Most je samostalni politički entitet, a ne katalizator koji bi imao ubrzati proces čišćenja HDZ-a od zastranjivanja raznih vrsta, kako se često da steći dojam. Most se, pritom, na nizu jedinica lokalne samouprave za vlast “tuče” upravo s HDZ-om i sama ta činjenica je dovoljna da se predvide burniji odnosi na vrhu vlasti. Lokalni izbori su za devet mjeseci i lokalni rat koalicijskih partnera možda neće (odmah) srušiti Vladu, ali će joj sasvim sigurno otežati život.
Šokantni manevar Kreše Beljaka, šefa HSS-a, koji je (uz, da se ne zaboravi, jednoglasnu potporu predsjedništva stranke) odlučio ponuditi svoje potpise za mandatara Andreju Plenkoviću i HDZ-u protiv kojih su nastupili u kampanji, duboko je uzdrmao naizgled idiličnu postizbornu scenu u Hrvatskoj.
Zadovoljna lica i umivene rečenice nakon sastanaka lidera Mosta i HDZ-a kakve smo gledali posljednjih desetak dana zamijenio je off-recordom prikriveni škrgut zubi koji je krenuo iz Mosta nakon što su postali svjesni da Plenković može, makar u prvih sto dana, ukalkulirati i podršku svih pet zastupnika Beljakova stranke.
Odmah da bude rečeno – šef HSS-a nije u akciju “Zaokret” krenuo s primarnim ciljem da uzdrma pregovaračku pastoralu, Beljak se opasno bori za živu glavu u stranci svikloj na to da je uvijek pri skutima vlasti i koja ga je nedavno lukavo izabrala za predsjednika znajući za njegovu sklonost ljevici i imajući u vidu ankete po kojima je prije nekoliko mjeseci SDP bio sigurna oklada. No, Narodna koalicija je, unatoč dodatnih 30-ak tisuća glasova koju joj je donio HSS, ostala kratka, a Beljakova stranka koja je povezana s HDZ-om i nizom lokalnih koalicija – na suhom, tako da će unutastranački izbori koji se tamo održavaju u listopadu biti jedan vrlo zanimljiv i neizvjestan happening.
HDZ, tako, makar privremeno, podebljava svoj saborski “portfelj” u kojem (još) nema Mosta za dodatnih pet glasova, a eno i Veliki Preslagivač, čovjek koji je bio udarna igla preslagivanja koje je trebao izvršiti Karamarkov HDZ prije još nekoliko mjeseci, Milan Bandić, tvrdi kako i on kontrolira pet zastupnika. Navodno ima nekih koji mu i ovaj put vjeruju.
Sve to unosi znatnu nervozu u redove Mosta, iz kojeg stižu najave o tome da će zaoštriti svoje stavove oko svojih čuvenih sedam jamstava, a podebljali su i vlastiti Klub zastupnika s jednim bivšim članom Živog zida, te bandićevski najavljuju i još jedno “pojačanje” čime bi došli na 15 mandata.
Sve ovo je, jasno, dio pregovaračkog tanga u kojem svaka strana nastoji ojačati svoje karte kako bi izvukla za sebe što povoljniji koalicijski dogovor. Iako se (neslužbeno!) prijeti svime i svačime – čak i neobičnom idejom o tome da Most može pregovarati i sa SDP-om o formiranju većine (s kim, Milanovićem?), prilično je jasno da će do dogovora dvaju najvećih stranaka desnice ipak doći.
Izbora, jednostavno nemaju. Unatoč potpisima, Preslagivaču i dobrim odnosima s manjinama, Plenković ne može sastaviti stabilnu saborsku većinu bez Mosta. Svaka većina nategnuta bez ekipe koju predvodi Božo Petrov (osim velike koalicije za koju očito nema u ovom trenutku nikakve šanse) bila bi na rubu pucanja svaki put kad se netko od Plenkovićevih zastupnika – prehladi. Štoviše, Beljak se već ogradio rekavši da ako nema većine – nema ni njihovih potpisa, a vrlo slično zbore i zastupnici nacionalnih manjina.
HDZ-u nema, dakle, druge, nego preko Mosta do vlasti. A ta koalicija teško može dugoročno potrajati.
Naime, Most je samostalni politički entitet, a ne katalizator koji bi imao ubrzati proces čišćenja HDZ-a od zastranjivanja raznih vrsta, kako se često da steći dojam. Most se, pritom, na nizu jedinica lokalne samouprave za vlast “tuče” upravo s HDZ-om i sama ta činjenica je dovoljna da se predvide burniji odnosi na vrhu vlasti. Lokalni izbori su za devet mjeseci i lokalni rat koalicijskih partnera možda neće (odmah) srušiti Vladu, ali će joj sasvim sigurno otežati život.
Uz sve to, Most ima itekakvu obavezu prema vlastitim biračima da nastavi inzistirati na svemu onom radi čega je i došlo do pada Oreškovićeve Vlade. Iz HDZ-a se, naime, šalju signali da je red da oni preuzmu ministarstvo gospodarstva, čitaj, brigu o Ini. Što djeluje kao početak jednog novog, divnog (ne)prijateljstva. No, to je tek jedan detalj iz ukupne kadrovske slagalice, koja se, tvrde, nije ni počela sastavljati.
A iz Mosta su, nakon Beljakovog manevra, već stali u krug i izbacili bodlje. Možda, kad Vlada počne raditi povjerenje poraste i animoziteti padnu u drugi plan. No, obzirom na neizvjesna vremena koja slijede (vraćanje velikog komada državnog duga u 2017.-oj), dinamiku unutar samog HDZ-a (Hasanbegović) i Mostovu ovisnost o tome da ih se doživljava kao beskompromisne borce za poštenje, čini se da je “zabava” tek počela.
I da nema ozbiljnih šansi da će potrajati sve do redovnog fajronta, tamo negdje 2020. godine