Bankrot je na vidiku, zato i tolika žurba oko monetizacije autocesta

Linić nas je sve ovo vrijeme dobro driblao da bi sad, kad smo ziher unutar žutih zvjezdica, podastro realne račune. Poput pukog siromaha hoda s praznom škrabicom bulazneći o tome da bi građani trebali štedjeti, da nama nitko ne treba i da on zna što treba činiti da bi nam bilo bolje. Ulaskom u EU uvodi se i nova metodologija izračuna po kojoj bi javni dug mogao doći do 70% BDP-a. Naravno, više nema skrivanja kostura po ormarima i prebacivanja iz šupljeg u prazno.Kolektiv s Markova trga gurnuo nas je u teški ambis u koji padamo zajedno s HBOR-om, HAC-om, ARZ-om… Ekonomist Željko Lovrinčević poručuje da je stanje dramatičnije nego što to prikazuje Vlada jer su eksplodirali i deficit i javni dug. Procjenjuje se da će do kraja godine u državnoj blagajni biti manjak od 14 milijardi kuna! O tom manjku su se prepucavali i u Saboru opozicija i vladajući. Svi su odmahivali glavom poput malih nevinašca dok se u isto vrijeme proračun probija već na polugodištu. Uskoro ćemo trebati platiti ”članarinu” EU u iznosu od 1,7 milijardi kuna za polugodište. Novca nema no hohštaplira se kao da u vlasništvu imamo lutrije svih europskih zemalja.Linić je lakonski zaključio da će deficit pokriti novim kreditima. Takvu ekonomsku politiku mogla bi voditi i Ava Karabatić. Štoviše, nju barem možeš gledati ako ju već ne možeš slušati.

Nije ni čudo da je Linić uveo fiskalne blagajne na tržnice. Novca nema i mora ga se nekako stvoriti. Samo čekam jesen da vidim kestenjare kako izdaju fiskalne račune po mjerici kestena. Što je sljedeće, fiskalna blagajna pred vratima javnog WC-a možda? Ne, riječki Baltazar je mislio, mislio, i dosjetio se; dat će autoceste u koncesiju! Nažalost, to je posljednja nada da će se Hrvatska izvući iz bankrota. Pod koju cijenu? Recimo 3 milijarde eura, onak, za frendove.

Naime tako to zvuči kad ministar prometa Siniša Hajdaš-Dončić izjavi da će u neobaveznim razgovorima ponuditi koncesiju na autoceste. Valjda će se naći u neobaveznim razgovorima sa Štefom u klijeti pa mu ponudit da preuzme autocestu do Krapine, a s ostalim pajdašima bi se mogao naći u birtiji nakon Krapinskog festivala. Vlada se nada da bi sve detalje oko autocesta mogla srediti do prosinca. Nakon toga mogu bezbrižno na skijanje u Austriju gdje odsad bez problema smiju nositi sarme i Štefov delanec.

Nu, kako nam se javni dug penje iznad 60% Sabor zapravo i ne bi smio donijeti proračun za 2014. godinu. Što to znači? Laički, mi smo u bankrotu jer nemamo iz čega i od čega plaćati javni sektor, isplaćivati mirovine, obveze prema bankama itd. Iako nismo u eurozoni, Hrvatska tako, nakon samo pola godine, prepušta svoj financijski ”suverenitet” ekipi iz EK. Dakle, koncesija na autoceste je nužno zlo jer bi se time donekle pokrpale nastale rupe u proračunu. Ne dogodi li se to odosmo u krasan kupus. Tada će o nama odlučivati EK kao što to čini u Grčkoj, Portugalu i na Cipru. Kad EK zaigra igru pravila su jasna i nema odstupanja; sve će biti pod rigoroznom paskom i tada neka nam je Svevišnji na pomoći. Dok mi ozbiljno visimo o tankoj niti hrvatski dužnosnici razmišljaju o ljetnoj stanci. Oni bi na more, malo hvatat boju, provozat jahtu do neke uvalice, gradelat oboritu ribu i hladit pivu u plićaku. Dotle će se valjda stvari rješavati same od sebe.

Treba pod hitno dati sve hrvatsko u koncesiju. Manje je štete. Ovakvi političari postaju ozbiljan ekološki problem, a za njih u zakonu nema adekvatne procedure. Kako Linić nema vremena za licitiranje s trgovcima na tržnici, tako ni Europa ne ostavlja neki prostor nama. Mi bi se još malo zezali, no njima nije do zezancije. Hrvatska je bitan faktor u EU – faktor iznenađenja. Dok se naši političari međusobno svađaju o krivcima za kosture iz ormara, EU sigurno neće arbitrirati u tome. Uzet će škare i bez milosti rezati i jednima i drugima.

Autoceste dajemo u koncesiju. Hvala Liniću, Zokiju i ekipi. Bit će to spomenik njihovom neznanju. Odite pecat ribe. Toliko ste nesposobni da bi se uz vas bez problema obnovio riblji fond!

Izvor: SEEbiz