrene prema unutra, protiv sebe, ili eksplodira prema van, protiv nevinih. Bolje da ju izrazimo dok smo je svjesni – ne na način koji je destruktivan za druge – nego na način koji je autentičan i koji vraća integritet našem biću. Ljutnja nije neprijatelj. Samo krivo usmjerena ljutnja jeste. Pustite rijeku neka teče…”

– Jeff Brown

U stvarnosti, ljutnja, strah i tuga mogu biti sjajni katalizatori za promjenu i transformaciju kad ih se jednom prigrli. Na primjer, ljutnja je vrlo potentna energija koja vas može pokrenuti i raščistiti nered u vašem životu, bilo da se radi o toksičnim ljudima, situacijama, ili ograničavajućim uvjerenjima. Ne mora biti destruktivna ili osvetoljubiva; ona je vatra koju bi trebalo upotrijebiti kao gorivo za pozitivno djelovanje. Jednom kada napravite prikladne promjene, više vam nije potrebna, te se možete uzdići na više vibracije.

Strah je također vrijedna emocija. Usmjerava vas na jedan drugi sloj vašeg bića kojeg treba oguliti kako biste iskusili veću slobodu poslije. Pokazuje vam gdje se nalazi vaš rast. Tuga nas baca u naše najdublje rane odvojenosti kako bismo mogli ponovno pronaći sebe. Ima moć razbiti naše iluzije i ponovno nas povezati s onim što je zaista bitno.

I zato samo naprijed i osjetite ih sve! Niste sami u ovome.

“Pravi rad na svojoj sjeni ne ostavlja nas netaknutima; to nije neki uredan i čist proces, već prije onaj svojstveno neuredan, bitan i nepredvidivo osjetljiv poput rođenja. Dupe koje bude udareno je ono na kojem sjedimo; bol koju donosi je ona bol od koje bježimo većinu svog života; psihoemocionalni slomovi koje katalizira su prethodnici iznimno važnim probojima; vrata koja otvara su vrata koja se pojavljuju godinu za godinom u našim snovima, čekajući naš ulazak. Pravi rad na sjeni ne samo da nas lomi, već nas slamanjem otvara.”

– Sera Beak, Red Hot and Holy

6. Mogu govoriti/čitati o duhovnom rastu po cijeli dan, ali izbjegavam koristiti svoj vlastiti život kao svog učitelja

To je nešto poput čitanja hrpe vodiča za strategiju igranja video igre, koju nikada zapravo ne krenete igrati. Prava zabava, pravo “leveliranje” i napredak se događaju dok je igrate!

Mnogi spiritualni ljudi jako dobro poznaju mehaniku osobnog i duhovnog rasta. I ja sama sam prilično puna znanja o tome. Znam da mi stvaramo svoju stvarnost, da je život doslovno refleksija naših misli, emocija i energije, te čak znam i znanost koja stoji iza toga. Tako da je na neki način ironično što još ponekad uspijevam izuzeti sebe iz te jednadžbe. Ponekad se uvjerim da sam žrtva okolnosti i skliznem u pasivan stav prema životu, ignorirajući svoje vlastito vođenje i znakove koji usmjeravaju prema naprijed. To se obično dogodi kada zaboravim da sam moj život JEST moja svrha i da zrcali ono što je potrebno za mene kako bih napredovala.

Naši životi trebaju biti življeni, naši osjećaji osjećani, te iz naših izazova trebamo učiti. Sva naša iskustva – unutarnja i vanjska – su poput zadataka u video igri, osmišljeni kako bi nas doveli do sljedećeg nivoa. Stoga zaigrajmo!

“Ako možemo živjeti život svjesno i autentično – razumjeti da nam se stvari ne događaju samo tako, nego se događaju za nas – možemo upotrijebiti sve što dođe u naše živote u svoju korist. Možemo locirati sve prepreke koje nas odvajaju od ljepote, ljubavi, obilja, intimnosti, radosti i dobrog zdravlja.”

– Erin Lanahan

7. Pronašao/la sam istinu! Sad konačno mogu baciti sidro i isključiti bilo koje nove poglede

U prijevodu: Zaboravljam da sam jedinstveno, fluidno, stalno mijenjajuće biće na jedinstvenom, fluidnom i stalno mijenjajućem putu koji se prilagođava zavisno o onome što trebam naučiti u svakom datom trenutku.

