Programska smrt za HRT

Čitav ovaj tjedan nije nam nedostajalo pogrešnih rasprava o određenim medijima, (standardno) pokrenutih huškački i progoniteljski. Željka Markić ispred Sabora je  održala konferenciju za medije naslovljenu “Zloupotreba proračunskog novca namijenjenog srpskoj nacionalnoj  manjini”, na kojoj se okomila na tjednik Novosti. “Tjednik ne samo da nije promicao toleranciju, za što su mu dodijeljena sredstva, nego je promicao netoleranciju prema većinskom, hrvatskom narodu”, poručili su iz udruge U ime obitelji, ističući kako očekuju da Novosti vrate dobivena sredstva te da im se onemogući javljanje na javni poziv Savjeta za nacionalne manjine u iduće tri godine.

Hrvatsko novinarsko društvo (HND) brzo se oglasilo priopćenjem u kojem navode kako je optužba U ime obitelji da Novosti šire mržnju prema Hrvatskoj zapravo huškanje i širenje mržnje, a reagirali su i brojni medijski stručnjaci, profesori i novinari iz regije, izraživši svoju podršku Novostima, kao rijetkom pozitivnom primjeru slobodnog i kritičkog novinarstva u regiji.

U međuvremenu, Reutersov institut za novinarstvo objavio je izvještaj u kojem se navodi kako su širenje lažnih informacija i porast utjecaja tehnologije na kvalitetu informacija neki od glavnih problema koji nas čekaju u medijskoj 2017. godini. Istraživanje, posve očekivano, prorokuje daljnju i dublju propast tradicionalnih medija. Trebaju nam stoga oni rijetki – poput Novosti – kojima možemo vjerovati.

Među svim ovim novostima, valja nam se osvrnuti na jedan recentni događaj, koji je u medijima prošao posve nezapaženo – imenovanje petero novih članova Programskog vijeća HRT-a. Dok je Markićka napadala Novosti za širenje govora mržnje, među novim članovima Programskog vijeća našli su se i neki koji su otvoreno skloni relativizaciji govora mržnje.

Valja prije svega napomenuti kako Programsko vijeće HRT-a postoji da zastupa i štiti interes javnosti provođenjem nadzora programa i unapređenjem radijskog i audiovizualnog programa. Vijeće ima jedanaest članova, devet bira i razrješuje Sabor, dvoje su zaposlenici HRT-a. Četverogodišnji mandati istekli su Josipu Jeliću, Sanji Ravlić, Zoranu Šangutu, Bruni Kragiću i Arsenu Oremoviću, pa je Hrvatski sabor krajem prošlog tjedna izabrao pet novih članova – znanstvenika Nikolu Baketu, leksikografa Vlahu Bogišića, povjesničara Ivicu Lučića, glavnog tajnika Matice hrvatske Zorislava Lukića i izvršnog direktora Hrvatskog crvenog križa Roberta Markta.

Zorislav Lukić, glavni tajnik Matice hrvatske, prošle je godine na okruglom stolu o govoru mržnje i odgovornosti medija izjavio kako u modernoj Hrvatskoj još nije vidio pravi govor mržnje te kako pojedine (navodne) primjere govora mržnje valja pomnije analizirati. “Dobru mogućnost za analizu omogućava slučaj televizije Z1, točnije navodnog govora mržnje novinara Marka Juriča u emisiji Markov trg. Mislim da je to bila provokacija s ciljem da Porfirije Perić reagira. Nakon te provokacije, Perić je reagirao i ispričao se, stoga mislim da je provokacija Marka Juriča bila utemeljena na motivu otkrivanja istine”, rekao je tom prilikom Lukić.

Vesna Alaburić tada je reagirala rekavši Lukiću kako uopće nije sporno Juričevo iznošenje informacije o Periću, već njegove posljednje izjave u emisiji – u kojima poziva majke i djecu da paze kada prolaze Cvjetnim trgom – koje su čisti govor mržnje. Lukić je svojedobno pisao i otvorena pisma Miloradu Pupovcu, moleći ga da “nas” ostavi na miru, a posebna razlaganja imao i je i o ulozi i značaju Budimira Lončara, i to gostujući upravo u emisiji Markov trg kod Marka Juriča.

