Do koje će mjere Plenković puštati da radikalno krilo stranke utječe na centralni tok HDZ-ove i državne politike? Ima li on toliko političke vještine da pod krovom parlamentarne većine drži Hasanbegovića i Pupovca, Culeja i Kajtazija, Kujundžića i Radina? Odgovori na ova pitanja u velikoj mjeri razriješit će i enigmu o Plenkovićevom političkom smjeru
Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a i izgledni budući premijer, u formiranje parlamentarne većine (76 zastupnika) i Vlade krenuo je najlogičnijim putem, a to je sastavljanje vladajuće koalicije HDZ-a (61 mandat), Mosta (13 mandata) i troje zastupnika nacionalnih manjina koji su deklarirani poklonici HDZ-a – Ermine Lekaj–Prljaskaj, Roberta Jankovicsa i Vladimira Bileka. Plenković većinu može, a vjerojatno i hoće, podebljati i s preostalih pet manjinskih zastupnika – trojicom iz SDSS-a, Veljkom Kajtazijem i Furijem Radinom – no još uvijek nije sasvim jasna HDZ-ova orijentacija kad je riječ o suradnji s ovom petoricom zastupnika, naročito sa SDSS-ovcima: nema dileme da šef HDZ-a želi parlamentarnu i svaku drugu podršku tih ljudi, ali vrlo je upitno je li u zamjenu za potporu spreman ponuditi ozbiljno i konkretno sudjelovanje u izvršnoj vlasti, uključujući i funkciju u Vladi. U tom pogledu, Plenković je vrlo oprezan i valjda osluškuje partijsko bilo, jer je svjestan da bi davanje ministarske ili potpredsjedničke funkcije u Vladi nekome iz SDSS-a, objektivno, značilo prvu društveno relevantnu manifestaciju radikalnog otklona od Karamarkove antimanjinske politike i njegovog stava da je HDZ-ovo koaliranje sa SDSS-om za premijerskih mandata Ive Sanadera i Jadranke Kosor bilo sramota i poniženje za najveću hrvatsku stranku. Plenković u HDZ-u još nije snažan i dominantan onoliko koliko je bio Sanader kad je sklapao koaliciju sa SDSS-om, niti mu je u matematičkom smislu koalicija sa SDSS-om nužna kao što je bila Sanaderu i gospođi Kosor, premda nije ni daleko od toga, pa će biti zanimljivo i važno kako će se na kraju postaviti.
Još uvijek nije sasvim jasna hdz-ova orijentacija kad je riječ o suradnji sa sdss-ovim zastupnicima: nema dileme da šef hdz-a želi parlamentarnu i svaku drugu podršku tih ljudi, ali vrlo je upitno je li u zamjenu spreman ponuditi konkretno sudjelovanje u izvršnoj vlasti, uključujući i funkciju u Vladi
Elem, Plenković je u utorak načelno prihvatio sedam Mostovih koalicijskih uvjeta, ili jamstava, kako ih zovu u Mostu, odnosno započeo pregovore s Mostom o njihovim uvjetima. A ovo su uvjeti. Demokratizacija političkog i izbornog sustava na način da se, umjesto jednog, preferencijalno biraju tri zastupnika s liste, te da se počinitelji težih kaznenih djela isključe iz kandidacijskog postupka. Smanjivanje proračunskih sredstava namijenjenih financiranju političkih stranaka, kao i smanjivanje beneficija saborskih zastupnika tako što bi im se primanja vezala uz učestalost pojavljivanja na Markovom trgu. Zatim, ukidanje Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa i proglašenje isključivog gospodarskog pojasa. Što se tiče Ovršnog zakona, Most zahtijeva rješenje koje će onemogućiti da dužnici završavaju na ulici, a što se tiče Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, traži se smanjenje pristojbe sa sadašnjih 80 na najviše 65 kuna i izbacivanje privatnih odvjetničkih društava iz prisilne naplate te pristojbe. Zahtijeva se također da se za pet posto umanji izdvajanje za plaće zaposlenih u lokalnoj i regionalnoj samoupravi, te da se ukine porez malim i srednjim poduzećima. Most zasad ne odustaje ni od zamisli da se ovih sedam noviteta izglasa u parlamentu u prvih trideset dana nakon njegovog konstituiranja, nevezano uz formiranje Vlade, što je teško izvedivo u tehničkom i ustavnom smislu. Druga je stvar što su neki od ovih zakonskih prijedloga promašeni i štetni, i HDZ-u teško prihvatljivi, bez obzira na to što je Plenković u utorak načelno pristao na sve.
