Vječna mlada nada SDP-a napokon je u 37. godini života u realnoj prilici postati novi šef Partije. Na užas većine njegovih protukandidata, ali i dobrog dijela stranke. Poznaju ga dugo i znaju da će ako treba i poginuti na izborima unutar SDP-a, ali da ne mari puno za birače na svim ostalim vrstama izbora. Boje se da bi od stranke koja je za Milanovićeve ere na izborima osvajala redovito tridesetak posto glasova SDP mogao postati nevažna opozicijska strančica. Koliko god bi Bernardićeva pobjeda na izborima za šefa SDP-a bila dobra vijest za njega i njegovu kliku, jednako toliko bila bi loša za SDP i njihove birače
Davor Bernardić lansiran je u političku orbitu prije desetak godina. Nije moglo biti bolje: bio je vrlo mlad, jako zgodan i prilično pametan diplomirani fizičar. I, možda najvažnije, povlašteni šegrt majstora političke glume Milana Bandića.
Kao što se pred kraj Račanove ere Zorana Milanovića pripremalo da bude novi SDP-ov premijer, tako se otprilike u isto vrijeme Bernardića pripremalo da jednog dana naslijedi Bandića na mjestu svemoćnog gazde Zagreba i šire okolice. Štimala je ta matematika neko vrijeme.
A onda je mlada nada SDP-a počela ozbiljno trokirati. Istovremeno živ na stranačkim događanjima i drven pred kamerama i širim auditorijem – taj njegov hendikep postao je sve očitiji sve većem broju ljudi. Jer, političku magiju ili imaš ili nemaš.
Šefovanje zagrebačkim SDP-om palo mu u naručje
Njegov politički tata Bandić oslobodio mu je prostor u Zagrebu puno prije nego što je očekivao, nakon što je izbačen iz SDP-a u studenome 2009. jer se na užas kompletnog vodstva stranke kandidirao za predsjednika RH. Bernardiću je šefovanje zagrebačkom organizacijom maltene palo u naručje.
Nedostatak političkih ideja, karizme i vodstva kod Bernardića birači su vrlo brzo prepoznali. Rezultat SDP-a na lokalnim izborima u Zagrebu 2013. bio je jako loš. Puno slabiji nego prije Bernardićeve ere. Nakon bilo lokalnih bilo parlamentarnih izbora njegova glava je zbog slabih rezultata SDP-a u Zagrebu redovito bivala na panju, ali Milanovićeva presuda nikad nije izvršena. Bernardićev recept za preživljavanje jednostavan je – iz gliba bi se uvijek izvukao na unutarstranačkim izborima.
Fizičar s PMF-a nije zaboravio matematičke praktikume, uvijek je uspio naštimati za sebe i svoju kliku dovoljan broj delegatskih ručica da opstane u vrhu stranke. Danas je potpredsjednik stranke. Kao što mu je 2009. Bandić oslobodio prostor u Zagrebu, tako mu je sada Milanović otvorio prostor na nacionalnoj političkoj sceni. Priliku koju je jako dugo vrebao Bernardić je spremno zgrabio. Postao je favorit unutarstranačkih izbora. U 37. godini života vječna mlada nada SDP-a u realnoj je prilici postati šef Partije.
S razlogom su ostali protukandidati u laganoj panici, jer Bernardić je za svoju kandidaturu uspio prikupiti više od deset tisuća potpisa članova stranke. Tolikom podrškom Zoran Milanović ušao je u finale prošlih izbora za šefa stranke i kasnije premoćno pobijedio Zlatka Komadinu.
U prvom krugu izbora za šefa SDP-a Bernardić će osvojiti najviše glasova, ali u drugom krugu ga čeka puno teži posao jer je realno za očekivati da će se protiv njega udružiti nekoliko klanova u SDP-u. Svejedno, stavio bih na Bernardića par stotica u kladionici.
Osim izbora u stranci, za druge ne mari puno
A što onda, što će SDP nova ponuditi biračima ako Bernardić postane šef stranke? To ne znamo, jer taj scenarij još nije napisan. I pitaj boga hoće li ga ikada napisati. Jer, Bernardić je čudan svat. Dok je za pobjedu na unutarstranačkim izborima spreman i poginuti, za sve druge vrste izbora ne mari puno.
Ne zanimaju ga previše birači, on zna da je za vječno preživljavanje u politici dovoljno izgraditi širok bedem ljubavi unutar stranke. Ruka ruku mije, to je njegov credo.
Postoji zabrinutost u samoj stranci, ali i u široj zainteresiranoj javnosti oko toga da bi Bernardićev SDP mogao od organizacije koja je s Milanovićem na čelu na izborima redovito osvajala tridesetak posto glasova postati nevažna i vječna opozicijska strančica.
Koliko god bi Bernardićeva pobjeda na izborima za šefa SDP-a bila dobra vijest za njega i njegovu kliku, jednako toliko bila bi loša za SDP i njihove birače.