Branimir Bilić zatvara kružna vrata, ne jede med nego žvače pčele, skupio je sve pokemone i još dva… a može i upropastiti emisiju s tri gosta, iz koje izdvajamo pitanje upućeno pjesniku Gudelju: ‘Poštovani Petre, zašto vi nakon toliko godina želite biti malen, osamljen, nezamijećen – kao Isus na križu?’
Ljeta u Indiji, HRT, 21. studenoga, 21:15
Nova britanska serija ‘Ljeta u Indiji’ (produkcija New Pictures, PBS, Biscuit Films; urednica Ranka Horvat) osvježenje je u programskoj pustinji HRT-a. Dio gledatelja (one sklone krajobraznom eskapizmu) privući će jedinstveni pejzaži himalajskog podnožja, drugi će (romantičari) biti oduševljeni kolonijalnom arhitekturom i modom 1930-ih, dok će trećima (političnijoj publici) za oko zapeti jedinstvena britanska samokritičnost. Odmah u početnim kadrovima vidimo, naime, ploču na ulazu u Britanski klub na kojoj piše: ‘Zabranjen ulaz psima i Indijcima’… Ma kako zakašnjela, ta je samokritičnost jedno od objašnjenja veličine te nacije, koja posljednjih 300 godina nije imala nasilne smjene vlasti.
Vijesti, Al Jazeera, 22. studenoga, 16:00
Nensi Blažević – hrvatskoj javnosti poznatija kao Nensi Brlek, šestorostruka dobitnica Večernjakove ruže za najpopularnije TV lice godine – otišla je u pečalbu, trbuhom za kruhom. Kako posao nije mogla naći u Hrvatskoj, našla ga je u Bosni i Hercegovini, na Al Jazeeri gdje, vodeći dnevnik, mlađima daje lekcije iz zanata. Savršena dikcija, nenametljiv profil, potpuno odsustvo stilskih egzaltacija, koje neki naši TV novinari smatraju drugim imenom za individualizam ili autorski profil, šalju jednostavnu poruku: tako se to radi. To je stručnost, koja se kod nas ne cijeni. Ovdje je važno imati pravog kuma. Nensi Blažević dobro se uklopila u jaku posadu ove TV kuće, koja jedina u regiji ima priliku raditi ‘larpurlartistički’, ne obazirući se na tržište, konjunkture, lokalne politike i slične cvebe. Na Al Jazeeri nema neimaštine: jedini problemi ove izvrsne televizije su slaba gledanost i osuđenost na kabel.U vijestima smo vidjeli i zanimljiv prilog o tome kako je u američkim klinikama ugradnja spirala porasla sedmerostruko, zbog Trumpove pobjede. Novoizabrani predsjednik, naime, neće davati novac klinikama koje obavljaju abortuse, pa su Amerikanke spiralama odlučile prevenirati ne samo neželjene trudnoće već i jednu idiotsku politiku.
Dnevnik, Nova TV, 22. studenoga, 19:00
Luka Oman izriče tezu koju možemo ocijeniti kao kinološki pandan glasovitom aksiomu suca Milana Vukovića kako u obrambenom ratu nije moguće počiniti ratni zločin. Nakon užasnog slučaja u kojemu je odvratni staford izgrizao djevojčicu u Vinkovcima, Oman tvrdi da – nema opasnih pasa?! Pas je, po Luki Omanu, uvijek bezopasan. Opasna je situacija, a krivac može biti samo čovjek. Ovakve budalaštine ne bi trebalo puštati u eter, čak ni kad ih izriču navodni stručnjaci – ili baš zato. Bi li Oman, novinari ili urednici dokazali točnost te teze na vlastitoj koži? Teško.
