Prošlo ljeto bilo je iznimno plodonosno za Edu Maajku.
Krenuli su se redati singlovi kojima je najavio novu ploču, “No Pasarana” i “Ojojoj”, a pala je i iznimno ključna suradnja s Kultur Shockom koja je izrodila “Manjinu” i “Slobodu”. Upravo ta suradnja nagnala je Edu da se ponovno, nakon Leksaurina i benda s kojim je snimio “Spomen ploču”, ponovno okrene bendovskom pristupu u stvaranju svoje glazbe jer, kako kaže, želi glazbeno unaprijediti sebe i što više učiti o glazbi.
Toni, Edo, Mirsad, Yogi, Mario / foto: facebook.com/edomaajkaofficial
Edo je zajedno s Tonijem Starešinićem iz Chuia, Marijem Rašićem, Mirsadom Dalipijem i Yogijem Lonichem okrenuo jednu novu stranicu u svom radu, pa tako s navedenima snima svoju novu ploču. Demonstraciju njihovog glazbenog kalibra publika je imala priliku čuti na pjesmama “No Pasaran“, koja je snimljena u Morris Studiju, i “Ne mogu disat“, koja je možda najbolje približila zvuk koji možemo očekivati na Edinoj novoj ploči i ponovno pokazala njegovu glazbenu veličinu.
Sve ove stvari bile su dovoljan povod da prije velikog koncerta u Tvornici popričam s Edom, simbolično, na Dan žena, dok smo u jeku prosvjeda aktivistica na glavnom trgu sjedili i pričali o novom materijalu te skoroj suradnji s grupom Time, što je logično s obzirom na Edinu ljubav prema starom rocku kojem je u nekoliko glazbenih numera odao počast. Dotaknuli smo se pritom i političkih zbivanja za koje je Edo vrlo hvalevrijedan kritičar.
Tvoj svojevrsni povratak na glazbenu scenu obilježilo je nekoliko singlova, od “No Pasaran”, preko “Ojojoj”, pa sve do “Ne mogu disat” koji je friško izašao. Kako je došlo do toga da ponovno, nakon Leksaurina i Spomen Ploče, radiš s bendom? Radi se o vrhunskim glazbenicima…
Pravo da ti kažem ja sam oduševljen svakim bendom, i s Leksaurinima i s bendom gdje su mi brasseri svirali. To je bio isti crew ljudi, svi se poznaju. Ovoga puta sam nalazio jednog po jednog. Prvo sam počeo na telefon pričati s Rašićem, on me zvao na feet za Balkan Zoo i skontao sam da mi je on po toj nekoj svirci paše. Zna sve, od soula do funka i sevdaha, sve ono što me zanima. Mirsada sam sreo na u Zagrebu. Čuo sam da je tu. Njega sam upoznao još u Prištini kad je svirao s Gypsy Grooveom. Oni su mi u top pet bendova. Kad sam čuo da je u Zagrebu znao sam da mi je on bubnjar. Pristao je i htio sam Starešinića u bendu jer mi se Chui jako sviđa i on je novi klavijaturist koji se konta u sound Hammonda i standardnu svirku, ali u analogiju i elektroniku, a želim takve stvari. Nisam niti razmišljao o gitari. Htio sam Starešinića preopteretiti sa sampleovima i svim. Mirsad mi je rekao da zna jednog lika koji je iz Amerike, da bi došao na probu i gitarist Yogi je došao na probu i ubio. On je klasa za sebe. Svi su oni klasa za sebe. S bendom sam u kojem sam najslabija karika i to mi paše užasno jer samo tako možeš rast. Prošli bend mi je bio takav, kao i onaj prije. Učim od njih i gušt mi je raditi s takvim ljudima.
Drugo, glazbenici koji su kod nas imalo glazbeno obrazovani ne vole ljude koji su tonalno neobrazovani i ne razumiju note. Ja nisam glazbeno obrazovan, ja ti znam otpjevati i objasnit šta hoću. Tako radim i volim to, a teško je nać ljude koji će te u tim trenucima saslušati i uzet vrijeme da te shvate. Našao sam ovu ekipu i daju mi odlične mogućnosti. Shvatio sam da imam najbolje audio kanale ispred sebe i mogu raditi nevjerojatne stvari. Stvar je u tome da svaku ideju koju donesem na probu, kontaš, oni je oplemene abnormalno. Dignu je iznad mojih očekivanja i mene dodatno inspiriraju, zakon.
Koji sound nas očekuje na novom albumu? Hoćeš li ponovo ući u funky vode, s obzirom da se uvijek kad imaš bend vrtiš oko tog žanra?
