“Demografija je pitanje domovinske sigurnosti”, kaže Stjepan Šterc, demograf koji već dulje vrijeme puni medijski prostor apokaliptičnim izjavama o izumiranju Hrvata. Ukratko, glavna taktika države je – jebite se, Hrvati! Ovih dana predstavljen je novi paket mjera za poticanje zapošljavanja Od mjere do karijere, koje je MMH nazvala Nema karijere bez mjere – ravno u srž problema.“Niz crnih pokazatelja do kojih je došao ne može se riješiti preko noći, ali nakon što su se čule prekrasne riječi premijera Plenkovića, prema kojima se demografska problematika konačno digla na razinu na kojoj treba biti, povratka natrag više nema”, kazao je Šterc na konferenciji Demografija – refleksije na mirovinski sustav. Šterc je prisutnima pokazao karte na kojima je crvenom bojom označio područje Afrike i Bliskog istoka gdje je visok prirodni prirast, dok je Europa označena crnom bojom gdje je stanovništva sve manje prema Štercovim nalazima.
“Prognoze su da bi Afrika mogla imati 4,4 milijarde stanovnika, a danas ima 1,3 milijarde. Teško se može očekivati da se to stanovništvo zadrži samo u Africi. Dalje neću”, kazao je Šterc implicirajući na “seobu naroda” o kojoj histerizira od početka humanitarne krize i dolaska sve većeg broja izbjeglica u Europu.
Primjerice, Šterc, Ilčići i slični ne vide potencijal u ljudima koji dolaze u Hrvatsku, u Europu, potencijal nove kulture, znanja, vještina, bogaćenja u svakom smislu, već vidi pošast koja će ugroziti Hrvate i njihovu svetu zemlju. Rješenje vidi u povećanoj suradnji i većem ulaganju u Ured za Hrvate izvan Hrvatske jer “dijaspora je bogatstvo Hrvatske” i drugim strateškim institucijama pri Vladi koje bi se trebale uhvatiti u koštac s tim problemom “domovinske sigurnosti”.
S druge strane prihvaća teze “dirljivog govora” premijera Plenkovića koji želi poboljšati uvjete života u Hrvatskoj otvaranjem radnih mjesta, rješavanjem stambenog pitanja za mlade obitelji, fokusiranje na obitelji i djecu, razvoj kulture života (aka ograničavanje prava na pobačaj). Idealne strategije reklo bi se dok se ne pogleda njihova provedba.
Istog dana predstavljen je novi paket mjera za poticanje zapošljavanja uz slogan Od mjere do karijere, koje je Mreža mladih Hrvatske nazvala Nema karijere bez mjere čime se pogađa u srž problema. Mladima, koji su uvijek glavna tema političara u predizbornim kampanjama , onemogućen je pristup tržištu rada ako ne prođu kroz jednu mjeru zapošljavanja, točnije kroz stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa ili mjeru javnih radova. Kome ovaj paket novih mjera pomaže, mladima ili poslodavcima?
Mladima ne pomaže nikako jer ne omogućuje da od svog rada žive, već da životare, a u dosta slučajeva ni ne stječu kompetencije za budući rad. Mjere, kao i dosad, pogoduju poslodavcima koji, ponovno, mogu beskonačno iskorištavati i zapošljavati mlade, obrazovane ljude putem mjera za zapošljavanje. Kako ističu iz MMH, posebno ugrožene skupine na tržištu rada guraju se u mjeru javnih radova, u mjeru koja služi za reaktivaciju osobe na tržište rada bez velike šanse za zapošljavanje.
Konačno, i ova Vlada ignorira sustavna upozorenja koja brojne udruge odašilju od početka uvođenja mjera kako se ne postiže ništa osim što tjera mlade ljude da rade na ispod minimalca, praktički im poručuje – za bolje nećete ni znati.
Kako da u takvim uvjetima mlada osoba uopće razmišlja o stambenom pitanju, potencijalnoj obitelji kad ni sebi ne može priskrbiti osnovna sredstva za život, kada majke i očevi nemaju dostojne roditeljske naknade, kada se pokušava ograničiti pravo na kontracepciju, kada se više pažnje posvećuje stanicama, nego rođenoj djeci, kada se mladima pokušava navući uniforma i staviti oružje u ruke, kada se društvo konstantno truje nacionalizmom i mržnjom?
Naravno, nisu krivci za današnje stanje korumpirani političari i svesrdno hvaljeni poduzetnici koji su se obogatili kroz pretvorbu i privatizaciju te koji sustavno pljačkaju državu i narod desetljećima, već starije osobe od 65 godina koje su “teret” mirovinskog sustava, koje toliko opterećuje proračun.
Ali, i tu država ima rješenje pa ministar rada i mirovinskog sustava Tomislav Ćorić predlaže smanjenje izdvajanje za prvi mirovinski stup koji Možda bi za državu bilo bolje da nema tih starih, ionako imaju bijedne mirovine s kojima ni osnovne potrebe ne mogu namiritise temelji na međugeneracijskoj solidarnosti i povećanje ulaganja u drugi stup, onaj bankarski koji je u konačnici i proizveo krizu mirovinskog sustava.
Umjesto da država ulazi u krevete građana i građanki i fokus stavlja na “prokreaciju Hrvata” možda bi trebala posvetiti veću pažnju onome što godinama zanemaruje – zapošljavanju, obrazovanju, edukaciji, poticanju kvaliteti života i u konačnici – brizi za već rođenu djecu.