Ono što nam je potrebno u jednom periodu našeg života može biti potpuno drukčije od onoga što nam je potrebno u drugom. Ono što danas osjećamo ispravnim ne moramo osjećati i sutra. Mi smo jedinstvena i višeslojna bića. Ponekad se dogodi da dođemo do slojeva koji od nas zahtijevaju da naučimo o odgovornosti i postavljanju ciljeva. U neko drugo vrijeme dođemo do slojeva koji od nas zahtijevaju da naučimo biti fleksibilni i “ići s tokom”. Možda ćemo u jednom periodu morati naučiti o suosjećajnosti i blagosti, a u nekom drugom periodu o čvrstoći i odlučnosti.

Problem nastane kada se zacementiramo uz neke ideale umjesto da ostanemo otvoreni svojoj intuiciji (slično onome pod #3). Naši putevi i lekcije se prilagođavaju onome što je najvažnije za našu evoluciju. Kada zakočimo svoje umove i prisvojimo fiksirani spiritualni ideal zapravo propuštamo uvidjeti stvarne smjernice koje nam naši osjećaji, intuicija i životna iskustva šapuću.

I dok najvjerojatnije jeste istina da smo svi mi jedno, jedna svijest koja proživljava sebe subjektivno i da smo mi način kroz koji Univerzum sebe spoznaje… ipak, čini se kako Univerzum želi spoznavati sebe kroz vrlo JEDINSTVENE perspektive i puteve. Nije nam određeno da živimo na sinkroniziran način i da se svi krećemo jednako, mislimo jednako, te osjećamo jednako. Ovdje smo kako bi bili komplementarni jedni drugima, baš kako puzle trebaju jedinstvene djeliće kako bi se mogla stvarati lijepa slika.

8. Ja sam “jako spiritualan/na”, ali zaboravljam postupati prema drugima onako kako bih želio/la da prema meni postupaju

U prijevodu: Preskočio/la sam najosnovniji, ali bitan korak do svog duhovnog rasta, a to je biti ekspresija ljubavi.

Možda zvuči kao klišej, ali Isus je bio u pravu. Nije bitno ako ste pročitali sve knjige ili usavršili sve svoje spiritualne sposobnosti – ako držite svu tu čudesnu ljubav, velikodušnost, brižnost i suosjećanje zaključanima u malenom podrumu unutar svoga srca… propustili ste cijelu poantu vašeg duhovnog rasta. I dalje djelujete iz straha i morate raščistiti prepreke koje vas sprječavaju da pristupite biću ljubavi koje jeste. Potrebni ste svijetu!

Jednom sam upoznala nekoga tko je odbacio važnost ljubavi jer je vjerovao da je to preveliki klišej i sladunjav pristup duhovnosti. Ono što bih danas rekla toj osobi je da, bez obzira koliko različit i jedinstven svaki cvijet unutar vrta može biti, nijedan ne bi želio zaliti s otrovom. Idealno bi iskoristio najčistiju vodu da bi ih kasnije gledao kako bujaju i uljepšavaju okolinu na svoj jedinstven način. Isto vrijedi i za ljudska bića. Ako postoji neki univerzalni zakon koji se odnosi na sve nas, onda vjerujem da je to da najbolje bujamo u vibracijama ljubavi. Ako bi svi težili da izrastemo u suosjećajnije i autentičnije verzije nas samih, kako predivan svijet bi ovo bio!

“Ljudsko biće je dio cjeline koju mi nazivamo svemir, dio koji je ograničen u vremenu i prostoru. Čovjek doživljava sebe, svoje misli i osjećaje kao nešto što je odvojeno od svega ostalog, to je poput neke optičke obmane njegove svijesti. Ta obmana je vrsta zatvora za nas, ograničava nas na naše osobne želje i na privrženost nekolicini osoba koje su nam najbliže. Naš zadatak mora biti osloboditi sebe iz ovog zatvora na način da širimo naš krug suosjećanja i prigrlimo sva živa stvorenja i cijelu prirodu u njenoj ljepoti.”

― Albert Einstein

Nadam se da su vam ovi načini gledanja pomogli onoliko koliko su meni pomogli! Vodimo druge tako da im budemo primjer, pomozimo pripadnicima spiritualne zajednice da se riješe svog pretvaranja tako što ćemo sa sobom i drugima biti najstvarniji što možemo. Upravo u svojoj ranjivosti i otvorenosti gradimo najdublje i najintimnije veze. Mi rastemo u osjećanju onoga što nam je potrebno osjetiti. Ako smo autentični tada privlačimo i stvaramo stvarnost koja nam istinski odgovara. A ako smo ljubav, upravo tada stvaramo svijet u kojem ima više ljubavi!