Znaš šta, kratko imam bend. Tako da u biti još se nisam fokusirao na to skroz, ali bitno mi je da su mi pjesme dobre. Ne opterećujem se stilom. Ova pjesma “Ne mogu disat” je drugačija od pjesme “Od sutra” koja će izaći idući mjesec. “Od sutra” vuče na d’n’b, vuče na ska i na kamaru nekih stvari. Edo priča, Edo repa, Edo pjeva, ne znaš koji mu je kurac na toj pjesmi (smijeh). Nisam opterećen stilom, radi mi se zanimljiva i zabavna muzika, najbitnije da mogu tekst razvijat uz muziku a ne samo muziku po tekstu. Falio mi je bend.
Kakve su bile rekacije na prve singlove?
“No Pasaran” je super prošao, Koolade je odlično složio live bend sound, riff je zarazan. Sad smo kanalno snimili u studiju tu pjesmu, moram ti reći da će ona zvučati nevjerojatno. Imam sreću što nam je Andrej iz MPA uletio sa super ponudom. Rekao je trebaju mi ljudi na kojima će se polaznici učiti, a ja sam odlučio raditi pred 20 ljudi jer mi to nije bed. Otišli smo u RSL u Sloveniji i tamo smo to sve zakopali i zategnuli.
Sad da se vratim na pitanje (smijeh). Rekacije su odlične. Na “No Pasaran” su bile super reakcije, a na “Ne mogu disat” su bile još bolje. Ljudi nisu očekivali ovakvu stvar. Dosta drukčija glazba i tekst, a i odličan video smo s Pulsarom uspjeli zakopati. Javili su mi se i ljudi koje nisam dugo čuo. Rockeri, njima je pjesma odlično sjela. Plan mi je izdavat singlove po mjesecima, četvrti i peti mjesec izbaciti po jedan. Sad, cijela ploča će biti vani nakon ljeta. Planiram imati 4-5 stvari vani prije albuma.
Je li te na rad s bendom potaknula suradnja s Kultur Shockom s kojima si snimio “Manjinu” i “Slobodu”? Kako je došlo do, smatram, logične suradnje?
Njih znam dugi niz godina i volim Kultur Shock. S Ginom sam se viđao na par festivala i dogovarali smo suradnju dugo vremena. Našli smo se u jednom prilikom u Dubravi u nekom studiju i napravili smo info loop pjesama. Imali smo loop s “Manjine” koji je trebao biti na mom albumu, ali mi je bila toliko dobra pjesma za temu i dogovorio sam s Kultur Shockom da ćemo raditi “Manjinu”. Oni su to posnimali u Americi, ja snimio u Tel Avivu i tako je i video snimljen. Pjesme su super prošle. Zajedno smo svirali na Lentu u Mariboru, Ok Festu i Exitu i bile su dobre redakcije. “Manjinu” je publika znala nevjerojatno. “Slobodu” su pjevali od a do ž. To iskustvo s njima mi je probudilo želju za bendom.
U tvojim pjesmama se uvijek proteže socijalna komponenta, bez obzira radilo se o ljubavnoj ili društveno angažiranoj temi. Nekako si najbolje trenutno stanje svega oko nas dočarao u pjesmi “No Pasaran”. Kad smo zadnji put pričali rekao si da si mislio da ćemo u 2013. pričati o stvarima kao što su ustaše i pratizani, ljudska prava. Kako komentiraš sve ovo što se događa?
Ne znam, ne mogu vjerovati. To će biti vječna ovozemaljska borba. Mislim da smo otišli korak unatrag. Ne mogu vjerovati koju moć ima recimo Markićka u državi i da se tako dobro etablirala. Ima dobru medijsku infrastrukturu koja napada pobačaj, ma sve, čak i Novosti, mislim to je već presmiješno. Vrijeme je desnice, populizma, i to u čitavom svijetu, a mi smo plodno tlo. Ne mogu vjerovati ni da je Pernar toliko jak i da mi toliko poznanika puši tog lika. On je smor i nema veze s politikom. Radi se o čistom populistu. On mi je pravi zastupnik alternativnih činjenica.
Mnogo domaćih glazbenika u svojim pjesmama komentira situaciju i stanje u državi, ali se u posljednje vrijeme nekako i odmiču od toga. Ima li danas više smisla kroz glazbu progovarati o problemima koji nas okružuju?
Ima. Istina da to mene kao autora zna smorit, ali od toga se krenulo. Ja se ne bi zakačio za rap da toga nije bilo u njemu. Istina, ne treba pretjerivat niti smarat s nečim, sam sebe znam smorit s takvim pjesmama pa pokušavam barem vas slušatelje ne smarat non stop, ali… Danas je to najnormalnija pojava, Dino Merlin ima pjesama kroz koje govori o društvenim problemima, čuo sam i nekoliko sevdalinki koje su društveni aktivizam.
Koji te glazbenici sad okupiraju?
