Bit će evo skoro tri godine kako smo u Forumu detektirali kako se Split preko noći iz grada pretvorio u destinaciju, u kojem je svaka gradska osobina redefinirana u resurs, a da građani od toga imaju koristi samo na osobnoj razini, ako se izravno bave turizmom.
I priča ide dalje, vidi se to ovih dana kad grad izgleda kao da mu je netko na dva-tri mjeseca ugasio svjetlo, u očekivanju prvoga kruzera i low cost-aviona. Nešto se i promijenilo, pa sada možeš pročitati zloguke prognoze uoči ljeta 2017. ili o “zimmer frei paklu”, sve do toga da je dvojba “grad ili destinacija” napokon počela ulaziti i u predizborne programe gradonačelničkih kandidata.
Naravno, samo nekih, dijelu trkača prema Banovini mantra je ista: “Ajmo mi zaradit’ šta se može, sutra ćemo mislit’.”
A baš ta priča – grad a ne destinacija – u međuvremenu je postala jednim od najvažnijih svjetskih turističkih trendova. I to unosnih, pa i unosnijih od onoga čemu svjedočimo.
Da bi se taj trend prihvatio i pokušao iskoristiti, treba, naravno, razmišljati. Ovih nam je dana do ruku došla turistička strategija Kopenhagena za sljedeće četiri godine. Dakle, ne naročito dugoročna. Samo je predviđeno nekoliko koraka koji će proizvesti efekt “vuk sit, a ovce na broju”. Ili, nešto stručnije: kako od turizma zaraditi još više, a da istodobno ne upropastimo život lokalnim ljudima. I sve to pod sjajnim sloganom: “The End of Tourism as We Know It”, ili “Kraj turizma kakav poznajemo”. Koncept je stigao iz Wonderful Copenhagen, tamošnje turističke zajednice, i stvoren je u suradnji s konzultantskom kućom Destination Think!, specijaliziranom za destinacijski menadžment. Počinje duhovito, ali oštro:
“Wonderful Copenhagen objavljuje kraj turističke ere kakvu poznajemo. Odajemo počast turistima iz prošlosti, masovnim konzumentima i prošlim danima turističke segmentacije na putovanja zbog posla i zabave, grada i prirode, kulture i aktivnosti. Opraštamo se od ere turizma kao izoliranog balona kojeg čine stručnjaci za kulturu i dokolicu. Ostavljamo za sobom dane kad se turistički marketing poistovjećivao s reklamiranjem uz pomoć savršenih blještavih fotografija.”
Umjesto svega toga, Danci stižu s nečim što je većini zastupnika turističke filozofije “take money and run” crvena krpa. Svoju su koncepciju nazvali “Localhood for everyone”. Slobodniji prijevod bio bi “Osjećaj lokalnog života za sve”. Nije to ona vrsta “lokalnosti” koja gostima nudi ono što oni misle da je autohtono i tradicionalno, nego u središte stavlja način života, jer – kažu – “budućnost destinacije će zajednički kreirati stanovnici, turističko gospodarstvo i posjetitelji”. To je odgovor na utjecaj koji turizam ima na lokalno stanovništvo, ono što smo donedavno gledali da se događa u Barceloni ili Veneciji, a sada nam je došlo na vrata u Dubrovniku ili Splitu. Formula je jednostavna: turizam treba donositi korist i domaćinima i gostima.
U jednom intervjuu je glavni strateg Destination Thinka William Bakker to objasnio ovako:
“Kao stanovnik dio ste zajednice kojoj pridonosite. Zaokret je u tome da turizam može pomoći gostima da pridonesu zajednici u koju dolaze, umjesto da od lokalnih stanovnika traže da zamijene svoju kvalitetu života za novac.”
Premisa od koje Danci kreću je prognoza da će turizam globalno u sljedećih deset godina rasti 3,9 posto na godinu. U Kopenhagenu su se odlučili okrenuti onom dijelu te mase koja ne želi da im jedina uspomena bude savršena fotografija, nego da budu “privremeni lokalci” koji će sa zajednicom koju posjećuju podijeliti emocionalnu vezu i čija će iskustva proizlaziti iz odnosa i domaćina i gostiju prema lokalnom životu.
Nudi im se pet osnovnih elemenata, jedinstvenih za Kopenhagen (a može se proširiti i na bilo koji drugi grad, i mi bismo svojih konja za trku imali): dizajn i arhitektura (od starih kamenitih uličica do suvremenog izričaja); gastronomija (je li dovoljno reći NOMA?); održivost (od vode iz slavina preko biciklističke kulture do najave o prvom gradu bez emisije ugljičnog dioksida do 2025.); minijaturna bajka (jedna od najstarijih, a opet modernih monarhija, dvorci, Andersen…); tolerancija i raznolikost (doslovce piše: “lokalci u našoj destinaciji su ponosni na siguran, otvoren i tolerantan pristup ljubavi i ljudima svih oblika i veličina”).
Kopenhagen je u 2016. zabilježio nešto više od 10 milijuna noćenja i od toga uprihodio oko 5,4 milijardi eura, uz oko 48.000 radnih mjesta vezanih uz turizam. Za usporedbu, Hrvatska je od 78 milijuna noćenja prošle godine imala prihod od – procjenjuje se – oko osam milijardi eura. Budući da Kopenhagen ostvaruje 40 posto ukupnih prihoda od turizma u Danskoj, ispada da je ta zemlja s 5,3 milijuna stanovnika od turizma imala prihod od oko 13,5 milijardi eura. Nacionalna turistička strategija predviđa da će Danska 2020. uprihoditi 18,8 milijardi eura. A kažu da je turizam umro.
Kakve god bile ciljane brojke, planovi se uvijek vrte oko nečega što je na mnogo razina važnije: postići “destinaciju u kojoj su međuljudski odnosi temeljna točka, u kojoj nema razlike između turističke destinacije i doma za lokalno stanovništvo. Odredište u kojem lokalci i posjetitelji ne samo da postoje jedni pored drugih, nego se interakcija među njima temelji na dijeljenju iskustva lokalnosti”. U sudaru s pretvaranjem cijelih gradova u turistički resurs u kojem lokalci sve manje imaju što tražiti jer ga ili ne mogu priuštiti ili su istisnuti gužvama, doista zvuči kao Andersenova bajka.