A da se (ipak) učlanimo u neku udrugu ili još bolje stranku pa da nekako preživimo? Barem zbog djece? Bože, zaboravili smo djecu! Gdje su nam djeca? Zašto ih nema? Ah da, ne možemo si priuštiti djecu, a i imamo laganu disfunkciju reproduktivnih nagona zbog stresa i lijekova.
Znate li koliko će glasova u gradu Zagrebu dobiti anarhični Saborski zastupnik Pernar nakon „slučajne“ izjave da će se „boriti protiv ovrha Zagrebačkog Holdinga prema građanima Zagreba“? Najmanje 30 000.
Zašto? Zato što je odigrao na kartu da je dovoljno „lud“ da se stvarno bori protiv ovrha nad zagrebačkim „ovcama“. Nije ga stid biti „luđak“ – za razliku od „pristojnih“ političara…, da ih ne nabrajam, jer su svi formalno pristojni, a neformalno obični poslušnici i dizači ruku….
Upravo je objavljeno od europskog suda da tzv. „hrvatske ovrhe“ ne vrijede za građane EU.
Odmah su se javili „nadležni“ s izjavom da se to „ne odnosi na građane RH“. Vlada ima stav.
Upravo je objavljeno da cestarine poskupljuju 5%, a za dva mjeseca još 10%. Vlada vlada.
Financministar Marić je obznanio da Todorić nije dužan milijarde PDV-a, nego milijune – tako da shvatimo da to i nije tako veliki problem – kako nam prikazuju neki mediji. Vlada zna točne podatke.
Pola države je na antidepresivima jer plaćaju kazne od tri stotine eura za prometne prekršaje, a druga polovica nema novaca za antidepresive. Zašto nemaju novaca? Zato jer su ih razne institucije ovršile.
U Hrvatskoj vas može ovršiti i seosko groblje za dug od 16 kuna pa nakon 10 godina vam oduzmu i pokojne, sve po zakonu…., a zapravo temeljem zakona koji vrijedi samo u Hrvatskoj.
Vlada će nastojati „ublažiti“ taj zakon. Obećali su.
Isti taj zakon „nije primjenjivan“ prema Agrokoru koji nije dužan za ovrhe jer se ta tvrtka ne može ovršiti tek tako kao neki anonimni subjekt – nego je dužan milijarde za porez na dodanu vrijednost.
„Dvije brzine“ u Europskoj Uniji „načelno nisu prihvatljive za Hrvatsku Vladu“, ali „dvije brzine“ koje Hrvatska Vlada primjenjuje za plaćanje poreza su najnormalnije u uporabi. Jednaki i jednakiji…
„Veliki i mali“ je nekad bila serija na televiziji, a danas je stvarnost hrvatske političke prakse.
Sve po zakonu, sve legitimno, sve mirno, staloženo, dogovoreno – kao i cijena plina, marže i zarade…
Svaki dan ljudi hodaju po zagrebačkim ulicama, kupuju hranu i piće čak i u Konzumu, Tisku…,
Nećete vjerovati…, jedu sir, meso, voće i povrće i plaćaju račune s odvojenim iznosom za kupljeno plus 25% državi PDV- a. Vlada je davno iznjedrila taj zakon…., ali Agrokor nije uplatio niti lipe…
Godinama. Kao u onoj pjesmi: “godina-maaaaa varala si me, znam kad i s kim i kako vatreno“….
Jedan „globalni i regionalni koncern“ uzme sebi tih državnih 25% na neodređeni rok i još ne plati niti dobavljačima koji onda ne plate proizvođačima i tako mi lijepo idemo u propast već godinama da bi nam sad iz Vlade priopćili da ćemo svi zajedno propasti – ako ovaj privatni gospodin milijarder propadne. Kao sad su se sjetili te činjenice da ovaj ne plaća godinama i raste i kupuje i bogati se….
Superhik iz Alan Forda koji krade siromašnima i daje bogatima je mala beba. On krade. Sramota.
Ovaj lik iz naše priče ne krade. On godinama legalno radi i posluje na navedeni način. Marić to zna.
Ali ne, mi se bavimo s onih trinaest prototipova proustaških svjetonazora koji „nastoje osvijetliti komunističke zločine prije 70 godina“. Nitko da bi napisao riječ protiv moćnog i velikog Todorića godinama, a i sad se ne smije o tome pisati tko i kako hoće….
Slažem se, dakle da pričamo o ustašama i patliđanima. On dođe, oni ustaše, patliđani propadoše, a mi odosmo u pm…., pomoćnu prostoriju…
Vlada se do sad nije time bavila. Sad kad ruska banka ima svojih milijardu i pol eura u Agrokoru pita se i rusku banku. Nema više lokalnih dogovora. Ali zaduženi još forsiraju da ovu ustaše, a patliđani propadoše….
Ako mi ne vjerujete pitajte radne ljude u Hrvatskoj što im je važnije:
- „ustaše i partizani“ ili porez, kazne i ovrhe?
Zašto je odgovor da su im „ustaše i partizani“ na 77 mjestu prioriteta?
Zato jer u dućanu plaćaju novcem koji moraju zaraditi.
Ne mogu se računi – platiti ustašama i partizanima. Predlažem da se PDV plati ovom novom valutom.
