Može li Plenković zaista, poput Sanadera, uvjeriti desnicu da je on ipak brana obnovi komunizma?
Kad je 2005. uhvaćen Ante Gotovina, na Trgu bana Jelačića skupilo se bitno više građana nego jučer u potporu Zlatku Hasanbegoviću. Uvečer 7. prosinca prije 11 godina stradala su i neka stakla na obližnjim Banskim dvorima. Desnica je bila bijesna na Ivu Sanadera. U anketi nakon Gotovininog uhićenja HSP je prešao 20 posto. Internet tada u Hrvatskoj nije bio tako moćno sredstvo kao danas, ali paljba pojedinih domojubnih tjednika po Sanaderu nije bila zanemariva. Proglašavali su ga nacionalnim izdajnikom.
Dakle, u situaciji u kakvoj se sada našao Andrej Plenković već je bio jedan HDZ-ov lider. Osim što je njegova Vlada činila sve da Gotovinu transferira u Haag, Sanader je u prvom premijerskom mandatu vukao i druge poteze kojima je iritirao hrvatsku desnicu i istovremeno izazivao oduševljenje u lijevo-liberalnim medijima. Baš kao Plenković smjenom Hasanbegovića. Znamo kako je to okončalo u Sanaderovom slučaju, HDZ je pobijedio na parlamentarnim izborima 2007., na kojima je, usput rečeno, HSP doživio debakl. Sanaderu su dovoljne bile dvije godine da umiri desničare i motivira ih da opet glasuju za HDZ. Plenković za to, u idealnim okolnostima, na raspolaganju ima četiri godine. S obzirom da svi ti desno orijentirani Hrvati zapravo silno vole HDZ, Plenković vjerojatno procjenjuje da će moći napraviti što i Sanader. Da nije tako sigurno ne bi iz Vlade odstranio Hasanbegovića i Ministarstvo kulture predao Nini Obuljen Koržinek, kojoj desnica pripisuje demonska svojstva. I možda će Plenković doista ponoviti Sanaderov uspjeh.
Ali, bit će mu puno teže nego nekadašnjem predsjedniku HDZ-a. Plenković, naime, nije Sanader, unatoč tome što ga s njim često uspoređuju. Njih su dvojica imali sasvim različit životni i politički put prije dolaska na čelo HDZ-a.
Sanader potječe iz siromašne obitelji okrenute Bogu, a otac mu je 1945. prošao Križni put. U HDZ se Sanader učlanio vrlo brzo po osnivanju i polako se uspinjao na vrh. Obnašao je važne dužnosti, bio i ministar i predstojnik Ureda Franje Tuđmana, a krajem 1998. Tuđman ga je kooptirao u predsjedništvo HDZ-a i imenovao međunarodnim tajnikom. U Vladu koju je Sanader formirao 2003. ušlo je niz HDZ-ovih teškaša. S druge strane, Plenkovićev je otac bio savjetnik direktora Radio televizije Zagreb, majka liječnica u Vojnoj bolnici.
U HDZ se Plenković učlanio tek 2011., nakon što mu je rečeno da na njihovu listu ne može kao nestranački kandidat. Ništa nije bio u HDZ-u do izbora za predsjednika, to mu je prva dužnost u stranci. U Plenkovićevoj vladi malo je članova vodstva HDZ-a. Iz svega navedenog lako je zaključiti da je, premda dijele slične vrijednosti, Sanader bio itekako ukorijenjen u HDZ dok je Plenković gotovo uljez u toj stranci. Stoga je Sanader razmjerno bezbolno kršio svaki otpor u HDZ-u, a veliko je pitanje kako će se Plenković nositi s tim. I još jedna stvar, može li Plenković zaista, poput Sanadera, uvjeriti desnicu da je on ipak brana obnovi komunizma?