Dvadesetpeti studeni je dan kojim završava dvotjedno osvješćivanje ljudi o tom velikom problemu u društvu. Mislim da ne moramo ni govoriti o tome koliko je to kod nas važno, jer smo svjedoci da svaki tjedan partner ubije svoju partnericu, a možemo samo pretpostaviti koliko nasilja u stvari ima. Statistike su porazne i kažu da svaka treća žena trpi neki od oblika nasilja (verbalno, psihičko, fizičko). Sigurnih kuća je malo i nemaju podršku koju bi trebale imati. Postoji Ured pravobraniteljice i razne udruge ali bez osvješćivanja cijele zajednice o tom problemu i rješavanja na način da se kroz obrazovanje spriječi sam nastanak problema, teško je očekivati velike pomake na bolje.
S obzirom na sve to, ispred SDFŽ BPŽ 21. studenog 2016. napravile smo malu anketu ispred slavonskobrodske bolnice, da vidimo što o toj temi misle naši građani. Pitale smo znaju li naši sugrađani da postoji protokol o postupanju kod nasilja nad ženama, misle li da je danas manje nasilja nad ženama nego prije i slično. Nismo radile kroz direktna pitanja s da ili ne kao odgovorima, već smo u interakciji popričali sa sugrađanima. Naravno, rezultat je dijelom očekivan, ali je bilo lijepo vidjeti da su, pogotovo naše sugrađanke, spremne pričati o toj temi. Muškarci malo manje. Učestvovalo je 20 osoba koje su htjele da zapišemo što su rekle. Od toga 16 žena od 16-77 god, od čega 11 iz grada i 5 sa sela. Muškaraca je bilo 6, od 45-75 god i 5 iz grada i jedan sa sela. Muškarci su naravno, od reda za ravnopravnost i smatraju da je sve u redu jer oni su dobri supružnici i u svom krugu nemaju nasilnika. Za to su da žene budu ravnopravne i da imaju pravo na izbor i po pitanju svoga tijela. Ne znaju što je to Protokol. Tek jedan je striktno rekao da se ne provode zakoni, da smo ipak ” mentalitet Balkana” i da se vraćamo unatrag. A to je zaključak svih žena. Situacija nije dobra, djeca se odgajaju u starim, konzervativnim, stereotipima gdje se zna gdje je mjesto žene, a gdje muškarca. Čak i mlade djevojčice od 16 godina su toga svjesne i vide a prepoznaju da to ide iz kuće, ali i škola tu podržava tu podjelu. Neke žene ( 2 ) su preživjele na vlastitoj koži nasilje supružnika i uspjele se otrgnuti iz te veze. One znaju da postoji Protokol o postupanju u slučaju nasilja i da Brod ima sigurnu kuću ali da tu nedostaje još puno razumijevanja tog velikog problema i edukacije građana. Samo dvije žene ne znaju ništa o tome, jer je njima dobro, i smatraju da žene trebaju imati prava i ravnopravnost ali nisu čule da je to tako veliki problem!?
Nažalost, kod nas je to još pitanje života i preživljavanja, borbe za osnovna i već davno stečena prava odlučivanja o reprodukciji i svome tijelu i slično. dok se u razvijenom svijetu nasiljem nad ženama smatra i neravnopravnost po pitanju plaća, odlučivanja, broja žena na visokim funkcijama, prava na jednako obrazovanje i uvjete zapošljavanja, mobbing , verbalno i psihičko nasilje.
Zato smo svi dužni raditi na osvješćivanju o tom velikom problemu, učiti svoju djecu da rastu kao ravnopravna bića koja se trebaju dokazivati znanjem i uvažavati međusobno bez obzira na spol. Svojim primjerom pokazivati da je zajednica bračnih partnera ili samo partnera, nešto u što se stupa svojevoljno i što je lijepo ali i puno kompromisa a gdje se problemi rješavaju dijalogom i dogovorom. Bez nasilja i bez uvreda. Jer svi želimo da naša djeca danas- sutra žive sretno a to bi trebali naučiti iz primjera koji im mi dajemo kroz svoj život. Zato budite uzor svojoj djeci i tražite da se i u školi i društvu prema oba spola ponaša ravnopravno, jer na to imate pravo i vi kao i oni.
_____________________________________
Anketu su provele: saborska zastupnica Marta Luc-Polanc, predsjednica FS BPŽ Marica Došlić koja je i članica Foruma žena, Helena Marić i Jozefina Birindžić, predsjednica SDFŽ BPŽ