Ako Vam je to najvažnije -dragi revizionisti- onda ukinimo kunu i uvedimo valutu „ustaše i partizani“.
Tko je za valutu ustaše i partizani? Da popunimo i proračun ustašama i partizanima.
Da bude kao Sabor. Da se mlati prazna slama. Da se posluje dogovorno. Ne odgovorno nego dogovorno…
…molim konzervativce i sve koji su se do sad naljutili – da se ne ljute – ovo je samo jedan obični kolumnističko pretjerani naglasak na stvarni problem. Povijest će pokazati da je tako – ako će se imati tko baviti događajima od prije 70 godina. Pardon, imamo komisiju Vlade za ta pitanja….
Jer, našu djecu (bez obzira na naciju i vjeru) niti naši problemi ne zanimaju, a kamo li problemi od prije 70 godina o kojima raspredaju političari zaduženi za zamagljivanje, zamućivanje i povijest općenito. Ali, slažem se da se to treba istražiti i dati dignitet mrtvim ljudima, pobijenima bez suda, nepravedno, mučki u ime ideologije…, ali naš akutni problem nije taj. To je naš trajni problem…
Zato se pitam tko je gospon Fulir našeg vremena?
Je li to fiktivni vlasnik koncerna Agrokor Todorić, formalni predsjednik Vlade Plenković, navodni znanstvenik bivši ministar kulture Hasanbegović, od kolege prozvani ratnim dezerterom ministar zdravstva Kujundžić, nedokazani plagijator ministar Barišić, optuženi bivši predsjednik HDZ-a Sanader, optuženi bivši predsjednik komore Vidošević, možda i zaboravljeni savjetnik- poduzetnik Ivić Pašalić, budući poduzetnik Zoran Milanović…., mogao bih nabrajati do besvijesti…,
- Ili je „gospon Fulir“ znanstvenik Đikić?
- Ili možda saborski zastupnik Pernar?
- možda Zoran Šprajc koji se nekad prezivao drugačije?
- možda vražica koja nosi Pradu blažena Mirela Holly?
Ma tko bio gospon Fulir našeg vremena nama će na kraju balade biti svejedno.
Ovrhe, kazne, PDV i ostale poreze mi ćemo morati platiti sa zateznim kamatama i to u kunama – ne u ustašama i partizanima – ako ih nismo platili.
Zato Hrvatska i jest raj na zemlji – za neke odabrane pojedince poput spomenutih…, ali za obične građane nije nikakav raj nego je pakao ovrha, kazni, poreza, nepravde, prevare, dvostrukih mjerila i selektivne pravde i pravosuđa, sustava koji se raspada po šavovima….
Ne brinite, ništa se neće dogoditi nakon bilo kojih poteza Hrvatske Vlade. To su potezi koje se ne može izbjeći. Vlada ionako radi ono što se može učiniti. Nije niti bitno što tko u Vladi radi. Nije bitno niti je li Vlada lijeva ili desna. Bitno je da Vlada radi što joj se naredi i što se mora – i da postoji. Ionako radimo što moramo, svi…, pa i Vlada također….., i moj brat također…
Čak nije bitno niti pitanje „tko je gospon Fulir našeg vremena“.
Bitno je ono što odgovara našim vlasnicima. Kapitalu. Oni kroje sukno.
Naše škare, naše sukno – njihov kapital – oni kroje.
Tako je to kod nas. Mi smo samo prostor. I ljudi koji odlaze. Nacija koja odumire. Statistički. 100%.
Dolaze u ovaj naš raj neki drugi ljudi. Oni vide da je kod nas nezagađena prirodna ljepota. Zato i imamo turistički rast najveći na svijetu. Ali nisu baš svi „turisti“. Pregled terena ….rasprodaja u tijeku. Slijedeći vlasnici bolje će se brinuti o ovim zemaljskim ljepotama koje je „Bog sebi namijenio, ali ih je onda odlučio dati nama jer nas je zaboravio“. Tako kaže „staro hrvatsko predanje“- popularno kod osviještene katoličke mladeži.
Tek je prošlo dvadeset i nešto godina od kako imamo Hrvatsku, a već smo je „zarajtali“.
Teško će nam i Bog pomoći da se izvadimo iz državnog kolapsa svih sustava: zdravstva, školstva, ekonomije, poljoprivrede, uprave, demografije, lokalne uprave….
Kao pošten čovjek je teško opstati. Država se bori za opstanak, a kako će pojedinac?
Ako ne vjerujete pitajte:
– ove koji su otišli a nisu morali,
– pitajte ove koji su otišli, a morali su,
– pitajte ove koji su morali ostati,
– a ako ste baš nepopravljivi mazohisti pitajte i ove koji su na vlasti, a možete pitati i oporbu koliko je teško kod nas biti pošten i opstati – ako živite od svog rada.
A da se (ipak) učlanimo u neku udrugu ili još bolje stranku pa da nekako preživimo?
Barem zbog djece? Bože, zaboravili smo djecu! Gdje su nam djeca? Zašto ih nema?
Ah da, ne možemo si priuštiti djecu, a i imamo laganu disfunkciju reproduktivnih nagona zbog stresa i lijekova.
Sva sreća da će nam pažnju zaokupiti lokalni izbori. To će nas spasiti. Mislit ćemo koga izabrati. Još ima nade. Nada umire posljednja.