‘U privatizaciji su se’, kazao je Šeks, ‘događale određene pljačke. Ja sam upozoravao da se u Hrvatskoj odvija jedan proces u kojemu su situirani pojedinci u visokoj državnoj hijerarhiji izuzeti od zakona…’ Šteta što Štefanić nije pitao tko su bili ti ‘situirani pojedinci’ i zašto je Šeks ‘upozoravao’ kad je bio visoki dužnosnik, zašto nije gonio
![]()
Pressing, N1, 16. siječnja, 20:00
U ležernoj emisiji Petra Štefanića Vladimir Šeks iskazao se kao pisac bajki za sitniju dječicu. Rekao je da privatizacija sama po sebi nije bila pljačka, već su se unutar nje odvijale manje nepodopštine. ‘U privatizaciji su se’, kazao je, ‘događale određene pljačke. Ja sam upozoravao da se u Hrvatskoj odvija jedan proces u kojemu su situirani pojedinci u visokoj državnoj hijerarhiji izuzeti od zakona i za njih zakoni ne vrijede, pa je u općoj javnosti u hrvatskom društvu rašireno uvjerenje da za tebe, ako si visoko pozicioniran u stranci ili u vrhu državne vlasti, zakon ne vrijedi.’ Šteta što voditelj nije pitao Šekija tko su bili ti pojedinci ‘u visokoj državnoj hijerarhiji’ za koje ‘zakoni ne vrijede’. Gdje je to Šeks ‘upozoravao’? Zašto je ‘upozoravao’ kad je bio visoki dužnosnik, zašto nije gonio?
Evo jednog primjera iz 1993. godine. Tadašnji potpredsjednik Vlade prodao je Slavonskoj banci svoj osječki stan, veličine 85 četvornih metara, za 95.000 njemačkih maraka (oko 400.000 kuna). Osijek je bio pod opsadom, na prvoj liniji. Stan je vrijedio nekoliko puta manje, ni danas za njega ne biste dobili taj novac. Samo budala bi, govorili su suvremenici, za njega dala više od 20.000 maraka, kad ste za taj iznos mogli kupiti stan od 160 četvornih metara u centru Zagreba. Isti potpredsjednik Vlade kupio je u najstrožem centru metropole društveni stan površine 161 m2 za 22.000 maraka (oko sto tisuća kuna!). U njemu je do useljenja dužnosnika živjelo šest obitelji. Stan je na tržištu i tada vrijedio nekoliko puta više, ali ga je kupovao ‘situirani pojedinac u visokoj državnoj hijerarhiji’ za kojega ‘nisu vrijedili nikakvi zakoni’. Dužnosnik se, naravno, zvao Šeks, Vladimir Šeks.
Za ovih 25 godina Šeks nije propao, štoviše, on i dalje ne služi kao opomena, već kotira kao uzor, što znači da je propao društveni moral kao takav. Propala je i banka, koja je dospjela u nevinije, strane ruke, koje ne izvode ovakve ludorije. Vidimo kako su propale i mnoge druge državne firme, a one koje još nisu, prije ili kasnije završit će na sličan način. Svi su ljudi tu pošteni, samo kaput fali meni. Kako možemo očekivati poštenu državu ako nas vode ovakvi tipovi? Moralno devastirano društvo – to je ključni razlog ekonomskog propadanja – ne može imati jaku privredu. Ni brojnu populaciju: ne bježe mladi iz Hrvatske od siromaštva, već od nepravde. To što smo ovim prigodom podsjetili na Šeksovu avanturu bez šireg je značaja. Svi malo stariji znaju za Šeksov stan, no on je ipak još lani bio savjetnik predsjednice, a sad je savjetnik premijera. Hrvatska će dakle nastaviti po starom. Jednoga dana kad se, i ako se, budu tražili razlozi propasti, sjetit ćemo se ovoga i sličnih primjera i rečenice Oca Nacije: Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvi sami želimo i nećemo nikome dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude…
Iza zavjese, HRT, 18. siječnja, 21:14
Veličanstven nastup Bože Petrova u emisiji ‘Iza zavjese’! Samo najveći državnici mogu tako hladno, kao na normabelu, preživjeti voditeljeve ofanzive, desante, granatiranja salvama ubojitih pitanja kakva nam je u zlatnim danima priređivao samo veličanstveni Branimir Bilić, Elvis s Pridavlja. Da je Božo Petrov ranije postojao kao politička i državnička figura, saznali smo iz nastupa, ne bi majci bilo ni pretvorbe, ni privatizacije, ni zlodjela, ni zloporaba. Niti bi Ina bila mađarska. Niti bi Šeks imao stan veličine odbojkaškog igrališta, kupljen za sto ‘iljada kuna. ‘Da je Most postojao 2002., gospodin Račan na takav način ne bi krenuo u privatizaciju Ine, niti bi se dogodilo da kompletna optička infrastruktura DTK krene prema privatnom tržištu’, rekao je Petrov.
