Klerikalni juriš “doktrinom” sakristijske spolnosti – i dalje na javnom medijskom servisu.Nije prvoaprilska šala, Splitsko-makarska nadbiskupija upravo se tog “prevarantskog” dana zauzeto pozabavila Crkvi stalno intrigantnom temom seksa među mladeži, tzv. spolnim odgojem, spolnošću ili kako već u dijelu koji se izravno tiče škakljivih pitanja katolički (ne)dopustive uporabe organa za razmnožavanje ljudske vrste.
Opet je, a što bi drugo, reinkarnirala isti svoj bradati zaključak – zapisan u službeno nepriznatom (školskom) programu Teen STAR – kako “seksualna aktivnost nalazi smisao samo u potpuno predanom i cjelovitom odnosu, braku”. Da je klerikalni juriš “doktrinom” sakristijske spolnosti na sekularne vjetrenjače od životnog značenja za široke mase HRT-ovih pretplatničkih obveznika, HTV je praktičnokatolički revno sugerirao koji dan kasnije gledanim među penzićima i nezaposlenima formatom Dobro jutro, Hrvatska.
Urednicima emisije u Zagrebu i u splitskom dopisništvu iz nekog je profesionalno nedokučivog razloga bilo stalo pustiti predsjednicu Udruge za cjeloviti spolni odgoj Teen STAR Kristinu Pavlović i predstojnika Ureda Splitsko-makarske nadbiskupije za pastoral obitelji don Tomislava Ćubelića da na javnom medijskom servisu promiču dogmatska stajališta Katoličke crkve i njezinih laičkih skupina, koja nemaju znanstveno utemeljenje, nisu službeno odobrena za institucionalnu primjenu niti su primjerena mainstreamu ponašanja, shvaćanja i težnji mladih u suvremenom demokratskom društvu.
Pod pretencioznim nazivom “Gdje i kako je moguće provesti kršćanski utemeljen spolni odgoj s mladima u župi i školi?” – nadbiskupijski Ured za pastoral obitelji i Pastoralni vikarijat te udruga Teen STAR u Centralnom su bogoslovnom sjemeništu u Splitu upriličili “stručni skup” za tridesetak voditelja programa Teen STAR, roditellja, vjeroučitelja, nastavnika, animatora, mladih… Predavači sve odreda borbeni aktivisti iz prvih redova tzv. konzervativne kontrarevolucije, udruge Glas roditelja za djecu – GROZD, itsl. Bez Ladislava Ilčića, uzornog katoličkog muža s četvero djece i hobi-seksologa, naravno, taj bi povijesni događaj promašio svrhu.
Otkako je koncem 2015. uspjelo Crkvi i političkoj desnici stornirati Cjelovitu kurikularnu reformu zajedno s petstotinjak stručnjaka te njezinog prvaka Borisa Jokića baciti u šturc, proskribirati uglednog seksologa sa Sveučilišta u Zagrebu Aleksandra Štulhofera i sinergijski sa svih crkvenih oltara anatemizirati, proglasiti heretičnim tzv. seksualni, modul IV. programa zdravstvenog odgoja u školama, praktično su srušene u javnom prostoru važne prepreke novoj agresiji retrogradnog svjetonazora.
Budući da im HDZ-Mostova vlast ide niz dlaku, a mainstream se mediji često svjetonazorski ne snalaze, osobito HRT nakon radikalne hnipizacije početkom 2016. godine, katolički kler i njegove laičke filijale mogu do mile volje terorizirati javnost sakristijskim dogmama o ljudskoj spolnosti po “Božjoj volji” i ženi kao griješnoj Evinoj kćeri. Primjereno tome i o seksualnim (ne)slobodama.
“Predavači Kristina Pavlović, prof. i Ladislav Ilčić, prof. (…) predstavili su sve veću potrebu za istinskim i ispravnim odgojem mladih za zdravu spolnost, pravu ljubav i vrijednost braka i obitelji”, izvijestio je službeni portal Splitsko-makarske nadbiskupije, što su u Dobrom jutru, Hrvatska trbuhozborili gosti Pavlović i don Ćubelić.
