Korupcijske otužnice

Prošlo je sedam godina otkako se Hrvatskom zakotrljala, politički i medijski pompozna, antikorupcijska kampanja kojoj je zeleno svjetlo dala tadašnja premijerka i predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor, a kojom je idejno i operativno upravljalo troje ljudi: Mladen Bajić, dugogodišnji glavni državni odvjetnik a sad jedan od zamjenika glavnog državnog odvjetnika, Dinko Cvitan, bivši šef Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) a današnji glavni državni odvjetnik, te Tamara Laptoš, nekoć jedna od glavnih USKOK-ovih tužiteljica a sad ravnateljica USKOK-a. I koji je pravomoćni saldo tog obračuna s korupcijom u sistemu i na visokim političkim razinama, obračuna upriličenog za potrebe odobrovoljavanja Europske unije u ključnoj fazi hrvatskog priključenja toj zajednici država?

Pravomoćno su dosad osuđeni tek Damir Polančec, nekadašnji potpredsjednik Vlade, Željko Sabo, bivši gradonačelnik Vukovara iz redova sdp-a, i Petar Čobanković, bivši ministar regionalnog razvoja

Kad se uzme u obzir koliko je ljudi tokom sedam godina prošlo kroz istražne pritvore, koliko je bilo osumnjičenih i optuženih, koliko je milijuna stranica spisa proizvedeno u različitim fazama brojnih postupaka, i uz koliku se medijsku i političku graju sve to događalo, naročito u dvije najintenzivnije godine, 2010. i 2011., kad se sve to dakle uzme u obzir, pravomoćni saldo krajnje je – mizeran. Moglo bi se, uz ponešto pretjerivanja, kazati da u ovoj zemlji duže odležavaju bifteci i ramsteci po boljim restoranima nego razvikani optuženici za korupciju po pravosnažnim presudama. Je li razlog u tužiteljskoj nesposobnosti i nedoraslosti ili se pak radi o sudačkoj korumpiranosti? Ako je riječ o ovom drugom, zašto se USKOK i sva druga državna istražna tijela dosad nisu pozabavila pronalaženjem dokaza o nečasnim sudačkim rabotama, koje su – ako ih ima – društveno opasnije od svih dosad procesuiranih korupcijskih afera?

– Suprotno raširenom vjerovanju da su za mizeran broj pravomoćnih osuđujućih presuda krivi isključivo pokvareni suci i još pokvareniji odvjetnici, tvrdim da se u najvećem broju slučajeva radilo o tendencioznim istragama i nekvalitetnim optužnicama Državnog odvjetništva, odnosno USKOK-a – kaže za ‘Novosti’ jedan od najuglednijih domaćih odvjetnika, koji ima i bogato tužiteljsko iskustvo.

– Tužiteljstvo je vrlo često nastupalo s pozicije moći, zanemarujući dokaze i zdrav razum, i vjerujući da će na prvostupanjske suce više utjecati društvena atmosfera nego činjenice. Puno je grešaka učinjeno, mnogim su ljudima nepotrebno zagorčani životi, mnogo je novca potrošeno, a nikom nikad u DORH-u zbog toga neće biti ni umanjena plaća, a kamoli nešto drastičnije. Nitko nikad neće stručno i neovisno analizirati što je dovelo do toga da, nakon svega, praktički ne postoji ni jedna pravomoćna presuda u ozbiljnom slučaju kriminala i korupcije na višim političkim instancama. Takva bi analiza, uvjeren sam, bila pogubna ponajprije za DORH i USKOK – dodaje.

Ustavni sud poništio je u srpnju prošle godine pravomoćnu presudu protiv Sanadera zbog ratnog profiterstva. Sanader je trenutačno na slobodi, ima ozbiljnih zdravstvenih problema i nema nijednu pravomoćnu presudu