U Programsko vijeće izabran je i Ivica (Ivo) Lučić, profesor s Hrvatskog instituta za povijest, o kojem možda i ne znate previše ukoliko ne pratite Direktno.hr i Narod.hr, za koje je Lučić nešto poput heroja (ipak je on i general). Tako u osvrtu na Lučićevo prošlogodišnje gostovanje u emisiji Otvoreno, kada je zdušno podržavao Hasanbegovićevu politiku, Marja Čolak za Direktno.hr piše: “Lučić se istaknuo snažnim argumentima i dosjetkama, što je kod gledatelja izazvalo salve odobravanja… Potvrdio se kao prava televizijska zvijezda i osvježenje u kontaminiranom hrvatskom eteru… Lučić je imao više dosjetki, među ostalim i kako Klasiću očito ne smeta samo Nezavisna država Hrvatska, nego država – zbog modela financiranja može biti slobodan i u toj slobodi kvalitetan i drugačijiHrvatska općenito.”

Lučić, unatoč ponekim nesuglasicama, čini mini trojstvo uz Ninu Raspudića i Ivu Banca, za koje je izjavio kako se ne slažu u svemu, ali postoje stvari oko kojih su u potpunosti složni – “po pitanju osude komunističkog totalitarizma i jugoslavenskog naslijeđa”. Tako je Lučiću najdraže u javnim gostovanjima pričati o Titu diktatoru i pozivati na “otvaranje arhiva istraživačima”. Bit će zanimljvo vidjeti kako će njegove ideje doprinijeti unaprjeđenju programa HRT-a.

Još jedan novi član Programskog vijeća, Robert Markt, zanimljiv je pak iz jedne druge priče kojom smo se na H-Alterupomno bavili, one o Hrvatskom Crvenom križu. Iz HDZ-ovih redova na čelo HCK-a krajem 2013. izabran je Markt, koji je prvi put nakon 1991. godine zamijenio Nenada Javornika. Marktovo članstvo u HDZ-u nikada nije bila tajna, ali zanimljivo je kako se “prebacivao” iz stranke u stranku, kao i to što je preživio različite smjene vlasti uz zadržavanje visokih položaja u Ministarstvu gospodarstva sve do dolaska na mjesto izvršnog ravnatelja HCK-a. Evo ga sada i u Programskom vijeću HRT-a!

Za mišljenje o novoizabranim članovima Programskog vijeća HRT-a upitali smo Katarinu Peović Vuković, docenticu na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, koja ističe kako joj se čini da se radi o “nastavku onih procesa koji su na HRT započeli izborom Siniše Kovačića za ravnatelja HRT-a.”

“Treći program Hrvatskog radija dobar je lakmus papir za promjene koje se zbivaju na velikom ekranu. Ako pomno pratimo što se tamo zbiva vidjet ćemo kako se dogodila smjena angažiranih, pametnih, kompetentnih ljudi onima koji sve to nisu, a bez neke dublje elaboracije i smislene argumentacije. Naime, čak su zadržana imena emisija, te svi popratni sadržaji – uvodne i odjavne najave. Očito je kako kadar koji je doveden nije sposoban samostalno čak niti elaborirati svoje viđenje nečeg novog te programski uobličiti to navodno nezadovoljstvo i svjetonazorsko neslaganje. U tom smislu postaje jasno kako su promjene na HRT-u, dekorativno opremljene svjetonazorskim razlikama, u svojoj biti ekonomsko-političke”, objašnjava Peović Vuković.

Na kakvoj je razini i kako se oblikuje HRT-ov program, govori i nedavno svjedočanstvoHrvoja Ivančića, čiju je dokumentarnu reportažu iz Sirije, u trajanju od 45 minuta, HRT odbio otkupiti, odnosno u potpunosti ju je blokirao. “Blokada filma kojeg smo snimili nije samo odraz cenzure na Hrvatskoj radioteleviziji, već i pokazatelj krajnje neodgovornosti, nekulture i neznanja rukovodećih kadrova javne televizije”, piše Ivančić. Odbijeni film je prijavljen za otkup s ponudom od 80 tisuća kuna, dok su neki od projekata koje je HRT prihvatio u 2016. godini General, film Antuna Vrdoljaka (9,6 milijuna kuna), i Škola kuhanja koju vodi Vlatka Pokos (712 tisuća kuna, emisija spada u kvotu Obrazovanja i znanosti).

