Pula, 20.4.2016 – Deseta obljetnica Sveuèilita Juraj Dobrila obiljeena je na sveèanosti na Fakultetu ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirkoviæ” u Puli. Na slici predsjednik Rektorskog zbora RH Damir Boras.
foto HINA/ Daniel SPONZA/ ua
Može li itko zaustaviti rektora Sveučilišta u Zagrebu koji se sprema rasformirati Hrvatske studije, nastavlja producirati krizu na Filozofskom dok ne dođe do takvog sastava fakultetskog Vijeća koje će glasati za suradnju Filozofskog i Katoličko-bogoslovnog fakulteta, i provodi institucionalno nasilje uz podršku Senata.
Ako će po nečemu ostati zapamćen Damir Boras, pod uvjetom da mu ne prođe ideja o zajedničkim dvopredmetnim studijima Filozofskog fakulteta u Zagrebu (FFZG) i Katoličko-bogoslovnog fakulteta (KBF), bit će to njegova zloupotreba zakonom zajamčene autonomije sveučilišta. Ta autonomija, na koju se često i prigodno poziva, očigledno se ne odnosi i na sastavnice sveučilišta pa je tako rektor postavio v.d. dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu (FFZG) mimo fakultetskog Vijeća, i voditelja Hrvatskih studija (HS) usprkos protivljenju Znanstveno-nastavničkog vijeća. Kako niti jedan od oktroirane dvojice nema potporu nastavnika i studenata u ustanovama koje su im predane na upravljanje, tako su sve ovlasti prenijeli na rektora i Senat Sveučilišta koji je do sad podržao sve, pa i niz protupravnih odluka Damira Borasa i njegovog rektorata.
Da kriza na Filozofskom i dalje traje nakon više mjeseci prestala je biti vijest. Gotovo svakodnevnom institucionalnom silovanju ovog fakulteta mediji tako posvećuju sve manje prostora i posljednji put novinari su se pred zgradom FFZG-a okupili zbog tiskovne konferencije na kojoj su im prenijeti zaključci izvanredne sjednice fakultetskog Vijeća, inače prve koja je uopće održana ove akademske godine. Većina u Vijeću izglasala je smjenu nametnutog im v.d. dekana i predložila svojeg kandidata. Zaključci Vijeća dostavljeni su Sveučilištu koje ih je trebalo proslijediti članovima Senata, ali nikad nisu stigli, potvrđuje za Lupigu Vesnica Garašić, članica Senata Sveučilišta ispred Sindikata znanosti.
„Dobili smo poziv za izvještajnu sjednicu 7. prosinca. To je uobičajena tematska sjednica i dnevni red ne spominje ništa o krizi na Filozofskom. Za zaključke izvanredne sjednice Vijeća fakulteta znam iz drugog izvora, kao članica Sindikata. Od Sveučilišta nam nikakvi materijali o tome nisu stigli“, govori nam docentica Rudarsko-geološkog-naftnog fakulteta (RGN) Vesnica Garašić.
Plenum Filozofskog u Zagrebu – direktnom demokracijom protiv uzurpiranja fakulteta (FOTO: Lupiga.Com)
Svaki član Senata ima pravo postaviti pitanje i otvoriti raspravu, kaže ona. Činjenica je, međutim, da u Senatu do sad nismo vidjeli sličnu inicijativu. Većinom glasova podržane su sve sporne odluke rektora Damira Borasa među kojima Garašić ističe onu o raspuštanju Studentskog zbora.
Ministarstvo do danas nije provelo upravni nadzor nad odlukom Senata o raspuštanju Studentskog zbora FFZG-a, a što je dovelo do blokade rada fakultetskog Vijeća i prenošenja svih ovlasti na Senat i Sveučilište. Kao razlog zbog kojeg krši zakonom propisane rokove Ministarstvo je navelo da mu sa Sveučilišta još nisu dostavili potrebnu dokumentaciju (?!). Kad već ministarstvo nije, Lupiga je Sveučilištu postavila pitanje jesu li traženi dokumenti u međuvremenu dostavljeni samo da bi se još jednom uvjerili u izlišnost službe za odnose s javnošću Sveučilišta u Zagrebu. Do zaključenja ovog teksta nisu nam odgovorili – ništa.