Što je klasik? HRT, 22. studenoga, 23:14
Umjesna i eruditska pitanja, razložni i znalački odgovori – ukratko, izvrsna emisija Karoline Lisak Vidović o Dostojevskom znak je da na Trećemu još uvijek ima džepova otpora, ponešto pametnih ljudi i dobrih emisija. Razgovor s dr. Jasminom Vojvodić, rusisticom iz Zagreba (rođena 1970., doktorirala temom ‘Gestikulacijski aspekti u djelu N. V. Gogolja’), predstavljao je poslasticu za ljubitelje književnosti, napose Dostojevskog, velikog koliko i mračnog genija koji je desetke generacija naučio da treba ljubiti patnju i da je čovjek, između ostalog, pakosno, obijesno biće, kojemu poriv da čini zlo često dolazi bez razumnog opravdanja, bez obzira na njegov racionalni interes ili čak nasuprot njemu, kao dokaz samosvijesti, kao izraz želje ‘eto, baš hoću’, kao ćeif ili inat. Takve porive vidimo u našim društvima svakodnevno, premda ni zapad ne ide euklidski pravocrtno. Bez Dostojevskog – a tu valja dodati Nietzschea, Freuda i De Sadea – ne možemo razumjeti 20. stoljeće. Konačno, i sam je Dostojevski bio pisac nevjerojatnog humanizma, a istovremeno fanatični ruski nacionalist i perfidni antisemit.
Karolina Lisak Vidović prikazala je na videozidu čudesne skice likova koje je Dostojevski radio za svoje romane, usporedivši ih s Leonardovim, ne bez osnove. U ovakvim razgovornim emisijama videoilustracije su uvijek dobrodošle, na njima ne bi trebalo štedjeti.
N1, 24. studenoga, 13:08
Cijelo popodne N1 prati saborsku dramu Nikole Grmoje, čovjeka kojega su sa skupinom ortaka uhvatili s prstima u pekmezu. Grmoja priznaje da će Most promijeniti statut Hrvatskih voda da bi na mjesto zamjenika generalnog direktora mogli postaviti kuma Bože Petrova. Čovjek nema fakultet pa se diploma izbacuje s liste obaveza, a uvjeti liberaliziraju do razine gospodina Bukmira, kako glasi cijenjeno kumovo prezime.Grmoja se preznojava, nelagodno mu je jer mora muljati pred svima, nije on Božo Petrov, pet puta u deset minuta ponavlja da Petrovljev kum ima sve kvalifikacije, da je radio u realnom sektoru gdje je vodio milijunske projekte i da je jedno čudo od čovjeka, genij, maher, nevjerojatno sposoban lik. Ima mozak za Ligu naroda, po Grmoji, koji je na rubu suza, što znači da su i Petrovljevi standardi niskosti dignuti nebu pod oblake. Grmoja u naletu mašte navodi i da se prema preporukama Evropske komisije ne smije vršiti diskriminacija zbog obrazovanja. Tako pak petljati ne zna ni Božo Petrov. Dva dana kasnije ‘Jutarnji list’ otkriva da je poduzeće u kojemu je radio dotični genij u stečaju. Ovakve odluke, nema nikakve sumnje, pojačat će stampedo ljudi koji iz Hrvatske bježe glavom bez obzira. Zašto ostajati u zemlji u kojoj samo kumovi Mostovih čelnika mogu dobiti posao?
Hrvatska za pet, HRT, 25. studenoga, 22:00
Branimir Bilić je Chuck Norris Hrvatske televizije! On zatvara kružna vrata, ne jede med nego žvače pčele, skupio je sve pokemone i još dva… a može i upropastiti emisiju s tri gosta. Elem, dakle ergo: uspio je dovesti u emisiju pjesnika Petra Gudelja, književnicu Julijanu Matanović i pisca Miru Gavrana, pa opet svima ukrasti šou kreveljenjem, patetičnim mudroslovljem i srcedrapateljnom patetikom (Bilić nalikuje na neopisivo spadalo iz novele Dostojevskog ‘Selo Stepančikovo’, Fomu Fomiča, koji stalno izvodi neke lakrdije, sudi i prosuđuje svemu i svačemu). Iz niske blistavih govorničkih figura izdvajamo pitanje upućeno Gudelju: ‘Poštovani Petre, zašto vi nakon toliko godina želite biti malen, osamljen, nezamijećen – kao Isus na križu?’