Dogovor hdz-a i Mosta teško će se postići bez Petrovljevog pristanka na ustupke oko prolongiranja realizacije zakonskih izmjena i bez odustajanja od jednog ili dva uvjeta. Nakon toga, krenut će pregovori o personalnom sastavu Vlade. Ni to neće ići baš glatko…
– Želimo postići strateški dogovor između HDZ-a i Mosta prilikom formiranja stabilne većine i stabilne Vlade. Želimo da to bude paket iz izbornog programa HDZ-a i izbornog programa Mosta. Želimo i preustroj buduće Vlade. Atmosfera je bila pozitivna, vrlo ugodna. Imali smo priliku kolegama predstaviti novi HDZ – kazao je Plenković po okončanju prvih razgovora s Mostom.
– Atmosfera je uistinu bila pozitivna i konstruktivna. Razgovarali smo jedino o jamstvima. Slažemo se da je ovo mali početak, zalog buduće suradnje. Treba dogovoriti ciljeve za sljedeće četiri godine i tu se slažemo, to je sljedeća faza. Sastat ćemo se sljedeći tjedan, a do onda će raditi stručni timovi. Imamo pozitivne dojmove, vjerujemo i nadamo se da će se tako nastaviti – izjavio je Božo Petrov.
Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović uključila se u koalicijske pregovore prilično ispraznim upozorenjem da neće dopustiti ‘odugovlačenja i ultimatume, jer Hrvatska nema vremena za nova politička nadmudrivanja’. U ovlastima predsjednice, naime, nije odlučivanje za što Hrvatska ima vremena a za što nema: o tome je sve rečeno u Ustavu koji definira rokove za formiranje Vlade.
Unatoč optimizmu dvojice stranačkih šefova i predsjedničinoj paradnoj strogosti, dogovor će se teško postići bez Petrovljevog pristanka na ustupke oko kraćeg ili dužeg prolongiranja realizacije rečenih zakonskih izmjena i bez njegovog odustajanja od jednog ili dva uvjeta, poput onog o smanjenju budžetske stavke za stranačko financiranje. Nakon toga, krenut će pregovori o organizaciji i personalnom sastavu Plenkovićeve vlade. Ni to neće ići baš glatko. Most će, po svoj prilici, htjeti zadržati svih šest sadašnjih ministarskih mjesta i Petrovljevu potpredsjedničku funkciju u Vladi. Malo je vjerojatno da će im to uspjeti, jer HDZ želi u svojim rukama Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo poljoprivrede. Most želi i mjesto predsjednika Sabora, koje su namijenili Robertu Podolnjaku, ali Drago Prgomet, povratnik u HDZ, izjavio je da njegova stranka ne kani ikome prepustiti taj položaj. Kad se usuglasi sve ovo, pristupit će se programskom usklađivanju i definiranju dugoročnih ciljeva: taj dio pregovora trajat će, naravno, najkraće.
Ako Petrov i njegovi suradnici nekim čudom budu previše tvrdi ili tvrdoglavi u nastavku pregovora, Plenković, matematički, može doći do većine i mimo Mostovih zastupnika. Petnaest zastupničkih glasova, koliko mu je minimalno potrebno, može prikupiti tako da, uz svih osmero manjinskih zastupnika, koalicijski veže i osmero zastupnika Živog zida, ali to je više teorija nego realna mogućnost: teško da će se itko tko baš ne mora, i tko je pri zdravoj pameti, osloniti na raspadajući Živi zid predvođen mufljuz-efendijom Sinčićem, što ne znači da je nemoguće pridobivanje primjerice četvero zastupnika te opcije, a nedostajuća još četiri glasa HDZ bi mogao osigurati dogovorom sa strankom Milana Bandića (dva mandata), te sa zastupnicima Branimirom Glavašem (HDSSB) i Željkom Glasnovićem (nezavisna lista). I to je, međutim, mnogo više teorija nego eventualno praktično rješenje, jer je teško zamisliti saborsku većinu u kojoj bi istovremeno sudjelovali zastupnici Samostalne demokratske srpske stranke, Branimir Glavaš i Željko Glasnović. Dvojicu potonjih umirovljenih generala HDZ bi mogao zamijeniti dvojicom eventualnih prebjega iz Mosta, a s obzirom na to da bi Plenković rado zaobišao i Bandićevu stranku, moglo bi se razmišljati i o četvorici mostovaca. To je, međutim, operacija visokog rizika i sigurno je da će razbijanje Petrovljeve družine biti posljednje što će poduzeti Andrej Plenković, ako ne računamo koaliciju HDZ-a i SDP-a, a ne računamo zato što je predsjednik HDZ-a u ponedjeljak izjavio da to ne dolazi u obzir.
