Medijski komentari o šovinističkim grafitima na zidu osječkog Aninog groblja aludiraju na vandalizam u kojega su upisane velikosrpske težnje. Međutim, koliko demonstrirana „ćirilična nepismenost“, i činjenica da su Srbi u Osijeku marginalna i politički potpuno neorganizirana grupa podržava takvu implikaciju, otvarajući umjesto toga prostor za interpretaciju prema kojoj svjedočimo provokatorskoj akciji s ciljem usmjeravanja predizborne kampanje na zaoštravanje odnosā većinskog naroda i nacionalnih manjina?
No primarni problem s osječkim grafitima leži upravo u njihovu medijskom tretmanu. Naime, javni i komercijalni mediji svojim izvještavanjem pogoduju stvaranju slike kako kod srpske manjine postoji namjera za proizvođenjem međuetničkog sukoba, koja se realizira u ispisivanju grafita šovinističkog, ekspanzionističko velikosrpskog sadržaja u Osijeku.
Svodeći svoje informiranje o tom događaju na minimalno poštivanje tzv. Five Ws (tko, što, gdje, kada, zašto) uslijed tržišnog pritiska informiranja u realnom vremenu, mediji su propustili ukazati na vrlo važno obilježje grafita: osoba koja ih je ispisala ne zna ćirilicu! Kao što se može vidjeti s fotografija, u riječi „Srbija“, slovo „i“ napisano je latinicom, što je omaška koja bi se dogodila malokome tko se služi ćirilicom.
Imajući to u vidu, sumnja – ako ne i zaključak – da je ispisivanje grafita djelo provokatora mora se barem razmotriti. Nadalje, ta sumnja mora biti praćena pitanjem: kome odgovara zaoštravanje međuetničkih tenzija na istoku Hrvatske? Radi li se u slučaju osječkih grafita, o evociranju metoda vođenja predizborne kampanje iz sezone jesen/zima 2015. godine? Drugim riječima rečeno, zar je moguće da su – i nakon četvrt stoljeća socijalne i ekonomske devastacije Hrvatske koje su provodile vlade s agendom hrvatskog nacionalizma i ekonomskog neoliberalizma – glavni problem Srbi?