“Treći program prije nekoliko godina bio je pravo otkriće, ali sada mi se čini da gubi smisao i svrhu s kojom je pokrenut. Dojam je da HRT nije ni blizu javnom servisu. Većina javnih servisa u razvijenim europskim zemljama redovito se bori za što veću samostalnost u odnosu na vladajuću garnituru. Stanje nije idealno nigdje, ali u Hrvatskoj kad pogledate politički sadržaj javne televizije nepogrešivo znate tko je na vlasti”, komentira nam Gordana Vilović, profesorica novinarske etike na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Bojan Glavašević, saborski zastupnik i član Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, ipak optimističnije gleda na budućnost HRT-ova programa, ali i suradnju unutar trenutnog Programskog vijeća.

“Vjerujem da Programsko vijeće, s obzirom na to kako su zakonom uređena prava i obaveze njegovih članica i članova, treba u što većoj mjeri odražavati presjek hrvatskog društva. Naravno, to je teško postići, ali čini mi se da je ovaj put to postignuto u relativno zadovoljavajućoj mjeri.  Vjerujem da će kao kolektiv Programsko vijeće ipak funkcionirati zadovoljavajuće. O spomenutim postupcima Lučića i Lukića uistinu nemam dobro mišljenje, ali gajim nadu i uvjerenje kako takva i slična postupanja u Programskom vijeću ipak neće pronaći prostora”, govori nam Glavašević.

Dodaje kako vjeruje da se HRT nalazi na svojevrsnoj prekretnici jer po prvi put u jako dugo vremena vidi prostor za izgradnju političkog konsenzusa oko smjera razvoja javnog servisa, ali ističe i da su zabrinjavajuće najave kako HDZ ima namjeru rušiti natječaj za glavnog ravnatelja. “To bi bilo vrlo nedemokratski, i potpuno suprotno ranijim najavama HDZa o želji da se javni servis očisti od političkog utjecaja”, zaključuje Glavašević.

“Neobično je da niti jedan od medijskih stručnjaka – bivših novinara, a danas sveučilišnih nastavnika, sa nekoliko medijsko-komunikacijskih studija u Hrvatskoj, koji su se javili na javni poziv, nije dobio dovoljan broj glasova da uđe u Programsko vijeće. Još je tužnije da su se u javnosti pojavili šalabahteri kojima se saborskim zastupnicima sugerira koga treba zaokružiti. Znam da se imena teško pamte, ali šalabahterski način je presmiješan. Želimo vjerovati da svi novoizabrani članovi imaju jake motive da se u potpunosti predaju novoj misiji – podizanju kvalitete programa na državnoj televiziji. Neće im biti lako jer će trebati redovno gledati program”, govori nam Vilović.

HRT bi mogao biti istinski javni servis, jer ima sve preduvjete za to – zbog modela financiranja može biti slobodan i u toj slobodi kvalitetan i drugačiji – program se, u pravim (stručnim) rukama, može oblikovati lišen sveprisutnih kalkulacija rejtinga, gledanosti, oglasa i pukog financijskog preživljavanja – na što se svodi većina medijske scene. “HRT bi trebao biti potpuno slobodan od korupcije – a da je vrlo suspektnih transakcija bilo, pokazuju primjeri višemilijunskih ugovora i avansa vrijednih više stotina tisuća kuna, zaključenih s osobama bliskim HDZ-u”, govori Glavašević.

Na novoizabranim članovima Programskog vijeća sad je da pokažu što umiju i znaju, a na nama je da ih držimo odgovornima i kritički promatramo ono što rade i sadržaj koji nam se nudi. Važno je i da ne šutimo o svemu onome što se zna od prije – u Programskom vijeću uistinu je potreban presjek društva, ali za one koji relativiziraju govor mržnje i provode “nove nacionalne obrasce”, u njemu ipak ne bi trebalo biti mjesta.

h-alter