Ima nade za ovu napaćenu planetu! Petrov i Grmoja – mozgovi za Ligu naroda – uskoro će, ako bog da, prezentirati svoj mirovni plan za Siriju, sigurno nešto dumaju i oko klimatskih promjena. U svoje državničke poteze mogu upisati naplatu dotad besplatnog parkinga u Metkoviću, znaju oni kako se rješavaju i najteži problemi. Spavaš li mirno, Donalde Trumpe?! Čuješ li riku mladih lavova, Si Đinpinže?
Dnevnik, HRT, 19. siječnja, 19:00
Branka Slavica opet se uspjela pojaviti na travnjaku ispred Bijele kuće, što je samo po sebi fenomen vrijedan uvrštenja u ovu rubriku. Naša dopisnica iz Sjedinjenih Država već nas je naime navikla na visoke dopisničke standarde: pročitaš nešto s interneta, staneš pred kameru i onda to prepričaš. U tom su smislu klasici hrvatskog novinarstva, poput pokojnog Smiljka Šagolja, bili neusporedivo dovitljiviji. Šagolj bi stao pred kakav visoki zid u Sarajevu, javio se ‘iz Berlina, ispred zida’ i isti efekt bio bi postignut s puno manjim sredstvima. Odmah poslije Slavice vidjeli smo zabavnu reportažu iz Sevnice. Sevničani su neki fleksibilan svijet: čim je Melanija postala prva dama, počeli su raditi kolače i torte Melanija, hamburgere a la Donald i mnoštvo sličnih proizvoda. Tako mali, a već Slovenci!
Inauguracija Trumpa, HRT, 20. siječnja, 17:00
Ovoga puta ni državni news kanal nije zaboravio svoj posao. Prenosili su inauguraciju, što je vijest samo po sebi. Iako je Trump bio trumpastičan, dosljedan samom sebi iz kampanje, i dalje nismo puno pametniji, ne znamo što očekivati. Novi predsjednik SAD-a je kao Rusija iz Churchillova opisa: Russia is a riddle, wrapped in a mystery, inside an enigma (Rusija je zagonetka, obavijena velom misterije, prožeta duhom tajne, tako nekako). Što će učiniti taj čovjek, križanac Željka Keruma, Dikana Radeljaka i Duška Lokina?
‘Od ovoga trenutka, vrijedit će prvo Amerika’, rekao je Trump. ‘Slijedit ćemo dva jednostavna pravila. Kupuj američko i zapošljavaj Amerikanca.’ Novi predsjednik kani dizati zidove. On ide u rikverc, ali galami kao da vozi u petoj brzini. Trump podsjeća na glasnogovornika Radio taksija Zagreb koji brunda protiv pojave Ubera. On je protekcionist. Protekcionizam je uvijek znak slabosti, a ne snage. Je li ovo labuđi pjev američkog svjetskog liderstva? Kako će Amerika, oko koje se dižu carinski zidovi, koja uništava multilateralne trgovačke sporazume, biti jača, s manjeg tržišta, od Amerike čiji je predsjednik uvijek bio poslovođa svjetske ekonomije? Crvene kapice vidljive na njegovoj inauguraciji, proizvedene u Americi, bile su znatno skuplje od istih uvezenih s Dalekog istoka. Kome će Trump prodavati skuplje proizvode? Neke logike u njegovoj viziji ipak ima. Odustajanje od nametanja američkog načina života tamo gdje on nema nikakvih šansi značilo je bacanje stotina milijardi dolara. Prije će šerijat zavladati u Chicagu nego liberalna demokracija u Tripoliju. Čemu onda pokušavati? Ako milijarde koje guta vojno-industrijski kompleks uloži u građevinu i autoceste, kako je najavio, možda mu i krene. No malo strpljenja, sačekajmo.