Ako zanemarimo davni slučaj ‘Maestro’ (2007.), odnosno bivšeg potpredsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju Josipa Matanovića, koji je za ‘investicijsku kavicu’ uzimao 50 hiljada eura i koji je pravomoćno osuđen na jedanaest godina zatvora, i ako zanemarimo stotine, široj javnosti više-manje nepoznatih, sveučilišnih profesora i liječnika opće medicine, osuđenih na sitne zatvorske, novčane ili uvjetne kazne u postupcima poznatim kao ‘Index’, ‘Index 2’ i ‘Index 3’ te ‘Hipokrat’, pravomoćno su dosad osuđeni tek Damir Polančec, nekadašnji potpredsjednik Vlade, Željko Sabo, bivši gradonačelnik Vukovara iz redova SDP-a, i Petar Čobanković, bivši ministar regionalnog razvoja. Polančec je pravomoćnom odlukom Vrhovnog suda osuđen na deset mjeseci zatvora zbog toga što je naložio isplatu pola milijuna kuna iz državnog proračuna vukovarskom odvjetniku Petru Miletiću za izradu nepotrebne stručne studije vezane uz pokušaj rješavanja problema bivših radnika Borova srpske nacionalnosti: u turopoljskom zatvoru odležao je osam i pol mjeseci. Polančec je, također, pravomoćno osuđen i zbog slučaja ‘Reflektori’: priznao je nezakonito posredovanje u vezi s postavljanjem rasvjete na igralištu NK Osvita u njegovim rodnim Đelekovcima kod Koprivnice i nagodio se s USKOK-om o jednogodišnjoj uvjetnoj robiji s četverogodišnjim rokom kušnje. Potpredsjednik Sanaderove vlade bio je optužen i u slučaju ‘Spice’, ali ga je Županijski sud u Zagreb u srpnju ove godine nepravomoćno oslobodio krivnje za sudjelovanje u pokušaju grupe ljudi da Podravkinim novcem preuzme vlasništvo nad Podravkom i za nanošenje štete od gotovo 400 milijuna kuna spomenutoj firmi. Zajedno s Polančecom, nepravomoćno su oslobođena još sedmorica optuženika, dok su četvorica (Darko Marinac, Zdravko Šestak, Josip Pavlović i Srđan Mladinić) osuđena na zatvorske kazne u rasponu od šest mjeseci uvjetno do dvije godine bezuvjetno, uz obavezu povrata ukupno 75 milijuna kuna, pri čemu bi sam Marinac morao vratiti 65 milijuna.

Što se tiče slučaja ‘Fimi-Medija’, majke svih hrvatskih korupcijskih afera, Vrhovni sud poništio je u listopadu 2015. prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu

Željko Sabo pravomoćno je osuđen na osam mjeseci zatvora, koje je odležao tokom 2015. u kaznionici u Lipovici, i na još osam mjeseci uvjetne slobode, a zbog pokušaja političke kupovine HDZ-ovih vijećnika u Vukovaru – Marije Budimir i Radivoja Đurića. Gospođa Budimir snimila je Sabinu trgovačku ponudu, a Vrhovni sud priznao je tu snimku kao zakonit dokaz u ‘interesu javnosti’. Petar Čobanković priznao je krivicu i nagodio s USKOK-om o kazni zbog učešća u aferi ‘Planinska’: Ministarstvo regionalnog razvoja 2009. godine dvostruko je preplatilo zgradu HDZ-ovca Stjepana Fiolića u zagrebačkoj Planinskoj ulici, čime je država – prema USKOK-ovoj optužnici – oštećena za najmanje 26 milijuna kuna. Čobanković se sporazumio o jednogodišnjoj kazni zatvora koja mu je zamijenjena sa 730 sati društveno korisnog rada u pučkoj kuhinji Caritasa Osječko-đakovačke biskupije. Stjepan Fiolić također je priznao napuhivanje vrijednosti zgrade koju je prodao državi, a ispripovijedao je i to da je Ivi Sanaderu zauzvrat odnio deset milijuna kuna i milijun eura u kutiji za hrenovke, no on, barem službeno i javno, nije sklopio sporazum s USKOK-om.

Slučaj ‘Planinska’, inače, jedan je od četiri sudska postupka što se vode protiv Sanadera, bivšeg predsjednika Vlade i HDZ-a, najkrupnije ribe antikorupcijske kampanje. Sanader je trenutačno na slobodi, ima ozbiljnih zdravstvenih problema i nema ni jednu pravomoćnu presudu. Nepravomoćna presuda za ‘Planinsku’ trebala je biti izrečena bivšem premijeru i suoptuženima Stjepanu Fioliću i Mladenu Mlinareviću u lipnju ove godine, ali je sutkinja zagrebačkog Županijskog suda Jasna Smiljanić, umjesto da presudi, iznenada donijela odluku da se provede novo kombinirano financijsko-građevinsko vještačenje, premda su tokom trogodišnjeg procesa provedena tri građevinska i dva financijska vještačenja. Zbog Sanaderovog narušenog zdravlja suđenje se ne miče s mjesta, a isto je, iz istog razloga, i s ostala tri postupka protiv njega: prvi je ‘Hypo i INA–MOL’, drugi ‘HEP-Dioki’, a treći ‘Fimi-Medija’.