Dok izbjegava Ministarstvu poslati dokumentaciju o spornoj odluci, Sveučilište ju nastavlja silom provoditi. Tako su raspisani izvanredni izbori za novi Studentski zbor Filozofskog, pa su poništeni zbog nekoliko listića viška. Rezultati izbora – nepoznati, tako nam barem tvrdi Marija Vodopija iz raspuštenog Biračkog odbora koja se jedina javila na naše pozive. Predsjednici Izbornog povjerenstva i prodekanici za studijske programe Ivani Franić obratili smo se mailom. Zanimalo nas je kako, ako nisu prebrojavali glasove, znaju da je došlo do nepravilnosti. Nije odgovorila. Studenti Filozofskog još čekaju na objavu službenog zapisnika, a na fakultetu već raspisuju nove izbore s istim Izbornim povjerenstvom u čijem je radu, kažu studenti, utvrđen niz nepravilnosti. Na glasačkim listićima nije bilo serijskog broja, na primjer.
Ovakav sastav Izbornog povjerenstva, u kojem studenti Filozofskog nemaju svoje predstavnike, prošao je opet zahvaljujući većini u Senatu što ostavlja dojam da tamo sjede ‘klimavci’ koji bez rasprave glasaju za svaki rektorov prijedlog. Vesnica Garašić kaže da ona, kao predstavnik Sindikata, ionako nema pravo glasa.
„Tako u akademskoj zajednici ne bi trebalo biti, ali kad se dogodi da počnete insistirati i otvarati raspravu jednostavno vam kažu da to nije vaš posao“, kaže ova članica Velikog vijeća Sindikata znanosti. Ostali članovi Senata koje smo kontaktirali pristali su razgovarati samo pod uvjetom da zaštitimo njihov identitet. Tako doznajemo da je Senat većinom glasova podržao i rektorovu odluku o podizanju Ustavne tužbe kojom osporava pravo Odbora za etiku u znanosti da odlučuje o prijavi protiv aktualnog ministra znanosti za plagijat. Sveučilište u Zagrebu, naime, smatra kako je taj slučaj zaključen i pri tom se poziva na mišljenje Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu koje je potpisao Hrvoje Relja, tada docent, a danas izvanredni profesor na Odsjeku za filozofiju gdje je Pavo Barišić predstojnik odsjeka i njemu nadređen.
Mišljenje Područnog vijeća za humanističke znanosti Nacionalnog vijeća za znanost koje je potpisala akademkinja Milena Žic Fuchs uopće se ne bavi utvrđivanjem je li rad i u kojoj mjeri plagijat, već cijeli slučaj ocjenjuje kao ‘nevjerojatnu najezdu na cijeli niz osoba iz znanstvene zajednice’, i dodaje da prozvane znanstvenike neće isključiti iz rada tijela Nacionalnog vijeća. Etički savjet Sveučilišta u Zagrebu, o čemu je Lupiga već pisala, suprotno tvrdnjama sa Sveučilišta, nikada nije niti ocjenjivao je li Barišićev rad plagijat nego se proglasio nenadležnim. Konačno, i sam Barišić javno se ispričao jednom od autora koje je citirao i zaboravio staviti navodnike. Na Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju vršen je pritisak zbog kojeg je akademik Vlatko Silobrčić jučer predao ostavku na mjesto predsjednika tog tijela.
“U srijedu predvečer dan prije sjednice primio sam e-poruku od zaposlenice Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Poruka je bila usmjerena na to da pokuša odvratiti Odbor od donošenja ikakva mišljenja o predmetu aktualnog ministra znanosti i obrazovanja. Već me ta poruka navela da pripremim ostavku, koju sam pri početku sjednice i dao”, objasnio je Silobrčić u priopćenju razloge ostavke.