Teško je naći jednog glazbenika koji će zadovoljiti to. Volim Massive Attack ali ih ne mogu sad slušati cijeli album. Napravit ću neku kompilaciju onda rađe od njih. Volim reggae ’60-ih i ’70-ih i funk iz tog razdoblja. Slušam Kendricka Lamara recimo dosta, super mi je jazzer što mu radi albume Thundercat. Ne brini, neću otići u jazzere (smijeh). Ma Thundercat je super stvarno. Najmanje slušam rapa. Zadnja tri dana sam počeo slušat domaći rap da vidim šta je izašlo i Krešo Bengalka je dobar, bome me iznenadio. Moram ti reći da su me High5 iznenadili s novim stvarima. Nisam lik koji puši new school jer je to new school – ti meni moraš imat sadržaja i tad mi je rap super bez obzira koji school bio. Ispočetka su mi bili nedefinirani, imam osjećaj da su sada ozbiljnije stvari shvatili i da su se potrudili. Ne volim kad osjetim kod izvođača ono što sam ja znao raditi, a to je da na brzinu nešto naprave i puste to. To mi se više ne sviđa. Kad vidim da netko bezveze nešto radi i da se nije potrudio.
Zanimljiva je informacija da radiš s grupom Time s kojom ćeš izbaciti jednu stvar…
To je vijest premijera, mi ti to dogovaramo već mjesec dana. Vidjet ćemo kako će stvar ispast. Pjesma je pozitivna i vesela, to im se fura. Imaju nevjerojatan groove ’60-ih i ’70-ih. Nevjerojatna je ta ekipa.
Uvijek se u glazbi vraćaš na rock s ovih prostora, recimo konkretno Smak u pjesmi “Diši”, a Dado Topić je u pjesmi “Obećana riječ” otpjevao refren iz Timeove “Za koji život treba da se rodim”…
Imao sam sreću odrasti na tome, buraz me filao s tim. Kad sam počeo semplirati i istesao uho da čujem sempl, još sam više slušao te izvođače i još više su mi se svidjeli. Pričao sam puno s njima o nekim pjesmama, kako su ih snimali jer me taj proces zanima. Snimali su kako sam snimao nove stvari – uvježbaš, dođeš, rokneš i zdravo. S tim da ja mogu naknadno snimiti vokale, i kanale a oni to nisu mogli.
Koliko takve stvari utječu na tvoj proces stvaranja nove ploče?
Želim napraviti dobru ploču koja će mi biti draga, želim napraviti 11 različitih pjesama, a to već imam. Nisam fokusiran je li to rock ili pop, rap. Briga me šta je, neopterećen sam tim glupostima i želim raditi pjesmu u kojoj ću uživat kad je pustim. Svih 5 koje imam su takve, ne bih se hvalio, ali čak i neke u koje sam sumnjao su ispale nevjerojatno. Da mi je produkcijski malo nastup dovesti na veći nivo, da mi je imati neke projektore, ali to je skupo, tako da to neću imati za Tvornicu, ali bit će.
Hoće li u Tvornici biti gostiju? DJ Soul u jednom dijelu koncerta možda?
Samo će Frenkie doći na “Ratata” i to je to. DJ Soul ne može nažalost doć 18.3. radi programa u Slobodi i Tuzli. Prije mene će vam vrtiti muziku jedan od ponajboljih DJ Oli Do Boli sa svojim specijalnim setom za tu priliku. Inače mi je solo biti s bendom izazov i gušt i skontao sam da me to trzne i da dam totalni maksimum.
Kad se sluša i “Spomen ploča” i live s Leksaurina vidi se da bend iz tebe izvuće najveći potencijal…
To je istina. Žao mi je što nismo imali više vremena za detalje sada jer se sve brzo radilo. “Ne mogu disati” je prvi singl jer smo je prvu završili. Kad sam skupio bend skinuli smo 13 starih stvari i išli smo odmah nove raditi. Nakon dva puta odsvirane pjesme odmah smo je išli snimati nakon par dana. Nije bilo vremena za premišljanja i filozofiranja, odlična ekipa. Sjelo je sve i to je dobro. Imamo puno probi i svirke će nam biti samo bolje. Mislim da ćemo razvaliti, ozbiljno ti kažem!
Jesi li imao neku ideju ubaciti brass sekciju na novi album?
Imao sam ideju dodati dva dobra ženska back vokala koji će mi bacati funk i soul cijelo vrijeme. To bi volio bar na par svirki probat. Ne znam hoću li to realizirat, ali vidjet ćemo hoće li se uklapati kad cijelu koncepciju ploče završim. Počeli su mi se sviđati takvi detalji, mislio sam do Coce otić da ga žicam da mi nešto zakopa. Ako poslušaš zadnju ploču Jinxa, ženski back vokali su odrađeni besprijekorno. On je ubojica. Volio bih i brass imati, ali sad je teško dogovoriti svirku s velikim brojem ljudi u bendu. Vremena su zajebana, kad kažeš cijenu s bendom ljudi se prepadnu jer samo troškova puta i spavanja imaš brdo. Svirat ću i s bendom i DJ-em i bit će to dobro.