Foto: Index, 123rf
SVIDIO mi se odgovor Igora Mirkovića na neutemeljene prozivke koji ljudi dijele ovih dana, kulturan, odvagnut, umjeren, baš nekako u duhu onih engleskih stickera “Keep calm and… <umetni nešto>”. I oko stvari o kojima govori u prvom dijelu je nesumnjivo u pravu.
Gluhost na argumente nije monopol desnice
Igorovo očitovanje potaklo me da se nadovežem s par opaski. Gluhost na argumente nije monopol hrvatske desnice. Ima gluhih u svim skupinama društva i uglavnom su oni najglasniji i na čelu svojih skupina. Što slabije čuješ više galamiš.
I jako mi se svidjelo ono u zadnjem pasusu da i libertarijanci plaćaju porez, iako mi liberi to činimo nerado i prisilno, možda neke druge skupine to čine rado. Citirat ću taj pasus ako vam je slučajno promakao: “Jer ono što g. Šola nikada ne smije smetnuti s uma jest: novac poreznih obveznika ne dolazi samo iz džepova njegovih istomišljenika. Porez plaćaju i anarhisti i lezbijke i feministice i ateisti i Jehovini svjedoci i libertarijanci, čak i Srbi plaćaju porez, pa je jasno da se tim novcem moraju financirati projekti pluralnog društva, a ne samo oni koje odobri domoljubna ideološka policija.”
Sjajno! Ovaj Igorov tekst zaslužio je ući u povijest, ovo je koliko znam prvi put da je libertarijancima netko u Hrvatskoj izvan samih libertarijanskih krugova priznao pravo postojanja, građanstva i pravo da i mi, eto, kao i Srbi, homoseksualci, feministice i Jehovini svjedoci, realiziramo nešto svoje iz tog poreza. Upamtit ćemo ovaj povijesni trenutak, onako kako, pretpostavljam, gay aktivisti pamte prvi tekst u kojem su stidljivo spomenuta i njihova ljudska i građanska prava, valjda u San Franciscu 60-ih ili ranih 70-ih.
Možda doživimo da neki “projekt pluralnog društva” jednog dana prikaže i naš pogled na svijet? Ima netko da to napravi? Ili je “pluralno društvo” tu samo kako bi se oko njega pluralno tukli lijevi i desni etatisti, pritom ne slušajući jedni druge, a mi neki služimo samo da to plaćamo?
Pretpostavljam da bi jedan od mogućih odgovora na ovo bio – “pa organizirajte se vi libertarijanci, pa predložite nekakvoj komisiji za film ili neprofitne medije ili nešto, realizaciju filma/weba/knjige s libertarijanskim pogledima”.
Kao da kažeš logorašima da si slože dramsku grupu da im brže prođe vrijeme
E pa tu su dva problema. I oni su glavni razlog zašto pišem ovaj tekst.
Prvo, traži se od nas libera da se organiziramo na etatistički, kolektivistički i komisijski način što je protivno našem uvjerenju. To je kao da logorašima kažeš da si slože neku dramsku grupu da im vrijeme brže prođe. U redu, ali liberima je glavni cilj demontaža logora, a ne organizacija dramske skupine u okviru tog logora. Ili, ako se nekom ne sviđa metafora s logorom, da citiram Groucho Marxa – ne bih želio biti član kluba koji bi mene primio za člana. Da ne govorim da bi onog momenta kada bi iz “pluralnog društva” financirali nešto libertarijansko, etatisti dobili odličan argument – haha, eto vam sad na liberi, uzeli ste i vi pare od države, i to vas čini istima kao oni koje kritizirate.
Drugo, i zapravo bitnije kao argument…. takav prijedlog nikad ne bi prošao u komisijama i skupinama kojima naizmjence caruju lijevi i desni, mime simić i željke markić, matanići i sedlari… svi oni imaju svoje agende koje su daleko bitnije od financiranja libertarijanskog projekta državnim (ili nekim drugim javnim) novcem. I odlično su klanski organizirani.
Ovo naime govorim i iz iskustva. Nije mi strano javiti se na kojekakve natječaje “pluralnog društva”, nacionalne i nadnacionalne. Projekti koje tamo nudim čak i nisu uopće libertarijanski, nego uglavnom promatraju promjene u društvu izazvane tehnologijom, ono što pratim i u što se razumijem. E-government, Uber, utjecaj tehnologije na tržište rada, sociologija društvenih mreža, crowdsourcing (koji nije isto što i crowdfunding BTW)…
Nemoguće je ugurati ideološki neutralan projekt
Te teme, odnosno skupine tema iznimno su bitne i više nego aktualne. Nažalost, previše su lišene ideologije za “pluralno društvo”. Redovito sam odbijen – kao, dobar je to projekt, ali nije dovoljno socijalno angažiran. Fondovi su rezervirani za teme o A) lezbama, profesorima marksizma, tvornicama iz socijalizma koje su kihnule, siromašnima, potlačenima i izbjeglicama ili B) katoličkim udrugama, nerođenim bebama, kljastim svecima, domobranima, križnim putevima i slično, ovisno o tome dijeli li naš novac u tom momentu neka mima simić ili neki jakov sedlar. (Molim da nitko ovo ne shvati osobno, riječ je o simptomu, a ne konkretnim osobama, zato sam ih i napisao malim slovom.)
Ugurati tu neki ideološki neutralan projekt potpuno je nemoguće. Ili si crven ili crn, ili ne postojiš.
I ove godine baš ovih dana šaljem jednu od, uvjeren sam, uzaludnih prijava na jedan takav regionalni fond. Opet ću predložiti temu o razvoju e-governmenta, i opet će pobijediti teme sa šatro “socijalnom komponentom”, koje realno nikog van samog žirija ne zanimaju. Samo čekajte, pa ćemo vidjeti.
Eto tako vam je to drugari s “pluralnim društvom” i javnim fondovima.
Tako da mi spika “i libertarijanci plaćaju porez” sjeda više kao podjeb i ruganje što ga plaćamo, nego argument koji se može realizirati u stvarnom životu. Ali neka, za početak je dobro i ovo. Kako kaže onaj citat, navodno pogrešno pripisan Gandhiju – prvo te ignoriraju, pa ti se smiju, pa se bore s tobom, pa pobijediš. Ako polako izlazimo iz faze ignoracije u fazu podsmjeha, ajd neka, stvari se mrdaju! Hvala ti Igore.