Sa Snowdenom sam se susreo devet puta baš zato da ga upoznam, da vidim kakav je to čovjek i što je istina a što laž
“Nešto me muči sluh trenutno, možda ćete morati ponoviti poneko pitanje ukoliko vas ne čujem dobro…”, kaže nam Oliver Stone dok smo se rukovali u apartmanu hotela Intercontinental – smještenog u downtown Torontu u bučnoj i užurbanoj Front Avenue West – gdje smo se našli na dogovorenom ekskluzivnom intervjuu za Hrvatsku.
Povod susretu bio je njegov novi film ”Snowden” koji je svjetsku premijeru imao na filmskom festivalu u Torontu, a koji u hrvatska kina stiže sutra. Riječ je o jednom od najiščekivanijih filmova ove godine u kojem uvijek provokativni i kontroverzni američki filmaš secira aferu svjetskih razmjera u kojoj je glavni akter Edward Snowden, bivši agent Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA), koji je razotkrio prljave igre američkih tajnih službi predavši informacije o tajnim prisluškivanjima i hakiranju svjetskim medijima.
Dobro raspoloženi Stone, čiji je “Snowden” još jedan uzbudljiv politički triler na kakve nas je već navikao trostruki oskarovac (”Vod smrti”, “Rođen 4. srpnja”, “Wall Street”, “JFK”) na razgovoru se pojavio elegantno casual odjeven u plavom odijelu i raskopčanoj plavoj košulji. “Bio sam u Zagrebu prije par godina”, kaže čim smo rekli da smo iz Hrvatske, “družio sam se s mojim prijateljem Srećkom Horvatom na Subversive festivalu, bio je tamo i Slavoj Žižek. Hrvatska je super, mislim da bih tamo mogao lijepo živjeti kad odem u mirovinu”, kaže nam uz osmijeh na licu, kurtoazno ili ne, Oliver Stone prije nego smo krenuli s ozbiljnim pitanjima o njegovom filmu, njegovim političkim stavovima i karijeri.
“Da, bio sam dobrovoljac u Vijetnamu, bio sam mlad i naivan”, kaže nam Oliver Stone kad smo ga na početku razgovora upitali o vlastitim zabludama i šokantnim saznanjima referirajući se na Eda Snowdena i njegovo prosvjetljenje pa nastavlja, “baš kao i Ron Kovic kojega je tumačio Tom Cruise u mom filmu ”Rođen 4. srpnja” koji je kasnije progledao i shvatio istinu. Život vas uči, učite kroz iskustvo. Nisam shvaćao što se događalo u Vijetnamu i SAD-u, bio sam mlad i nedovoljno upućen. Bio sam naivan i spor u shvaćanju svijeta oko sebe, moj otac je bio konzervativac i republikanac, u takvom okruženju sam odrastao i tada je to imalo smisla, ali Amerika kakvu sam ja poznavao je nestala, danas je to jedna radikalno drukčija država.”
Vjerujete li da se takva radikalna Amerika može promijeniti u budućnosti?
– Pretpostavljam da bih sada trebao reći nešto što budi nadu u bolju budućnost (smijeh), ali ne znam koliko mogu biti optimističan. Zaglibili smo duboko. I to nije od jučer. Danas znamo da smo hakirali računala i mobitele još 2007. godine, da smo u cyber špijunskom ratu odavno. I sve se to radi ispod stola, a kad Snowden razotkrije tu prljavu igru, onda je on negativac i izdajnik dok je prava istina da nam treba više ljudi kao što je Snowden, on je svjetlo u mračnom tunelu, pravi patriot koji voli svoju zemlju i poštuje ustav.
Reakcije na slučaj Snowden u SAD-u i ostatku svijeta bile su različite.
– Apsolutno! Europa je, na primjer, drukčije političko dvorište i drukčije gleda na ljudska prava od SAD-a, logično je da su kod kuće reakcije bile mnogo negativnije i mnogo kontroverznije, ali mislim da se i kod nas situacija mijenja od 2014. godine kad smo započeli rad na filmu. Ljudi nisu znali previše o njemu.
