Najčešće se na deklaracijama sakrivaju šećer i sol, dvije namirnice koje se trpaju na sva moguća i nemoguća mjesta kako bi pojačali okus i, kako neki tvrde, izazvali ovisnost kod konzumenata
Deklaracije na namirnicama trebale bi nam pomoći pri odluci o kupovini, no i tu su prehrambeni lobbyji pronašli način da nam pokušaju sakriti sve što su utrpali u neki proizvod.
U pravilu, lista počinje sa sastojcima koji imaju najveći udjel i nastavlja se prema najmanjem, a najčešće se sakrivaju šećer i sol, dvije namirnice koje se trpaju na sva moguća i nemoguća mjesta kako bi pojačali okus i, kako neki tvrde, izazvali ovisnost kod konzumenata.
Tako se šećer skriva i pod stavkama monosaharid, slad ili fruktoza, dok će se umjesto (ili) soli napisati i mononatrijev glutamat ili MSG, natrijev klorid i morska sol.
Inače, kalorije (kcal, kJ) pokazuju energetsku vrijednost namirnice i izražavaju se na 100 grama ili mililitara namirnice i ne odnose se na cijelo pakiranje. Za vašu informaciju, dijete mlađe dobi trebalo bi dnevno unositi 1.200 kalorija, starije dijete oko 1.600, žene oko 2.000 i muškarci do 2.500 .
Ako vidite brojku koja označava dnevni unos u postocima, to se odnosi na preporučeni dnevni unos nutrijenata po porciji, što je još jedna prilično čudnovata jedinica koja označava svašta i ništa u isto vrijeme. No, jasno je da su veći brojevi nepoželjniji.
Tek toliko da znate, hrana s visokim udjelom vlakana je ona koja sadrži najmanje pet grama vlakana po porciji. namirnice s oznakom “bez šećera” ne smiju sadržavati više od 0.5 grama šećera po porciji, dok one koje se predstavljaju kao “bogate nutrijentima” moraju sadržavati više od 20 posto preporučenog dnevnog unosa.
Za kraj – prihvatljiva razina soli je 0.12 grama ili 0.48 grama natrija na 100 grama namirnice, pa preračunajte sami prije nego što kupite.
Izvor: metroportal