“Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima” osnovano je nakon što hrvatski premijer nije imao hrabrosti preko usta prevaliti “Osuđujem!” kad je pokraj Spomen-područja koncentracijskog logora Jasenovac postavljena ploča s ustaškim pozdravom “Za dom spremni” iliti po naški “Sieg Heil”Sad će Plenković i njegovih 18 hobista uzeti pincetu u ruke pa leševe pažljivo stavljati na vagu čija dva kraja moraju biti u ravnoteži, jer – kakav je to svijet ako mu obje strane nisu iste?! I batina ima dva kraja, zna to dobro Plenković, pa što ne bi i odluka Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima
Hrvatsku su proteklog tjedna obilježila dva događaja bitna za opstojnost male, ali ponosite nacije: izabrana je hrvatska pjesma “My friend” za nadolazeći Eurosong, a onda je odabrano 18 predstavnika povjerenstva za suočavanje s nadolazećom prošlošću.
Jedan i drugi izbor je, za razliku od sličnih izbora prethodnih godina, prošao bez potresa i afera.
Nacionalne lakoglazbene note branit će Jacques Houdek, dok će 18 latica intelektualnog cvijeta ovog naroda, možda i u izravnom televizijskom prijenosu, hrabro pogledati prošlosti u oči i suočiti se s njom onako kako samo najbolji predstavnici među nama mogu. I nije taj cvijet kameni – ovaj cvjeta u tisuću živih boja, spreman svijetu otkriti istinu i odvojiti žito od crvenih makova.
Gordi je i službeni naziv ovog povjerenstva: Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, čije je osnivanje najavljeno nakon što hrvatski premijer nije imao hrabrosti preko usta prevaliti Osuđujem! kad je pokraj Spomen-područja koncentracijskog logora Jasenovac postavljena ploča s ustaškim pozdravom “Za dom spremni”, ili po naški “Sieg Heil”.
“U javnosti postoje značajno različita tumačenja prošlosti koja nisu uvijek utemeljena na znanstveno valoriziranim istraživanjima i stručnim raspravama”, rekao je Plenković misleći pritom, valjda, i na nedavno pronacističko okupljanje na središnjem zagrebačkom trgu, koje je osudila i američka ambasada. Jer ljudi u crnom također imaju “tumačenja prošlosti koja nisu uvijek utemeljena na znanstveno valoriziranim istraživanjima i stručnim raspravama” pa što ih ne bismo poslušali i usput prihvatili pokoji njihov argument.
I dok se busa u naprednjačka prsa, Plenković je tako Hrvatsku svijetu predstavio kao daleko najnazadniju zemlju Eurosonga i tako otežao posao sirotom Houdeku.
Ravno 75 godina nakon što je cijeli svijet shvatio što je nacistička ideologija, ravno 70 godina nakon što su i sami Nijemci bolno shvatili, Hrvati, eto, osnivaju povjerenstva koja bi trebala odlučiti je li u redu bilo slati milijune ljudi u plinske komore samo zato što nisu bili izmišljene arijevske krvi.
Ravno 75 godina otkad je cijeli svijet krenuo lomiti tu ideologiju, Hrvati intelektualnom razbibrigom pokušavaju svijet uvjeriti kako mu možda nije trebalo baš oružjem krenuti na naciste jer “u javnosti postoje značajno različita tumačenja prošlosti koja nisu uvijek utemeljena na znanstveno valoriziranim istraživanjima i stručnim raspravama”.
Plenković nam tako poručuje da je mnogo lakše izabrati predstavnika na Eurosongu nego stranu u Drugom svjetskom ratu jer su u Hrvatskoj propozicije za izbor za Eurosong sasvim jasne, dok su propozicije za Drugi svjetski rat sve nejasnije.
Ali nemojte se čuditi. Prošlost je najomiljeniji hobi među Hrvatima. Oni ne slažu strpljivo letvicu po letvicu pa ih lijepe i bojaju filigranskom preciznošću kako bi izgradili maketu aviona ili nekog jedrenjaka – jer to je za slabiće, nego su svi krenuli u povjesničare amatere pa u slobodno vrijeme filigranskom preciznošću slažu leš po leš, pažljivo preslaguju grobnice pa svako malo premještaju kosti iz jedne u drugu jer im se uvijek učini da je broj prevelik ili premali. I strpljivo oni tako, nagnuti nad povećalom, broje, množe, oduzimaju, prebacuju iz prve u drugu kolonu, često tražeći isključivo sedmu kolonu, kako bi im svakodnevica imala smisla.
Sad će Plenković i njegovih 18 hobista uzeti pincetu u ruke pa leševe pažljivo stavljati na vagu čija dva kraja moraju biti u ravnoteži, jer – kakav je to svijet ako mu obje strane nisu iste?! I batina ima dva kraja, zna to dobro Plenković, pa što ne bi i odluka Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima.
Više ništa nije nemoguće u zemlji tisuću mogućnosti. Možemo očekivati da na ulici promaršira desetak ljudi odjevenih u crno, sve okićeni zastavama, i na zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) postave ploču na kojoj piše da je Zemlja ravna ploča. Ima i takvih, znate, jer “u javnosti postoje značajno različita tumačenja koja nisu uvijek utemeljena na znanstveno valoriziranim istraživanjima i stručnim raspravama”.
Mudri ljudi HAZU-a bi istog trenutka stali pomno čitati, kretati se zamišljeno gore-dolje poput profesora Baltazara, a onda došli do spasonosnog rješenja – od Plenkovića bi zatražili osnivanje povjerenstva koje će odlučiti je li Zemlja okrugla ili ravna. Ili oboje. A možda bi došli i do zaključka da nije ništa od toga nego da počiva na oklopu kornjače. Tko smo mi da se miješamo u posao intelektualaca?
Hrvatskoj, da se ne varamo, treba povjerenstvo, ali koje bi popunili astrofizičari opremljeni najmodernijim mjernim instrumentima. Jedino logično pitanje koje se nameće samo od sebe i na koje bi trebali dati odgovor u interesu opstojnosti male, ali ponosite nacije: ima li inteligentnog života u Hrvatskoj?