Ustavni sud poništio je u srpnju prošle godine pravomoćnu presudu protiv Sanadera zbog ratnog profiterstva povezanog s Hypo bankom, teškog oko četiri milijuna kuna, i zbog primanje deset milijuna eura MOL-ovog mita u zamjenu za prepuštanje Mađarima upravljačkih ovlasti u INA-i. Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, bio ga je osudio na deset godina zatvora za ta dva kaznena djela, Vrhovni sud kaznu je umanjio na osam i pol godina, e da bi Ustavni sud sve vratio na početak, gdje se postupak i danas nalazi. Turudićeva presuda Sanaderu bazirala se na svjedočenju Roberta Ježića, propalog tajkuna i bivšeg Sanaderovog intimusa: on je rekao da je preko računa njegove tvrtke u Švicarskoj isplaćena prva polovica MOL-ovog mita tadašnjem premijeru. Ježić je, osim toga, zajedno sa Sanaderom i bivšim direktorom HEP-a Ivanom Mravkom, optužen za HEP-ovo pogodovanje, nekad Ježićevom, Diokiju: riječ je o pozajmici od 15 milijuna kuna i prodaji struje ispod tržišne cijene. Postupak ‘HEP-Dioki’ nije se pomaknuo dalje od optužnice već više od četiri godine: prvo zbog Mravkove bolesti, pa zbog Ježićeve, a onda i Sanaderove.

Što se tiče slučaja ‘Fimi-Medija’, majke svih hrvatskih korupcijskih afera, a radilo se o višegodišnjem isisavanju desetaka milijuna kuna iz državnih i javnih tvrtki preko firme Fimi-Medija u korist HDZ-a, Sanadera i drugih, Vrhovni sud poništio je u listopadu 2015. prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu prema kojoj je Sanader bio osuđen na devet godina zatvora i povrat 15 milijuna kuna, HDZ-ov rizničar Mladen Barišić na tri godine zatvora, Barišićeva suradnica Branka Pavošević na godinu i pol, vlasnica Fimi-Medije Nevenka Jurak na dvije godine i vraćanje dva i pol milijuna kuna, a bivši glasnogovornik HDZ-a i Vlade Ratko Maček na uvjetnu kaznu. Razlog poništenju Vrhovni sud vidio je u uskraćivanju pravičnog procesa optuženima. Ponovljeno suđenje započelo je u svibnju 2016., kad su svi optuženi izjavili da nisu krivi, što je velika promjena u odnosu na prvi postupak, kad su Barišić, Pavošević i Jurak priznali krivnju.

Nakon šest i pol godina istrage, Državno odvjetništvo podiglo je u lipnju 2016. optužnicu u slučaju ‘Nesklad’: Juricu Prskala, bivšeg šefa Hrvatskih autocesta, Marija Lovrinčevića, bivšeg člana Uprave HAC-a, Slavena Žužula, direktora i suvlasnika građevinske firme Skladgradnja, te još dvojicu HAC-ovih direktora tereti se za dvostruko preplaćivanje bojenja tunela Sveti Rok i Mala Kapela – 36 milijuna kuna umjesto 18 milijuna. Optužnica još čeka sudsku pravomoćnost. Početkom 2016. Prskalo i Lovrinčević nepravomoćno su oslobođeni optužbi da su Skladgradnji namjestili posao težak šezdesetak milijuna kuna. Prskalo je u međuvremenu, po sudskoj odluci, vraćen na posao u HAC.

Ivan Čehok, bivši gradonačelnik Varaždina, pred sudom je od 2015. zbog optužnice koja mu stavlja na teret pogodovanje tvrtkama poduzetnika Davora Patafte, pri čemu je Grad oštećen za oko pedeset milijuna kuna. U veljači 2016. pravomoćnom je postala i druga USKOK-ova optužnica protiv Čehoka: tereti ga se za višemilijunsko pogodovanje trima lokalnim tvrtkama. Pravomoćne presude u ovim slučajevima nisu ni na vidiku. Josipu Protegi i Ivanu Sladonji, bivšim direktorima Hrvatske poštanske banke, te njihovim brojnim suoptuženicima sudi se od 2013. godine u slučaju ‘Bankomat’ zbog odobravanja više od 250 milijuna kuna vrlo rizičnih kredita. Pravomoćna presuda još se ne nazire. USKOK je 2016. podigao još jednu optužnicu protiv Protege i Sladonje, ovaj put zbog davanja 18 milijuna kuna rizičnog kredita, no zagrebački Županijski sud vratio je USKOK-u tu optužnicu na doradu.

