Vlada je u prosincu 2013. uredbom omogućila zapošljavanje “duhovnika koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja”. Ministar Rajko Ostojić javno demantira da će u bolnicama zapošljavati duhovnike koji će sudjelovati u medicinskom procesu i opravdava tekst uredbe ugovorima sa Svetom Stolicom – mada u tim ugovorima država jamči pravo na dušebrižništvo, a ne obavezu njegova financiranja. Moguća cijena za plaće duhovnika: 6,76 milijuna kuna. Ilustrcija: Goran Zubak U dnevniku Slobodna Dalmacija od 19. prosinca 2013. godine novinarka Nataša Škaričić objavila je članak naslovljen Više nego profesorima: za rad svećenika u bolnicama godišnje iz proračuna 6,76 milijuna kuna. Novinarka ukazuje da je Vlada RH 12. prosinca 2013. godine donijela Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine broj 151/2013 od 16. 12. 2013.) u kojoj su u članku 1. c)-Radna mjesta I vrste, pod točkom 6. normirani poslovi “molekularni biolog, biolog, citogenetičar, psiholog, fonetičar, fizičar, analitičar, logoped, defektolog, pedagog, duhovnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja” sa koeficijentom 1,571. Taj koeficijent, da bi davao bruto plaću od 9.245,94 kune.
Prema podacima na internetskoj stranici Ministarstva zdravlja, u Hrvatskoj djeluje ukupno 61 bolnička ustanova (klinički bolnički centri, kliničke bolnice, klinike, opće bolnice i specijalne bolnice). Kada bi svaka od tih bolničkih ustanova imala zaposlenog jednog duhovnika koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja to bi doista za državni proračun bio trošak od 6,76 milijuna kuna godišnje.
Poslovni dnevnik na svojim internetskim stranicama 19. prosinca 2013. donosi članak pod naslovom Ostojić: Neće biti novih svećenika u bolnicama. Prema navodima u tom članku ministar zdravlja Rajko Ostojić tvrdi da su samo u tri hrvatske bolnice zaposleni svećenici. Tvrdi da je temeljem Zakona o zdravstvenoj zaštiti i “ugovora sa Svetom Stolicom” pred desetak godina donesena uredba o koeficijentima “kojom je predviđen i koeficijent za svećenike”. Dalje tvrdi da “duhovnik ne sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja” iako sporna uredba izričito govori suprotno. Ministar dalje u evazivnom tonu uglavnom govori o stvarima koje s temom članka nemaju veze.
Ministar Ostojić je u dosta velikom sukobu s pravnim činjenicama.
Prvo: Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama donesena je 2001. godine (Narodne novine br. 38/2001) i mijenjana je ili dopunjavana osamnaest puta. Ni prvobitna uredba ni bilo koja od njenih osamnaest izmjena ili dopuna ne poznaje pojam duhovnika koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja. Autorstvo tog oksimorona pripada isključivo njemu i Vladi koje je član. Ova Vlada donijela je novu istoimenu uredbu (Narodne novine 27/2013) u veljači 3013. godine i u njoj se ne spominje pojam “duhovnika”, kao i u njenim izmjenama i dopunama iz lipnja 2013. (Narodne novine 72/2013.). Po tvrdnjama ministra Ostojića svećenici su u bolnicama zaposleni 1996., 2008. i 2011. godine. Kako to da to Vladi nije bio problem prilikom donošenja nove uredbe u veljači 2013., a postaje problem u prosincu 2013. Izmjenama iz prosinca 2013. nije samo legaliziran status trojice mimo propisa zaposlenih svećenika u bolnicama, već je otvorena legalna mogućnost zapošljavanja duhovnika koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja u svakoj od 61 bolničke ustanove u Hrvatskoj.
Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima u članku 16. stavak 1. utanačuje slijedeće: “Republika Hrvatska priznaje i jamči katoličkoj crkvi pravo na dušobrižništvo vjernika koji se nalaze u zatvorima, bolnicama, lječilištima, sirotištima i u svim ustanovama za zdravstvenu i društvenu skrb, bilo da su javnoga ili privatnog značenja.” Jamčiti pravo na dušobrižništvo nikako ne znači obvezu financiranja svećenika koji to obavljaju. Jedina je obveza države da takvo dušobrižništvo omogući i da eventualno osigura prikladan prostor za održavanje vjerskih obreda u navedenim ustanovama. Drugi stavak citiranog članka 16. određuje sljedeće: “Dušobrižnička djelatnost u navedenim ustanovama koje su javnog značenja, bit će uređena posebnim ugovorom između nadležnih crkvenih vlasti i tijela Republike Hrvatske”. Takav je ugovor, kako piše novinarka Nataša Škaričić u već spomenutom članku, sklopljen 2005. godine između Hrvatske biskupske konferencije i Vlade Republike Hrvatske (ugovor nije nigdje objavljen). Tim se ugovorom Republika Hrvatska obvezala Hrvatskoj biskupskoj konferenciji za dušobrižništvo uplaćivati tisuću kuna po ustanovi. Prema tome Hrvatska je preuzela obvezu koju po članku 16. stavak 1. i nije bila dužna preuzeti.
Ministar Ostojić je u dosta velikom sukobu s pravnim činjenicama.
Ministar Ostojić odnosno Vlada, trebali su dakle sa svećenicima koji su u radnom odnosu u bolnicama, kao s anomalijom sustava, raskinuti ugovore o radu jer za takvo što nema nikakve pravne podloge, a ne izmišljati nebulozne poslove u zdravstvu koji sa zdravstvom nemaju nikakve veze i dapače legaliziraju mogućnost zapošljavanja svećenika u bolničkim ustanovama. Svaki ravnatelj bolnice koji primi u radni odnos “svog” svećenika ima pokriće u u općim aktima Vlade.
U Državnom proračunu RH za 2014. godinu na poziciji Ministarstva zdravlja stoji i stavka “Duhovna pomoć u bolnicama” na kojoj je izdvojeno 770.000.00 kuna. To ministru Ostojiću ne bi smjelo biti nepoznato. Na poziciji Ministarstva socijalne politike i mladih u stavci “Duhovna pomoć u ustanovama socijalne skrbi” izdvojeno je 910.000,00 kuna.
Dakle, Republika Hrvatska izvršava svoje obveze iz ugovora sa HBK iz 2005. a primanje u radni odnos svećenika u bolnice je dvostruko plaćanje iste stvari (dušobrižništva u bolničkim ustanovama).
Izvor: h-alter