Pavo Barišić javno se ispričao jedom od autora koje je ‘citirao’ u svojem radu (Foto: HINA)
Jedino što Sveučilište u Zagrebu povezuje sa slučajem Barišićevog plagijata zapravo je Ante Čović, tada glavni urednik časopisa Synthesis philosophica u kojem je sporan članak objavljen, a danas prorektor za organizaciju, kadrovski razvoj i međusveučilišnu suradnju zagrebačkog Sveučilišta. I predsjednik Odbora za provedbu postupka rješavanja pravnog statusa Hrvatskih studija. Znanstveno-nastavno vijeće koje predstavlja nastavnike i studente HS-a nije moglo delegirati svoje predstavnike u to tijelo pa do njih tek neslužbenim kanalima dolaze zabrinjavajuće vijesti.
„Ne znam ništa službeno jer Odbor nema redovitu komunikaciju sa znanstvenom bazom na HS, ali do mene su došle informacije o tome da će se Hrvatski studiji rasformirati u više samostalnih Sveučilišnih odjela. Statut Sveučilišta u Zagrebu predviđa tu mogućnost ali to je degradacija Hrvatskih studija koji ni do sada nisu imali ravnopravan status s ostalim sastavnicama Sveučilišta, a sada bi trebali biti potpuno podređeni rektoratu“, govori profesor HS-a i član bivše uprave Pavel Gregorić te naglašava kako je već samo pokretanje postupka za rješavanje pravnog statusa HS-a bilo protivno pravilima. Odluke o znanstveno-nastavnom profilu i ustroju ustanove ne mogu se donositi bez nastavnika i studenata kojih se ovakve odluke izravno tiču, a nepoznato je kako će se na njih odraziti. Radi se, kaže Gregorić, o otprilike 1.600 studenata i više od 90 zaposlenih na HS.
Pokretanje postupka rješavanja pravog statusa HS-a rektor je opravdao pismom očekivanja bivšeg ministra Vedrana Mornara. Isti zahtjev – rješavanje pravnog statusa i potrebu stvaranja jedinstvenog identiteta po kojem će se razlikovati od Filozofskog fakulteta, Mornar je uputio i Filozofskom fakultetu Družbe Isusove (FFDI) koji se, nema dugo, odvojio od HS u sklopu kojeg je funkcionirao kao odjel. Isti problem rektor Boras je u slučaju Isusovaca puno elegantnije riješio. Naprosto, donio je odluku o uključivanju FFDI-a u sustav Sveučilišta bez pokretanja procedure i ikakvog spomena o znanstvenom profilu i ustroju koji je nametnuo kao obavezu Hrvatskim studijima. FFDI, osim toga, nije kao HS blokiran u razvoju novih programa, zapošljavanju i napredovanju do okončanja postupka. Uspio se čak i preimenovati u Fakultet filozofije i religijskih znanosti (FFRZ).
Zbog čega za Isusovce ne vrijede ista pravila otkriva ugovor koji je rektor Boras potpisao sa zamjenikom Velikog kancelara Antom Tustonjićem predstavnikom Svete Stolice na Fakultetu. Veliki kancelar spomenutim ugovorom zadržava pravo veta na imenovanje redovitih i izvanrednih profesora, a u svoje opće akte ova će znanstveno-nastavna ustanova Katoličke crkve ugraditi odgovarajuće propise Katoličke crkve, stoji u ugovoru. Propisi Katoličke crkve, za razliku od hrvatskih zakona i pravnih akata Sveučilišta, nisu jednako otvoreni slobodnim interpretacijama ‘autonomnog sveučilišta’. Kao i u slučaju Katoličko-bogoslovnog fakulteta (KBF), ovdje se Sveučilište u Zagrebu bez pogovora odreklo svoje autonomije u korist ‘biblijskih vrijednosti’ koje je Boras u inauguracijskom govoru obećao vratiti na sveučilište. Otpor ne pruža nitko osim studenata i nastavnika FFZG-a.
