Portal ravnododna.com prenosi vijest o nastupu Jimmy Stanića u Močvari, 11. siječnja ove godine. Uz zabavni komentar da je Jimmy preživio 2016. godinu, koja je pokosila mnoge slavne osobe, pogotovo iz svijeta glazbe, ravnododna navodi i dodatne sadržaje koji će se moći vidjeti u Močvari.
Razgovor s velikim pjevačem moderirati će Mario Kovač, a u programu će se ponuditi i stand up show. U kombinaciji sa suprugom Barbarom, svirku standarda pratiti će trojka Sexy Boys: Mario Igrec gitarom, Mladen Baraković basom i Đula Njikoš na klaviru.
Ravno do dna ne prenosi jedan zanimljiv podatak – Jimmy do pozne dobi uopće nije imao snimljen vlastiti video spot. Pojavio se u jednom navratu s grupom Soma Dollara, ali je tu bio gost u tuđem spotu.
2014. godine, Jimmy je trebao cover CD-a, i naručio snimanje fotografija. Igor Leskovar, fotograf i glavni urednik časopisa FOTOmag, koji je preuzeo posao, došao je na ideju da u 85. godini umjetnika s njim snimi Jimmyjev prvi spot. Posao je uz izuzetnu kreativnost i lukavo smišljenu scenografiju i kostime, napravljen za manje od dva sata. Dodatnih nekoliko sati trajala je montaža.
Imao sam priliku od Igora čuti nekoliko trikova sa snimanja, uključujući koja je fototehnika korištena. Neću vam otkriti te tajne, ali ću naglasiti da je bilo i skupe i profesionalne opreme, kao i relativno jeftine, koju ne biste smatrali profesionalnim alatom. Uradak čini posebnim činjenica da, bez obzira na opremu, svaki dio spota izgleda vrlo profesionalno i dorađeno. Da bi to postigao, Igor je morao imati mnogo iskustva s upotrebom opreme, i repozitorij fotografskih i video tehnika kojima suvereno vlada.
Za nas starije, Jimmy je bio rijedak glasnik umjetničke perfekcije i zapadne, “svjetske” kulture, čije zafrkavanje s tradicijom starog Zagreba je tvorlio optimističnu i šarenu sliku medijskog veselja. Tada smo uglavnom mislili da je atraktivnost Stanićevih glazbenih i zafrkantskih pothvata posljedica prihvaćanja zapadnih kulturnih obrazaca, odnosno, američkih glazbenih pravaca.
Nismo bili u pravu, vrijednost rada Jimmy Stanića, Drage Diklića i rijetkih umjetnika koji su im u to vrijeme dorasli, bila je baš u fuziji zapadnih i domaćih kulturnih i društvenih obrazaca, kao što je i strip Bednjanca imao nešto novo za reći, usprkos ogromnoj i skupoj produkciji stripa iz SAD-a. Do nekih novih vremena, i nekih novih fuzija, slobodno budite nostalgični i učite od najboljih. Njihova je vrijednost bezvremenska, naročito u teškim vremenima.