Prije pokušaja cijepanja Mosta, ako stvari u pregovorima s Petrovim budu zapinjale, HDZ će pokušat sve, pa i sklopiti savez s HSS-om (pet mandata) ili s IDS-om (tri mandata) ili HNS-om (devet mandata), ili sa svim tim SDP-ovim koalicijskim partnerima odjednom, uključujući i HSU s dva zastupnika: skupa s manjinskim zastupnicima, to bi bila čvrsta većina, premda svjetonazorski vrlo raznorodna. Stidljive signale koje ovih dana Plenković diskretno šalje prema pobrojanim manjim partnerima iz Narodne koalicije ne treba tumačiti preozbiljno, jer to je trenutačno isključivo u funkciji omekšavanja Bože Petrova, premda i Petrov dobro razumije da se radi o bleferskom manevru: IDS, bez sumnje, neće u savez s HDZ-om, od HSS-ovih petero zastupnika dvoje ili troje moglo bi prijeći HDZ-u, a uistinu je teško vjerovati da bi većina HNS-ovih zastupnika prihvatila upuštanje u političku avanturu te vrste. Pojednostavljeno, HDZ ne može stvoriti stabilnu vlast bez svih trinaest zastupnika Mosta i svih osmero manjinskih parlamentaraca, i to je naprosto činjenica iz koje Most može donekle crpiti svoju nepokolebljivost i pregovaračko samopouzdanje.
Plenkovićev politički smjer – o kojem smo dosad doznali vrlo malo ili ništa, jer sabranost i relativna pristojnost nisu politički smjer – ponajprije će se, uz spomenuti tretman manjinskih zastupnika u Saboru, moći iščitati iz kadrovskog sastava njegove Vlade, odnosno onog, većeg dijela Vlade koji će biti pod upravom HDZ-ovih ljudi. Već sad može se utemeljeno pretpostaviti da će među tim ljudima dominirati tehnokratski profili, poput Davora Božinovića, koji je svojedobno bio predstojnik predsjedničkog ureda Stipe Mesića, poput Ivane Maletić, Zdravka Marića, Tomislava Ćorića, Tomislava Tolušića, Olega Butkovića… Braniteljska glasačka populacija bit će namirena odgovarajućim rješenjima na položajima ministra branitelja i ministra obrane (vjerojatno Tomo Medved i Damir Krstičević), dok je ključno pitanje kako će biti zadovoljeno radikalno, karamarkovsko krilo stranke koje će u Saboru predstavljati Zlatko Hasanbegović, Milan Kujundžić, Stevo Culej, Bruna Esih, Ivan Kirin, Petar Škorić, Ivan Penava… Do koje će mjere Plenković ovoj grupaciji – i pridruženim članovima poput biskupa Vlade Košića i novinara Velimira Bujanca – puštati da utječe na centralni tok HDZ-ove i državne politike? Ima li, uostalom, Plenković toliko političke vještine da pod krovom parlamentarne većine drži Hasanbegovića i Pupovca, Culeja i Kajtazija, Kujundžića i Radina? Odgovori na ova pitanja u velikoj mjeri razriješit će i trenutačnu enigmu Plenkovićevog političkog sadržaja u pogledu odnosa prema antifašizmu, civilnom društvu, svakovrsnim društvenim manjinama, sekularizmu i konceptu obrazovanja. Odgovori na ova pitanja reći će koliko se Plenkovićev HDZ uistinu razlikuje od Karamarkovog.