O tome kako na prostoru bivše Jugoslavije više nitko ne želi govoriti srpskohrvatski, Süddeutsche Zeitung (SZ).
“Jedna ili možda dvije tisuće riječi razdvajaju Srbe i Hrvate u međuvremenu, prije svega na pravnom i upravnom području. Tko je mislio da će put u Europsku uniju ublažiti razlike, taj se grdno varao. U susjedstvu, u Srbima dominiranoj Republici Srpskoj, muslimanski roditelji traže da se nastava za njihovu djecu ne odvija na srpskom, već na bosanskom. To u biti nije poseban jezik, ali se radi o različitim verzijama jezika u književnosti, povijesti i zemljopisu, religiji i sociologiji. Crnogorci su tu malo dalje, ali samo na papiru. Nakon neovisnosti te male zemlje, u novom ustavu 2007. je zapisan ‘crnogorski’ kao službeni jezik, iako se dvije trećine stanovništva izjasnilo da govori srpski. Crnogorski kao obvezan predmet u školi je naljutio brojne građane, kao i nova, crnogorska gramatika. Učenici u Crnoj Gori trebaju pohađati nastavu na ‘crnogorsko-srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku’ – ali u ljeto 2013. je crnogorski Ustavni sud to ocijenio kao nelegitimno. Kako će situacija dalje teći, još je nejasno: jezična zbrka na svim područjima”, zaključuje Süddeutsche Zeitung.
Izvro: seebiz