Nedugo nakon sporazuma između Rusije i Sjedinjenih Država, zrakoplovstvo američke pro-terorističke koalicije je gađalo položaje sirijske vojske u Deir Ez-Zoru i ubilo između 60 i 90 vojnika, ovisno o izvorima. Nakon toga, američka strana nije ispunila nijednu obvezu iz sporazuma, a ruski Glavni stožer je izvijestio o okupljanju velikih snaga Al-Nusra Fronta i saveznika u južnom i zapadnom Aleppu, na što su Amerikanci odgovorili da oni ne mogu odrediti granicu između umjerene oporbe i terorista.
Potom je granatiran humanitarni konvoj Ujedinjenih naroda koji je prevozio pomoć civilima u Aleppu, a SAD su odmah optužile sirijsko i rusko zrakoplovstvo, iako su Rusi objavili satelitske snimke konvoja na kojima se vide vojna vozila islamističkih militanata s montiranim minobacačima kako prolaze uz konvoj i priopćili da nad tim područjem u to vrijeme nije bilo preleta ruskih ili sirijskih zrakoplova. Čak i fotografije uništenih kamiona ne sugeriraju da sa radilo o zračnim udarima.
Dan poslije Al-Nusra Front pokreće ofenzivu na sjeverozapadnom dijelu grada Aleppa, koju je sirijska vojska uz podršku ruskog zrakoplovstva uspješno odbila.
Voditelj ruskog Centra za vojne i diplomatske analize, Vladimir Vinokurov, za novinsku agenciju National News kaže da su ovi udari bili ruski odgovor na akcije američke strane.
“To je bio odgovor našim američkim partnerima koji su proveli zračne udare protiv sirijske vojske i danas je već jasno da je dogovor o prekidu vatre mrtav. Također, u našem Ministarstvu obrane razumiju da je epicentar borbe sada u Aleppu”, rekao je Vladimir Vinokurov.
Ranije je sirijska vojska odbila i pokušaj napada Al-Nusra Fronta i na području Vojne akademije i stambenog kompleksa 1070, gdje je uz pomoć ruskog zrakoplovstva prešla u protuofenzivu, prenosi Nation News.
Danas je službeni predstavnik Središnjeg zapovjedništva američkih oružanih snaga, pukovnik John Thomas, rekao “kako zbog napada na humanitarni konvoj, u kojem je poginulo 20 ljudi i uništeno 18 od 31 kamiona Sirijskog Arapskog Crvenog polumjeseca, SAD u ovom trenutku prekidaju bilo kakvu mogućnost suradnje s Rusijom u Siriji”.
U međuvremenu su sirijske elitne “Tigar” snage pokrenule veliku ofenzivu sjeverno od grada Hame i iz više smjerova napale položaje terorista skupine Jund Al-Aqsa.
Prema lokalnim izvorima, borba su se odvijale u blizini sela Kawkab, a “Tigrovi” se kreće prema naselju Taibat Al-Imam.
No, vratimo se na prvi incident od početka primirja i dogovora Lavrova i Johna Kerrya u Ženevi. Ovdje ćemo se koristiti turskim izvorom koji objavljuje uglavnom točne i povjerljive informacije na Twitteru i podsjeća na fantomskog saudijskog zviždača koji, također na “Twitteru”, piše pod pseudonimom Mujtahidd. Dok za njegovog saudijskog kolegu mnogi vjeruju da je član kraljevske obitelji i jedan od tisuće prinčeva, za turskog zviždača koji piše pod pseudonimom “Yahya Kaptan” se vjeruje da je blizak vrhu vlasti i obavještajnim službama.
Yahya Kaptan ima vrlo zanimljivo objašnjenje za pogoršanje odnosa između Sjedinjenih Država i Rusije, a vrlo je u pravu, jer su odmah nakon sporazuma Lavrov-Kerry mnogi najavljivali da će ga vojni i obavještajni krugovi u Washingtonu namjerno sabotirati.
On tvrdi kako su u Dier Ez-Zoru Amerikanci, uz Sirijce, namjerno bombardirali ruske obavještajce, pripadnike vojne inozemne službe GRU, koji su tamo ispitivali zarobljene militante takozvane “Islamske države”.