“Djeca i mladi su danas od najranije dobi izloženi medijima i liberalnim stavovima, dok se kod kuće i u Crkvi premalo s njima razgovara, te oni kršćanski pogled na spolnost često nemaju prilike čuti ni upoznati.” Pavlović je u tom smislu još eksplicitnija: mladima se “kroz medije nameće neke druge programe koji idu za tim da se može bilo kada i bilo s kime imati spolne odnose samo je važno zaštititi se od spolno prenosivih bolesti i od trudnoće. A mi želimo ukazati na vrijednosti vezane uz spolnost. Mladi su to prepoznali i oduševljeni su”.
Kako ne bi bili oduševljeni time da im svećenik drži fenjer nad krevetom kako se ne bi seksali prije braka, onanirati, “griješno” maštali o suprotnom, nedajbože istom spolu… Suzdržavanje je kršćanska dužnost i vrlina. Katoliku ne trebaju kontracepcijska sredstva, jer su “štetna, osobito za zdravlje žene”. Pobačaj ne dolazi u obzir, osim u iznimnim slučajevima životne ugroze majke. Tzv. djeca iz epruvete, začeta medicinski potpomognutom oplodnjom, nisu poželjna kao ni ini slučajevi kad znanost glumi Boga, itsl. A znanost mora glumiti Boga, jer je Bog kritično podbacio: u RH je 17 posto neplodnih parova, svaki peti; neplodnost među muškarcima veća je nego ikad prije – i zabrinjavajuće raste.
Kako mladi ne bi bili oduševljeni kad ugledaju pred sobom Ladislava Ilčića ili Željku Markić iz U ime obitelji kad im o temi sakristijske spolnosti gorljivo stanu prati mozak stajalištima Judith Ann Reisman, vremešne američke komunikologinje samopozvane razvijati u seksualnih tabula rasa (sic) “osjećaj poštovanja prema daru života”. Kako mladež ne bi bila oduševljena kad im o seksu – iz sakristijske perspektive, nedajbože iz osobnog strogo tajnog hetero/homo/pedofilskog iskustva – počnu zboriti verzirani u svećeničkim i haljinama časnih sestara.
Zakleti Bogu na celibat. Mladež je nesretna samo kad ju o spolnosti poučavaju znanstveni štulhoferi, liberali, ateisti, politička ljevica i pripadajuće joj civilno društvo? Jer ta heretička svijest, tvrde vjerski militanti, kontaminira “zdrav, neiskvaren seksualni život” mladih anarhičnom dopusnicom da se “može bilo kada i bilo s kime imati spolne odnose samo je važno zaštititi se od spolno prenosivih bolesti i od trudnoće”.
Društvena je zbilja drukčija od poruka kaptolskog mainstreama i njegovih laičkih ešalona. Glas razuma vjerske opcije i uvažavanje činjenica o (ne samo) vjerničkoj intimi žurnalistički produktivno i svjetonazorski korektno svjedoči urednik i voditelj HTV-ovog formata EkumeneAugustin Bašić. Donedavno i urednik vjerskog portala Križa životaHrvoje Cirkvenec, medijska persona non grata na Kaptolu, čiji je portal naprasno eutanaziran jer je analitički propitivao tzv. neevanđeosko djelovanje Crkve te joj time iritantno gazio po kurjem oku.
Bašićevi gosti u Ekumeni, kao i Cirkvenčevi autori analitičkih priloga i suradnici u Križu života, autoriteti šireg višekonfesionalnog spektra i nekonvencionalni analitičari, upravo su upozoravali na drastičnu dihotomiju između službenih stajališta Crkve o uspjehu njezine misije u društvu i realnog stanja.
Sociolog sa Sveučilišta u Rijeci Željko Boneta i politički analitičar Žarko Puhovski iz Zagreba, komentirajući aktualna istraživanja o religioznosti mladih, ali i šire u društvu, upravo su u Ekumeni ukazali na tu dihotomiju koja je posljedica društveno-političkih okolnosti i konformizma, a ne baš iskrenih uvjerenja. To je pogubna činjenica, dokaz da je Crkva dugoročno podbacila u svojoj misiji: vjerovati u Boga postalo je masovna nacionalna moda, a životno uvjerenje trajne vrijednosti.
