Glasnovićevo nasilništvo, our way of life

Zašto su se svi toliko uzbudili oko riječi jednog nasilnika? Zašto su mnogi ostali osupnuti vrijeđanjem i pozivom na nasilje jednog primitivca? Pa nema li ih već previše – kako na vrhu, tako i na dnu ovog blata koje se naziva društvom?

Zato što je saborski zastupnik? Pa koliko je saborskih zastupnika govorilo i činilo jednake budalaštine, pa ih eno – neki veselo pakiraju kofere za glavni grad Unije, a neki su ugrabili čelna mjesta izvršne vlasti, a slični im organiziraju proslave, vode privatne poslove ili bivaju pozivani u prve redove inauguracije.

I sad bi zbog toga treba ispaštati jadni Željko Glasnović? Neće ići! Uvaženi saborski zastupnik nije rekao ili učinio ništa što već nije institucionalizirano i ugrađeno u temelje ove države, a Orjuna, SKOJ, socijalistički mentalitet… ionako su već dugo među nama i žele uništiti naš način života i vjeru. Ne treba za to svjedočenje čitati ili slušati jednoga Glasnovića. Treba samo otvoriti novine, pogledati televizijski program ili otvoriti pokoji portal i u svakoj rubrici – od političke do poslovne – svuda oko nas pronaći prljave komuniste koji planiraju uništiti državu, poduzetništvo i Crkvu, pa masovno proizvoditi mučenike i šehide kao što su to činili s domoljubima ’45.

Nije ih teško prepoznati ni na ulici jer svake novine, televizija ili portal svakodnevno donose njihova glavna obilježja koje je spomenuo i Glasnović, gotovo da im i ne treba žuta oznaka na rukavu da biste ih prepoznali: oni su lijeni bezbožnici, nepripremljeni za tržište, bljedunjavi od egalitarnog sindroma sisaju državni proračun, iako bi bez problema mogli raditi u “realnom” sektoru i kucati robu na kasama ili pospremati hotelske sobe umjesto da besposleno razmišljaju o drugačijim društvenim uređenjima od ovoga, koji, realno, nema alternative.

Glasnović je samo glasnik koji je malo prenaglio u konačnom rješavanju problema, jer treba još malo pričekati prije nego što okolnosti sasvim sazriju. Zato šutnja “europejaca”, “liberala” i ostalih koji se s Glasnovićem slažu, ali im nije drago da ovako izlijeće iz dugo pripremane strategije jer doći će vrijeme i za penderečenje, samo je još rano. Do tada će sasvim valjano poslužiti svakodnevna hajka, prokazivanja i zastrašivanja, a dobro će doći i pokoji izbjeglica iz ne tako daleke Sirije ili Iraka, čisto da se razbije monotonija i zamor od otkrivanja unutarnjih neprijatelja države, Crkve i tržišta, dakle hrvatskog načina života. Još ćemo neko vrijeme slušati gomile izjava koje počinju sa: “Nisam fašist, ali…”, prije nego napokon dočekamo: “Ja sam fašist!”.

I nema velike ironije u tome da pred stranim bankama gaće skidaju domoljubi. Zato što pendreke treba nabaviti, a na lageru banaka ima ih sva sila.