© luciajoy.com
Kada možeš potpuno opustiti svoje tijelo i ostati svjestan, to je područje gdje se događa nepoznato i mistično. – Dr. Joe Dispenza

Ako vam se vaše prakticiranje meditacije neprekidno čini kao naporan trud i ne možete prestati razmišljati, analizirati i pitati se radite li ju ispravno, činite upravo suprotno od onoga što trebate postići. Zato želim demistificirati proces meditiranja.

Smisao meditacije je usporiti vaše moždane valove i nadići razmišljanje, analitički um. Ono što želim da razumijete je da vi već znate kako da to činite, jer to radite svaki dan.

Ako možete nastaviti vaše vježbe s razumijevanjem da sve što radite jest opuštanje vašeg tijela (isto kao kad padate u san) dok održavate svoj um budnim i svjesnim – i ako se možete kontinuirano pomicati dublje u ovo stanje opuštanja bez da se fokusirate na nešto drugo (ili razmišljate) – upravo ste otvorili vrata između svjesnog i nesvjesnog uma.

Ljestve svjesnosti

Kada je svjesni um budan i funkcionira optimalno, on se nalazi u području beta stanja. No, kada je mozak u visokom beta stanju, to znači da je vrlo uzbuđen odnosno u pretjerano aktivnom stanju. To obično znači da netko živi u modu iščekivanja opasnosti – inače poznatom kao ‘borba ili bijeg’.

Nakon što ste nadišli beta stanje, prvi sloj podsvijesti je alfa stanje mozga. U alfa stanju, vaše disanje prirodno usporava, glas u vašoj glavi se utišava, i što se više nastavljate opuštati to ćete se više početi spuštati na ljestvici svijesti u theta i delta stanja. Potrebno je opuštanje, postizanje udobnosti i obustavljanje misli kako biste promijenili svoj mozak i tjelesnu fiziologiju – a to činite svake noći kad zaspite.

Suprotnost je također istinita. Kada ne možete spavati po noći, to je obično zato što vaš um juri, a vi obrađujete misli o svojoj obitelji, poslu, zdravlju, potresnom događaju koji se zbio ranije tijekom dana, i naravno – budućem slučaju najgoreg scenarija koji zapravo ne postoji.

Ova vrsta kružnog negativnog razmišljanja proizvodi odgovarajuće kemikalije u mozgu koje signaliziraju tijelu da se osjeća emocionalno. Nakon što osjetimo te emocije kao što su frustracija, osuda, strah ili ljutnja, naginjemo k tome da imamo još više misli jednakih tim samo-ograničavajućim emocijama. Kada se to dogodi više puta, naše tijelo postane ovisno o tim emocionalnim stanjima, te tako postaje ovisnik o hormonima stresa – dodatno nas gura u petlje negativnih reakcija. Kao rezultat toga, umjesto da tonemo sve dublje u svjesnost, naši moždani valovi se penju na ljestvici viših razina aktivnosti beta valova mozga. U stvari, to je mjesto gdje ulazimo u područje visokih beta moždanih valova kada je analitički um pretjerano aktivan.

Upravo kroz našu meditativnu praksu možemo ući u podsvijest i promijeniti naše neželjene programe. Mislite o podsvijesti kao o operativnom sustavu mozga. Spuštanjem u operativni sustav mozga možemo mijenjati navike, ponašanja i ukloniti emocionalne ožiljke. Ako ne pokušavate nešto promijeniti, možete se jednostavno otvoriti primanju nepoznatih mogućnosti i stvoriti nešto novo.

Tijelo spava, um je budan

Gledajte to na ovaj način – padanje u san i buđenje nije nešto što moramo naučiti kako to činiti, zar ne? Radimo to svaki dan.

Ta dva perioda u danu su trenuci kada se vrata podsvjesnog uma prirodno otvaraju. Kada idemo noću u krevet, noćni neurotransmiter melatonin potiče naše moždane valove da idu iz beta u alfa stanje, iz alfa u theta stanje, i iz theta u delta stanje. Kada se probudimo ujutro, serotonin – dnevni neurotransmiter, stvara isti postupak obrnuto; naši moždani valovi idu od delta do theta stanja, od theta do alfa, i od alfa do beta stanja.

Kad zatvorimo oči i počnemo proces meditacije, ima smisla da mijenjamo našu kemiju mozga od serotonina do melatonina, a to i naši moždani valovi slijede. Kad sjedimo mirno i opuštamo svoje tijelo, mi prestajemo razmišljati jer naš mozak prirodno obrađuje manje senzornih informacija.

Ako možemo dopustiti našim tijelima da počnu padati u san dok smo svjesni našeg unutarnjeg svijeta, mi smo u savršenom stanju za početak našeg preobražavajućeg i/ili kreativnog rada. Baš kao što je teže zaspati kad susjed kosi svoj travnjak, vaš tinejdžer pušta hip-hop glazbu u susjednoj sobi, ili netko koristi aparat za mljevenje kave u kuhinji – tako je teže i ući u to meditativno stanje, jer nas vanjske osjetilne informacije tjeraju da smo fokusirani na naš vanjski svijet, umjesto na unutarnji.

Zaključak

Ono što želim da shvatite je da je opuštanje tijela ostajući pritom svjestan samo vještina koju trebate razviti (postoji razlog zašto meditaciju zovemo vježbanje) kao i što je vožnja biciklom ili igranje tenisa. Kada možete u potpunosti opustiti svoje tijelo i ostati pri svijesti, to je područje gdje se nepoznato i mistično događa.

Osjećajući beskrajnost prostora oko vas i postajući nitko, ništa, nigdje, ni u kojem vremenu – vaše tijelo, drugi ljudi, stvari u vašoj okolini i prošli i budući događaji više ne postaju predmet vaše pažnje. Vi (kao svijest – ne tijelo) više ne prikupljate senzorne informacije oko vas, što znači da više ne živite s hormonima stresa. U tom stanju, niste budni, ne spavate, i ne sanjate; vi ste u transcendentalnom stanju. To je nepoznato područje, i to je mjesto gdje se vrata otvaraju događajima kao što su izvantjelesna iskustva, spontana ozdravljenja i mistični trenuci.

Dakle, sljedeći put kada sjednete meditirati, želim da zapamtite da vi već znate kako to učiniti. Usporite proces i stvarno osjetite svaku od tih faza. Budite svjesni, proširite se u budućnost koju ste oduvijek željeli, i povežite s osjećajima te nove budućnosti.

Znajte da vas život kakav ste oduvijek željeli živjeti čeka. Vi samo morate doputovati.