Očekujete li da će nakon vašeg filma američka javnost promijeniti mišljenje o Snowdenu i možda ga percipirati kao pozitivca?
– Ja se nadam. Sa Snowdenom sam se susreo devet puta baš zato da ga upoznam, da vidim kakav je to čovjek i što je istina a što laž. Bili su to vrlo korisni susreti, pomogao nam je mnogo, ali naravno razgovarali smo i s drugim akterima i važnim ljudima kako bismo imali potpunu sliku. Nadam se da smo odradili dobar posao i napravili objektivan film, ali tko zna, možda ćemo sad, kad je film vani, saznati i neke nove stvari. U tom špijunskom svijetu ništa nije iznenađujuće.
Koliko je film blizak stvarnim događajima i obrnuto?
– Naravno da smo za potrebe filma dramatizirali događaje i morali biti pragmatični kako bismo u dva sata ispričali našu priču, ali ništa nismo izmišljali niti smo manipulirali podacima. Dapače, pošteno smo se namučili da napravimo iskren i objektivan film, zato nam je i trebalo toliko vremena da ga završimo. Scenarij je bio jako kompliciran i opširan pa smo ga morali skratiti na normalnu mjeru.
Je li ”Snowden” najkompliciraniji i najteži film koji ste do sada radili?
– Ne znam je li baš najteži, “JFK” je bio poprilično kompliciran i zahtjevan, ali ”Snowden” je, što se tiče istraživačkog dijela i priprema, bio jednako zahtjevan. Dodatna poteškoća je što je film morao biti i napeti triler, inače to nitko ne bi gledao. Ne naravno triler u kategoriji Jasona Bornea koji je čisti popcorn, već triler postavljen u realističan svijet špijuna i tajnih službi.
Kako je Snowden reagirao na film i kakve reakcije očekuje?
– Rekao mi je da je zadovoljan filmom i da se nada pozitivnim reakcijama. Snowden se nije promijenio, živi istim životom kao i ranije, on je dobar momak. On voli svoju zemlju i želi unaprijediti rad NSA-e kad bi mu to dopustili. Ako mene pitate, on bi trebao biti direktor NSA-e, vjerujem da bi on vodio organizaciju mnogo bolje od ovih manijaka koji je sada vode, mislim da bi nas on bolje štitio, što bi i trebala biti zadaća NSA-e, a ne ofenzivne operacije izvan SAD-a sajber napadima i prisluškivanjem što je bila normalna pojava još u vrijeme Busha.
Je li bio svjestan kakvu će međunarodnu aferu izazvati otkrivanjem skandalu o prisluškivanju?
– Mislim da je bio svjestan svih posljedica i za sebe osobno a i globalno. Svijet je bio šokiran kad je shvatio da smo svi pod prismotrom. Snowden je saznao da hakiramo i prisluškujemo i Japance i Kineze i Nijemce i Ruse i da je to globalna akcija koja nije defanzivne već ofenzivne prirode. Nakon tog saznanja izašao je u javnost s informacijama.
Što ste sve saznali o NSA i špijunskim igrama iza zatvorenih vrata pripremajući se za film?
– Znate što? Normalnom čovjeku treba vremena da shvati kako ta špijunska sranja funkcioniraju. To je jedan posve drukčiji svijet koji zna stvari o kojima mi obični ljudi niti ne razmišljamo. Ako mene pitate, oni gaze Ustav kako im se prohtije zato što mogu, mogu prisluškivati koga god žele, pratiti koga god žele, čitati vaše mejlove i pratiti mobitele. Od njih se nitko na svijetu ne može sakriti.
Jeste li sumnjali da i vas prisluškuju i prate? Jeste li zbog osjetljivosti teme imali posebnu zaštitu i mjere osiguranja na setu?
