Razmišljanje o prošlosti ne samo da vas može spriječiti da u potpunosti uživate u svakom danu – već može biti i loše po vaše zdravlje.
Istraživanje sugerira da ljudi koji gledaju unatrag na svoja prošla iskustva puni žaljenja zbog propuštenih prilika ili s ogorčenjem na to kako su bili tretirani imaju veću mogućnost da se razbole i općenito imaju slabiju kvalitetu života.
Otkriveno je kako su ljudi koji s ljutnjom gledaju u prošlost više osjetljivi na bol.
Također je ukazano kako preveliko fokusiranje na budućnost ne uništava zdravlje – no može spriječiti ljude da uživaju u svemu što imaju.
Prema znanstvenicima, najsretniji i najzdraviji ljudi su oni koji uspijevaju uživati u sadašnjosti, pri čemu iznađu vremena i kako bi učili od prošlosti i shodno tome planirali budućnost.
Tijekom studije, 50 žena i muškaraca je ispitivano o njihovim osjećajima vezanima za prošlost i budućnost, također i o njihovom fizičkom i psihološkom zdravlju te o kvaliteti života. Pitanja su uključivala i ona o tome koliko učesnici misle da su nešto trebali drugačije učiniti, te brinu li se o tome što stvari ne mogu završiti na vrijeme i žive li život dan po dan.
Analiza odgovora je otkrila kako oni koji previše razmišljaju o lošim stvarima koje su im se dogodile imaju slabije zdravlje.
Istraživač Sveučilišta Granada i koautor studije Cristian Oyanadel je rekao: “Prema onome što smo promatrali, najutjecajnija dimenzija je percepcija prošlosti. Uvidjeli smo da ljudi koji imaju negativne stavove o prošlim događajima iz svog života također imaju pesimističke i fatalističke stavove prema sadašnjim događajima. To generira veće probleme u njihovim odnosima i ti ljudi imaju lošije indikatore kvalitete života.
Objašnjavajući ovo rekao je kako je takvim ljudima teško uložiti fizički napor u njihovim svakodnevnim aktivnostima, da su više fizički limitirani na poslu i više osjetljivi na bol, te da lakše obolijevaju.
Dodao je: “Također, takvi ljudi su skloniji depresiji i tjeskobi.”
Stručnjaci su još dodali kako razmišljanje o budućnosti ne mora biti nužno loše za naše zdravlje – ali će prilikom toga patiti kvaliteta života jer takvi ljudi imaju tendenciju da ne uživaju u onome što imaju.
Gospodin Oyandel je nastavio s objašnjenjima: “Ljudi koji se više fokusiraju na budućnost – oni koji na prvo mjesto stavljaju svoje osobne ciljeve – zaboravljaju proživljavati ugodna iskustva te nisu baš povezani sa svojim pozitivnim iskustvima iz prošlosti. Nisu fizički ili mentalno nezdravi, ali imaju nižu kvalitetu života od onih koji se nalaze u dobro balansiranoj grupi ljudi.”
U žurnalu Universitas Psychologica znanstvenici zaključuju kako ljudi kojima najbolje ide u životu pripadaju u onu osjećajnu vrstu ljudi koji imaju nostalgične stavove o prošlosti te uspijevaju učiti iz nje, umjesto da ih prošlost vuče dolje. To znači da takve osobe planiraju budućnost, ali ne zanemaruju sadašnjost. Brojne prijašnje studije su povezivale osobne stavove o životu sa zdravljem. Jedno od nedavnih saznanja je da su hipohondri možda zaista predodređeni za kraći život.
Smatra se kako oni koji se žale na svoje zdravlje imaju tri puta više šanse za umiranje u sljedećih 30 godina od onih koji sebe smatraju otpornijima i dobrog zdravlja.
Informacije o studiji, iz žurnala PLoS ONE, otkrivaju kako su u istraživanju sudjelovale osobe koje imaju srčane bolesti ili druge ozbiljne boljke, te oni koji piju lijekove.
Osobni pogled na život može utjecati na duljinu života. Na tim osnovama, u studiji se sugerira kako liječnici ne bi trebali limitirati svoju definicju dobrog zdravlja samo po tome je li pacijent slobodan od fizičkih simptoma bolesti.
Smatra se kako je optimistima bolje jer oni ne dozvoljavaju da ih slabo zdravlje povlači prema dnu.
Vjerojatnije je i da će češće slijediti savjete svojih liječnika, vjerovati u blagodati pravilne prehrane i tjelovježbe i biti bolji u nošenju sa stresom i njegovim učincima.
sott