Događanja u Siriji potpuno zbunjuju javnost. Tko za koga udara nije jasno. “Slučajna bombardiranja” se objašnjavaju takvim izjavama da svatko razuman prestane vjerovati da se radilo o “slučajnoj pogrešci”.
Direktor Centra za međunarodnu strategiju i sigurnosne studije, profesor na “Sveučilištu Gaza” u Ankari, Mehmet Seyfettin Erol, objasnio tko od američkog napada ima koristi i što će se dogoditi u budućnosti.
Američko središnje zapovjedništvo (CENTCOM) dalo je izjavu kojom potvrđuje da su koalicijski zrakoplovi napali su položaje sirijske vojske u Deir Ez-Zoru. Prvo su to bili “australski zrakoplovi”, a kad su vidjeli da Australija nema zrakoplove F-16, onda su napad izvršili Danci, a kasnije Britanci. Međutim, zrakoplove A-10, koji su proveli udare, navodno koriste samo Amerikanci.
U priopćenju se tvrdi da je sirijska vojska pogođena “greškom”, a cilj su bili položaji “Islamske države”. I sve je tako jednostavno!
No, Rusi su rekli: “Ne, nije tako bilo!”, te su sazvali izvanrednu sjednicu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Iako su prema medijskim izvješćima u tijeku zračnih napada američke pro-terorističke koalicije ubijeni sirijski vojnici, napadi su doveli do iznimno velike napetosti u odnosima između Rusije i Sjedinjenih Država. Kriza je čak mnogo dublja nego se sada prikazuje, a vjerojatno u budućnosti treba očekivati veću reakciju Rusije.
Naime, da se radilo samo o teroristima “Islamske države” i sirijskim vojnicima, odnosi ne bi došli do točke usijanja.
Koji je onda razlog onakve ljutnje Vitalija Čurkina u Vijeću sigurnosti i zašto se Obama jedva dotaknuo teme Sirije i “Islamske države” u svom govoru pred Ujedinjenim narodima?
Fantapolitika ili ne, vrijedi čuti što je napisao turski zviždač Yahya Kaptan. Tko zapravo stoji iza ovog imena, nitko ne zna, ali njegove najnovije postove svi čitaju vrlo pažljivo.
On tvrdi da su se u vrijeme napada na položaje sirijske vojske tamo nalazili ruski obavještajci koji su trebali biti likvidirani.
“Postoje izvješća da su napadnuti obavještajni punktovi i da su ubijena tri važna ruska obavještajaca. On su u tom trenutku ispitivali zarobljene pripadnike “Islamske države” koji su otkrivali njihove veze sa Sjedinjenim Državama”. To je razlog zašto su ti punktovi bombardirani. Ruski agencije navode da su u napadu, u kojem je poginulo najmanje 80 Assadovih vojnika, sudjelovali i izraelski zrakoplovi”, piše Yahya Kaptan.
Ako je ova informacija točna, to znači da je prava igra upravo započela, a Rusija se neće ograničiti na sazivanje sastanka Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
A ako su izraelski zrakoplovi također sudjelovali u napadu, sve se vraća na početak!
Pozornost treba usmjeriti na trokut “Aleppo-Raqqa-Mosul”
S ulaskom Turske u igru se stvorila nova ravnoteža snaga u trokutu “Aleppo- Raqqa-Mosul” i za SAD i Izrael je sve krenulo naopako. Te su dvije sile pod nadzorom htjele držati ovaj trokut, jer je to način da se ostvari dizajn Velikog Bliskog istoka.
U tom trokutu provedba ovog projekta traje uz neizbježni krvavi rat. Prema tome, svjedočimo novom procesu preraspodjele snaga.
Ako strane ne riješe problem kroz pregovore, onda može izbiti Treći svjetski rat, koji se na bojnom polju neće kriti, ali neće biti službeno proglašen.
U ovoj fazi, SAD su “pogrešnim” napadom na Assadove snage dovele do “prekretnice” u krizi. Strane na bojnom polju otvoreno igraju na svoj i posljednji adut. Borba za prevlast u hibridnom ratu, kojeg su do jučer vodile terorističke organizacije, pretvara rat u hibridni u svakom smislu, a u proces će se izravno početi uključivati vojske zainteresiranih aktera.