Dugoročan je kiks crkvenih i svjetovnih vlasti i uvođenje školskog vjeronauka, koji školarci doživljavaju kao običan, gnjavatorski i podjednako nesimpatičan nastavni predmet kao i svi ostali. Predaje se ex cathedra, obvezan je nakon odabira, pišu se zadaće, gradivo se uči iz udžbenika i buba za ocjenu, a ta utječe na – opći uspjeh. I upise, izbor zanimanja, životni put…
To je okrutna đačka zbilja koja s transcendentalnim, vjerskim dogmama i svekolikim evanđeoskim bajkama otprije 2000 i više godina nema blage veze. Osobito s onim na što mlade, usuprot njihovim prirodnim potrebama u skladu s okolnostima suvremenih društvenih mijenja, žele primorati zagovornici sakristijski čednog seksa isključivo u braku, isključivo žene i muškarca i isključivo radi razmnožavanja vrste.
Nedajbože radi tjelesnog užitka kad na njega sili priroda, nedajbože izvan braka i nedajbože u LGBTQI vezama. U zbilji, niti “pobožne” mladeži u većini upražnjava spolnost kako propovijedaju dušobrižnici programom Teen STAR niti je vjerničko stado baš toliko stado da pristaje slijediti homilijarne – “u ime Boga” – naputke svojih pastira.
Po podacima Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, na koje se poziva Željko Boneta, a prenio ih je Večernji list, sredinom 1980-ih godina “samo je petina mladih vjerovala da postoji Bog, a njih tek 15 posto da je Bog stvorio svijet. Već 1999. u Boga je vjerovalo 77,2 posto mladih, a 2012. njih 78,7 posto”. No, 2016. je religioznosti mladih pala na 53,7 posto. Stalan je i pad njihova povjerenja u Crkvu. “Nevjera i sumnja u Božje postojanje”, zaključuje sociolog Željko Boneta o svom istraživanju među mladima, “karakteristika je gotovo polovine istraživačkog uzorka”. Stoga vjerovanje u Boga nije opće mjesto svjetonazorske društvene normalnosti, barem kada je u pitanju studentski uzorak.
Sociologinja iz Instituta za društvena istraživanjaDinka Marinović-Jerolimov tvrdi da su “u najvećim tzv. ‘kulturnim ratovima’ oko pojedinih tema, od vjeronauka u javnim školama, pobačaja, homoseksualnosti, vrste bračnih zajednica, kontracepcije, razvoda braka itd. uvijek uključene i vjerske zajednice koje o njima zastupaju svoje stavove. A vjernici o tome najčešće imaju definirane stavove koji nekada dijelom jesu, a često i nisu u skladu sa stavovima vjerskih zajednica kojima pripadaju”. Mladi su, tvrde sociolozi, najmanje religiozna skupina, a ukupno u društvu najmanje je vjernika u najrazvijenijim sredinama – Istri, Hrvatskom primorju, Zagrebu i okolici, Međimurju – a najreligiozniji su u Slavoniji i Dalmatinskoj zagori.
“Većina roditelja današnjih srednjoškolaca”, ističe sociolog religije iz Instituta Ivo PilarIvan Markešić, “kršteni su kao odrasle osobe nakon 1990. godine (primjerno i sam predsjednik RH Franjo Tuđman i cijela njegova obitelj, op. a.). Kao novootkriveni pripadnici Katoličke crkve učinili su sve da i njihova djeca imaju ‘papir’, odnosno krsni list, kako u životu ne bi imali ‘konfesionalnih problema’ prigodom sklapanja braka, kumstva, sahrane itd, te da ne bi bili stigmatizirani kao komunjare, ateisti i jugonostalgičari.
No, kad su posrijedi osobni intimni život i društveno ponašanje, osobito mladež zazire od svake vrsti tutora. Buntovnost, kritičnost i sumnja, sve odreda proskribirane osobine “katolički osviještene osobnosti”, vrijednosti su zdrave mladosti i to treba njegovati, a ne suzbijati.
Do 1990. je sekularna i socijalistička država marljivo radila na ateizaciji društva, a od te prevratne godine formalno sekularna i neformalno divljekapitalistička država još i većim žarom podupire svestranu teizaciju. Od škole i srednjovjekovnog, sakristijskog tretmana prirodne ljudske spolnosti do zamjene molitvenika političkim manifestom.
Javni medijski servis HRT, kojem je već i 30 posto informativnog programa napadno katolički impregnirano, uza svu silu specijaliziranih religijskih formata od jutra do mraka svaki dan, već po svojoj ulozi u društvu ne bi smio biti svjetonazorski pristran.