Udruga U ime obitelji na svojoj je platformi Potpiši.me prošli mjesec pokrenula peticiju kojom traži razrješenje ravnatelja Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Branka Sočanca i radne skupine koja je izradila Nacrt nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije. Peticiju za razrješenje potpisalo je tek nešto više od 3600 ljudi koji su se složili s tvrdnjama Željke Markić da Sočanac i njegov Ured diskriminiraju ljudska prava, umjesto da se bore protiv ograničavanja sloboda.
Kao primjer takve “diskriminacije” navode osiguravanje dostupnosti pobačaja i korištenja pilule za “dan poslije”. Kako pišu, ta se mjera može “upotrijebiti za ograničavanje građanskih sloboda (onih op. a.) čija se uvjerenja ne poklapaju s ideologijom dokumenta”. Predsjednica udruge Željka Markić već s nazivom peticije “Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije donosi ideološki motivirane mjere” plaši svoje sljedbenike da suzbijanje diskriminacije sa sobom nosi progon neistomišljenika okupljenih oko njezine i sličnih udruga.
“Predložene antidiskriminacijske mjere su ideološke, bave se ideologijom udruga Platforme 112, poput uvođenja građanskog odgoja, provođenja i nadzora provedbe Zakona o životnom partnerstvu, osiguravanja dostupnosti tableta za dan poslije i pobačaja, cenzuriranja školskih udžbenika – što sve ne bi trebalo biti dio mjera za suzbijanje diskriminacije”, stoji u pismu peticije.
Osim prava na dostupan pobačaj, u oči ih bode i mjera “Analiza novih udžbenika za osnovne i srednje škole u odnosu na Zakon o suzbijanju diskriminacije”, kojoj je cilj očistiti školske udžbenike od diskriminatornog sadržaja.
“Koja je definicija diskriminatornog sadržaja? Onaj tko će provoditi ovu mjeru može smatrati da je sadržaj koji se referira na religijske vrijednosti diskriminatoran, kao što primjerice zagovara udruga Protagora, pa ga sukladno ovoj mjeri izbaciti iz udžbenika”, rekao je za narod.hr Ivan Munjin iz Udruge U ime obitelji.
Udruzi također smeta što je Sočanac Nacrt u javno savjetovanje uputio 18 dana prije nego što mu je istekao mandat, a spominju i da se Plan izrađivao gotovo dvije godine te kako je na njega potrošeno 119.000 eura.
Zabrinuli su se Ž. Markić i njezini i zbog mogućnosti da dokument stigne u ruke budućoj vladi jer, kako stoji u peticiji, “Vlada desnog centra Tihomira Oreškovića možda ne bi usvojila Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije i Akcijski plan za njegovu provedbu u ovom obliku jer sadrže ideologiju i predstavljaju prijetnju za građanske slobode, pa se postavlja pitanje priprema li se finalna verzija dokumenta novoj vladi na usvajanje.”
Inače, Nacrt se temelji na prvom Nacionalnom programu za suzbijanje diskriminacije za razdoblje od 2008. do 2011. godine i izrađen je uz financijsku potporu Europske unije. Iz Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kažu kako su u njegovoj izradi sudjelovali predstavnici svih ministarstava te niza tijela javne vlasti i organizacija, a korištena su izvješća pučke pravobraniteljice, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, pravobraniteljice za djecu te pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
Unatoč očitom pokušaju miniranja donošenja Programa, Istraživanje o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji, koje je 2012. godine provela pučka pravobraniteljica, dokazuje da postoji potreba za njegovim usvajanjem. Rezultati pokazuju kako je 26 posto građana imalo iskustvo s diskriminacijom, ali i da se 2014. godine vodilo samo 148 građanskih postupaka u skladu sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije, što govori da se takva ponašanja rijetko kad prijavljuju.
Na pitanje znaju li da postoji Zakon o suzbijanju diskriminacije koji se tiče i prava na zapošljavanje, potvrdno je odgovorilo tek 57 posto ispitanih poslodavaca i 60 posto nezaposlenih.
U borbi protiv suzbijanja diskriminacije, barem kako je oni shvaćaju, udruga U ime obitelji imala je pomoć i ostalih, svjetonazorski bliskih joj organizacija pod patronatom Katoličke crkve. U procesu e-savjetovanja na Nacrt su stigla 133 komentara, a dobar dio njih dolazi od udruge Vigilare, kojoj, između ostaloga, smeta mjera “Ujednačena dostupnost javnih zdravstvenih usluga skupinama zaštićenima Zakonom o suzbijanju diskriminacije” zbog toga što bi ona, kako navode, mogla obuhvaćati dostupnost pobačaja, medicinski potpomognute oplodnje za lezbijke, surogatstva, kontracepciju te promjenu rodnog identiteta.
Javili su se, dakako, i iz Grozda, udruge koju je osnovao Ladislav Ilčić iz Hrasta. Njima je, na primjer, nedostajalo domoljublja.
Za ilustraciju kako diskriminacijom namjeravaju suzbiti “diskriminaciju”, donosimo nekoliko komentara na nacrt.
“Dokument kontinuirano zapostavlja ustavnu kategoriju ravnopravnosti spolova, a umjesto nje, kao istoznačnicu pokušava uvesti pojam rodne jednakosti ili rodne ravnopravnosti. Ti pojmovi temeljeni na rodnoj teoriji su u međuvremenu znanstveno odbačeni.” (Grozd)
“Nacrt sadrži mnogo nejasnih definicija, analiza i mjera poput ‘povećanja pravne sigurnosti’. Nacrt ne uzima u obzir stručne primjedbe pristigle u stručnoj i javnoj raspravi o kurikularnoj reformi. Tako i dalje veliča interkulturalizam kao da je to temeljna vrednota, a ne spominje nedostatak vrednote domoljublja. Svi mehanizmi promicanja općeljudskih i nacionalnih vrednota se na neki način prikazuju kao diskriminacija onih osoba koji te vrednote ne žele i ne prihvaćaju.” (Grozd)
“Nacrt po svemu slijedi političku agendu Platforme 112. Traži se alternativa vjeronauku u osnovnim školama, traži se uvođenje građanskog odgoja u sve škole i sve razrede, spominju se nejasni i znanstveno neutemeljeni pojmovi poput rodnih uloga i identiteta, rodni stereotipi, izražava se zabrinutost zbog ‘tišine’ glede istospolnih zajednica, dakle, traži se njihova glasnija promocija.” (Grozd)
“Nepotrebno se kreiraju nove ‘ranjive skupine’ poput LGBT osoba u sustavu socijalne skrbi, LGBT učenika/studenata, LGBT i transrodnih pacijenata… što otvara vrata da se te skupine privilegira u odnosu na druge (npr. druge učenike, pacijente, osobe potrebne socijalne skrbi) i da se za njih kao posebnu kategoriju izdvajaju financijska sredstva. Dokument ranjive skupine pretvara u zakonski zaštićenu kategoriju: ‘skupine zaštićene Zakonom o suzbijanju diskriminacije’, što otvara mogućnost da im se na tom temelju dodijele posebne privilegije kako ih se ne bi ‘diskriminiralo’.” (Vigilare)
“U II. dijelu Nacrta Nacionalnog plana (‘Pravne osnove’) se kreira novo ‘pravo na nediskriminaciju’, s tvrdnjom da je ‘pravo na nediskriminaciju univerzalno ljudsko pravo zajamčeno nizom međunarodnih dokumenata’. Tako formulirano ‘pravo’ može ograničavati druga prava i građanske slobode (primjerice: pravo na slobodu govora, odgoja djece, vjeroispovijesti…).” (Vigilare)