Jedna za drugom se počinju pojavljivati države koji su prethodno pokušale proći nezapaženo. Posljednja dva napada, koja su proveli Sjedinjene Države i Izrael na jugu Sirije, vjerojatno u suradnji jedni s drugima, ključni su pokazatelj te činjenice. A tvrdnja da su meta tih napada bile su ruske, zajedno sa sirijskim snagama, stvara novu krizu u već postojećoj krizi.
Bliski istok ne smije biti Veliki Bliski istok
Veliki Bliski istok je američko-izraelski plan prekrajanja granica, koji podrazumijeva uspostavu Velikog Kurdistana i komadanje gotovo svih postojećih država u regiji, pa i Turske.
Napetosti u odnosima Amerike i Rusije u ovim okolnostima ne mogu utjecati na Tursku i koga će Ankara “preferirati”. Naklonost Turske Americi se posljednji put testirala 24. studenog 2015. Nakon tog dana su Rusija i Turska bile na rubu rata, a mnogi akteri su činili sve kako bi on što prije buknuo.
Prema tome, kaos na granicama još uvijek ponovno u zamku može namamiti Tursku i Rusiju, ali sada to razumiju oružane snage obje zemlje.
U tom kontekstu je u posjetu Ankari boravio načelnik Glavnog stožera ruskih oružanih snaga, general Valerij Gerasimov, jedan od vodećih teoretičara hibridnog rata, koji ga je u praksi vodio u Gruziji, na Krimu, Ukrajini i Siriji. Posjet generala Gerasimova Ankari je detalj koji se ne smije izgubiti iz vida.
Postignut je dogovor o uspostavi komunikacijskih kanala, takozvane “crvene linije”, između ministarstava obrane dvije zemlje, što je vjerojatno jedan od najvažnijih rezultata ovog posjeta.
Dakle, Turska i Rusija trećim stranama šalju sljedeću poruku:
1. Turska i Rusija su ponovno došli u situaciju da se moraju boriti protiv zajedničke prijetnje – imperijalizma koji kroz projekt Velikog Bliskog istoka kani razoriti obje države, a jedini način da eliminiraju prijetnju je zajednička suradnja.
2. Turska i Rusija se protive projektu Velikog Bliskog istoka ili, drugim riječima, “projektu Euroazijskog zida”. Da se ovaj projekt ne ostvari, Moskva i Ankara će se boriti do kraja.
3. U ovoj situaciji neka nitko ne očekuje da će Turska i Rusija međusobno zaratiti.
4. I Turska i Rusija imaju koristi od multipolarnog svijeta.
5. Obje zemlje su pod svaku cijenu spremni braniti zajednički akcijski plan u Euroaziji.
Nije li došlo vrijeme da kažemo da su maske konačno pale?
Za kraj, podsjetimo da je Elijah J. Magnier za reakciju sirijske protuzračne obrane i navodno obaranje jednog izraelskog zrakoplova i bespilotne letjelice sustavima S-200 iznad Golana rekao da je posljedica ruske poruke sirijskom Glavnom stožeru da Izraelcima pošalju poruku da sirijsko bojno polje nije piknik. Nakon ove akcije sirijske protuzračne obrane, bez obzira je li izraelski zrakoplov oboren ili ne, nije bilo ozbiljnijih napada izraelskih snaga na sirijske položaje u Quneitri i južnoj Siriji.
Iako sve navedeno mnogima može zvučati kao fantapolitika, stvarnost nekada nadilazi maštu i reakcija Rusije na “slučajni napad” na sirijske položaje je bila puno oštrija u usporedbi s puno gorim potezima Washingtona protiv Sirije. Ako je Yahya Kaptan u pravu i ako su cilj napada bili ruski obavještajci, onda se zaista može očekivati bacanje svih aduta u igru, jer je to napad kojeg Moskva neće oprostiti Washingtonu.
S druge strane, dovoljno je pogledati kartu plana prekrajanja Bliskog istoka i razumjeti da u ovim okolnostima Rusija i Turska, uključujući i Iran, ne mogu biti na suprotnim stranama.