Bivši ministar obrane Berislav Rončević pravomoćno je oslobođen optužbe da je, zajedno sa svojim pomoćnikom Ivom Bačićem, 2004. oštetio državu za oko deset milijuna kuna u nabavi vojnih kamiona. Tako je presudio Vrhovni sud potkraj 2015., osam-devet godina nakon što je afera procurila u javnost i pet godina nakon što je Rončević u prvom prvostupanjskom postupku, jer je bio i drugi prvostupanjski postupak, osuđen na četiri godine robije. Vinko Mladineo, nekadašnji šef državnog Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, optužen je u tri slučaja u kojima je spomenuti fond oštećen za više od 170 milijuna kuna. Premda postupci traju godinama, još mu nije izrečena ni jedna prvostupanjska presuda, što znači da Mladineo u ovoj dekadi nimalo ne treba strahovati od pravosnažnih sudskih odluka. Kao, uostalom, i velika većina ljudi spomenutih u ovome tekstu.

Bandić, Vidošević, Kalmeta, Lovrić-Merzel…

USKOK-ove optužnice protiv zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića još čekaju potvrdu pravomoćnosti na Županijskom sudu: radi se o slučajevima ‘Agram’ i ‘Štandovi’, to jest o optužbama da je oštetio Grad za najmanje 20 milijuna kuna. Vrhovni sud nedavno je presudio da su zakoniti dokazi protiv Bandića prikupljeni mjerama tajnog nadzora, što uvelike otežava procesni položaj zagrebačkog gradonačelnika.

Božidaru Kalmeti, gradonačelniku Zadra, njegovim suradnicima Zdravku Livakoviću i Milivoju Mikuliću te još nekolicini nekadašnjih šefova u HAC-u i HC-u pravomoćnom je postala optužnica u slučaju ‘Remorker-HAC’ u kojem im se stavlja na teret da su sudjelovali u izvlačenju četrdesetak milijuna kuna iz HAC-a i HC-a uz pomoć češke tvrtke Remorker i drugih tvrtki u vlasništvu hrvatskog državljanina Igora Premilovca, dok se još uvijek čeka pravomoćnost optužnice u onom odvojku slučaja ‘Fimi-Medija’ koji se tiče Kalmetine isplate 600 tisuća kuna poduzeću Nevenke Jurak za produkciju nepotrebnog sedmominutnog filma ‘Prometna renesansa Hrvatske’. Kalmetin sugrađanin Reno Sinovčić čeka sudsku potvrdu USKOK-ove optužnice u slučaju ‘Ribar’, teške 120 milijuna kuna, dok Kalmetin kolega po funkciji i stranačkoj pripadnosti Ivica Kirin, gradonačelnik Virovitice i bivši ministar policije, čeka nastavak prvostupanjskog procesa zbog štete od sedam milijuna kuna koju je napravio MUP-u poslujući s Fimi-Medijom.

U početnoj je fazi suđenje Marini Lovrić-Merzel, bivšoj sisačko-moslavačkoj županici, zbog primanja mita, pranja novca, neosnovanog plaćanja savjetnika, preplaćivanja zgrade Hitne pomoći i trošenja javnog novca na privatne zabave, a za najviše dva-tri mjeseca na optuženičku će klupu sjesti i Nadan Vidošević, bivši predsjednik Hrvatske gospodarske komore, kojeg USKOK optužuje da je, u drugom kraku slučaja ‘Remorker’, preko Igora Premilovca nezakonito isisao najmanje 39 milijuna kuna iz HGK-a. Proces Nadi Čavlović-Smiljanec, nekadašnjoj ravnateljici Porezne uprave i SDP-ovoj saborskoj zastupnici, započet je nedavno na Županijskom sudu u Zagrebu, a optužnica je tereti da je stopirala naplatu poreznog duga osječkom poduzetniku Željku Bilošu i tako oštetila državu za devet i pol milijuna kuna.

Glavaš i ratni zločini

Branimiru Glavašu, osječkom ratnom i poratnom šerifu, ove godine počet će ponovljeno suđenje za ratne zločine nad osječkim Srbima krajem 1991. i početkom 1992. godine. Vrhovni sud, naime, ukinuo je u srpnju 2016. pravomoćnu presudu, po kojoj je Glavaš osuđen na osam godina zatvora, i naložio vraćanje slučajeva ‘Selotejp’ i ‘Garaža’ na novo prvostupanjsko odlučivanje.

Ova je zemlja, na čelu sa svojim Državnim odvjetništvom, inače prešutno odlučila da odustane od progona svojih ratnih zločinaca – za zločine u Oluji, na primjer – kad je Haški sud 2012. oslobodio Antu Gotovinu i Mladena Markača i najavio svoje gašenje te kad je Hrvatska 2013. i službeno postala članicom Europske unije. Nitko u Briselu zbog toga ne prosvjeduje, pa je Hrvatska u tišini uspostavila miroljubivu aktivnu koegzistenciju sa svojim ratnim zločinima i zločincima.

portalnovosti