– Nemam pojma jesu li me pratili i prisluškivali. Za sada sam živ. (smijeh) S njima se nikad ne zna pa smo uveli sve moguće mjere opreza, bili bismo glupi da nismo. Nismo se služili uobičajenim kanalima komunikacije kao što je mejl, sve važne informacije komunicirali smo pismenim putem preko papira. Film smo snimali u Njemačkoj ne samo zbog sigurnosnih razloga već i zato što je Njemačka prijateljski nastrojena prema Snowdenu.
To što se film počeo prikazivati par mjeseci prije američkih izbora je slučajnost?
– Čista slučajnost, to mi uopće nije bio cilj. Tijekom predprodukcije i snimanja imali smo niz problema i poteškoća koji su nas usporavali pa je bilo nemoguće planirati datum izlaska filma.
Što sljedeće spremate?
– Ne znam još, mislim da ću uzeti odmor nakon ovoga. Prije ”Snowdena” sam radio 10-satnu seriju ”Neispričana povijest SAD-a”, mislim da mi je to najbolji projekt u karijeri, izuzetno zanimljiva serija. Ne znam je li prikazana u Hrvatskoj, ali toplo vam preporučujem da je pogledate ako možete.
Trump je šarmantan i zabavan, ali naravno da je opasan. On je luđak
Slažete li se s onima koji tvrde da su ovogodišnji američki izbori zapravo izbor između dva manja zla?
– Pitanje je što je manje zlo od dvoje kandidata. U ovoj kampanji nitko se ne bavi ljudskim slobodama, pitanjem nadzora, cyber ratom, kampanja je samo još jedna licemjerna predstava za američku javnost. Nitko ne govori o ratovima u koje smo upleteni u svijetu, samo se izvlači prljavo rublje i vade se afere i skandali. Ako netko misli da su ovo demokratski izbori i da živimo u demokraciji, ima pravo na to, ali to su bajke za malu djecu. Nedavno su četiri člana Demokratske stranke uhvaćeni u ilegalnim radnjama i nikome ništa. Bernieju Sandersu nije bilo dopušteno da osvoji nominaciju za predsjedničku utrku, a mi pričamo o demokraciji. Dijelimo drugim državama lekcije o ljudskim pravima i slobodama, a trebali bismo prvo počistiti ispred svog praga.
Što mislite o Donaldu Trumpu? Je li on opasan čovjek?
– Trump je šarmantan, zabavno ga je gledati, ali naravno da je opasan. On je luđak pa sad si zamislite da postane predsjednik!
Odnosi Rusije i Amerike danas su na najlošijoj razini od završetka hladnog rata. Prijeti li prema vašem mišljenju opasnost od eskalacije sukoba?
– Svašta se danas piše i priča o Rusiji, ali zašto bi Rusija izazivala bilo kakav rat? Zašto bi se Rusija zajebavala s Amerikom kad je upravo obrnuto, Amerika jebe Rusiju do kostiju, a Rusija pokušava preživjeti ovo trenutno stanje i ponaša se defanzivno za razliku od nas i NATO-a koji ne bi ni niti trebao postojati nakon pada Berlinskog zida. Je li Hrvatska član NATO-a? Jest? Kurvini sinovi! Stavili su svoje šape svagdje, to je jednostavno odvratno!
Mislite li da je i tako mala i neutjecajna zemlja kao što je Hrvatska važna Amerikancima i NATO savezu?
– Svaki teritorij može biti važan. Generalno male zemlje kao što je Hrvatska nisu insajderski igrači važni američkim službama, njihovi glavni suradnici su anglosaksonske bjelačke zemlje Velika Britanija, Australija, Kanada i Novi Zeland koje sa SAD-im čine tzv. Five Eyes grupu. Tu je i Izrael važan. Kad je Snowden bio stacioniran na Havajima, vidio je da se Izraelcima šalje hrpa neobrađenog materijala, Mosad je važan u čitavoj toj igri. Ne znam koliko se ta informacija sviđa Palestincima koji žive u SAD-u.