Posjećena tribina udruženja studenata HS-a. Studenti govore, održana je prije vijesti o pretvaranju HS-a u Sveučilišne odjele (FOTO: FB/Studenti govore)
Namjera potpisivanja ugovora o zajedničkim dvopredmetnim studijima FFZG-a i KBF-a i povod je krizi na Filozofskom. Smatra se da Boras neće odustati od nametanja ove neprirodne suradnje, i ostat će ustrajan u svojem produciranju krize na FFZG-u sve dok u fakultetskom Vijeću ne dobije potrebnu većinu koja će ju izglasati. Značilo bi to da bi vjeroučitelji, koje u školama postavlja i smjenjuje Crkva, djeci mogli predavati i povijest, i hrvatski, i bilo koji predmet za koji na FFZG-u u sklopu dvopredmetnog programa s KBF-om steknu potrebne reference.
Zbog čega je rektoru Damiru Borasu toliko važna suradnja FFZG-a s KBF-om, i o tome postoji teza. Ovaj redovni profesor Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti FFZG-a s krajem ove akademske godine trebao bi po sili Zakona otići u mirovinu. Osim ako s nekom od sveučilišnih sastavnica ne potpiše ugovor o radu na određeno vrijeme koji bi mu omogućio da ostane rektor do kraja mandata, pa i kandidira se za novi. No, do kojeg roka treba regulirati svoj radno-pravni status? Prema Statutu Sveučilišta, odluku o raspisivanju izbora za novog rektora trebalo bi donijeti osam mjeseci prije isteka mandata aktualnog. Kako ugovor o radnom odnosu Borasu ističe s u rujnu 2017., a novi o radu na određeno nije potpisao, tako je do Borasove mirovine sada ostalo i manje od deset mjeseci. To je, međutim, interpretacija koju nitko od pravnika koje smo kontaktirali nije bio kompetentan tumačiti.
„Naravno, pretpostavka mandata bilo kojeg dužnosnika na Sveučilištu je odgovarajući radno-pravni status“, bilo je sve što je na tu temu rekao Ivo Josipović ograđujući se da ne zna kakav je radno-pravni status rektora Borasa pa stoga ne može ni procijeniti što će se dogoditi. Kako je malo vjerojatno da će ovu točku bilo tko od članova Senata staviti na dnevni red, za vjerovati je kako ništa ne stoji na putu rektoru zagrebačkog Sveučilišta koji sebi već mjesecima, zaštićen autonomijom sveučilišta, priprema teren za ostanak na funkciji. U Senatu sjede tri predstavnika KBF-a, a koliko je svaki glas važan najbolje potvrđuje činjenica kako je Damir Boras 2014. za rektora izabran minimalnom natpolovičnom većinom s 35 od mogućih 69 glasova.
Manje je važno hoće li vjeroučitelji u školama pri tom djeci predavati i povijest, i hrvatski i prirodu i društvo. Nevažno je i ako bi se naši novi naraštaji sramili svojih spolovila, vjerovali da je reprodukcija njihova jedina funkcija i usvojili mantru da je kontracepcija protiv ‘Božjeg plana’ i abortus da je ubojstvo. Ako je više od 80 posto stanovništva Hrvatske katoličke vjeroispovijesti, tada je svako novorođenče prilično izgledan kandidat za glavarinu koju Crkva ubire od države po broju vjernika u svakoj župi, za krštenje, krizmu, firmu, vjenčanje i posljednju pomast što je tek dio usluga od kojih ubire neoporezive prihode. Takvi, praktični interesi, lako će premostiti i svjetonazorske razlike.
Naime, Damir Boras predsjednik je Sinodalnog vijeća Starokatoličke crkve koja Vatikanu baš i nije po volji jer se starokatolički svećenici ne pridržavaju celibata, ne priznaju dogme o Bezgrešnom začeću i Uznesenju Marijinu, ne vjeruju ni u nepogrešivost Pape. Priznaju razvod i novi brak, a kako nam je na Paradi Ponosa otkrio jedan njihov svećenik – ne libe se niti vjenčavati isto-spolne parove. Obavljaju to u kućnoj radinosti.
Takvu razuzdanost Katolička crkva ne tolerira ni svojim vjeroučiteljima jer nije jedan slučaj da je neki među njima odlučio razvesti se i sklopiti novi brak, pa ostao bez posla. Rektor Damir Boras o gubitku funkcije, kako stvari sada stoje, uopće ne mora brinuti. Još samo da mu je riješiti svoj radno-pravni status.