Sve važnije vrste čitanja

Na soareji koju Arhivarska sekcija Booksa (ASB) svake godine početkom travnja priređuje u sklopu Dana zatvorenih vrata (naši arhivari, naime, čvrsto vjeruju kako pristup arhivskoj građi mora ostati zapriječen – naročito nevježama), upućene su kritike timu literarnih znanstvenika. Opći je dojam, ne samo gospodina preuzvišenog Nadstojnika, kako ovi zapravo ne rade ništa.

“Ta, nemojte, molim vas, stoljeća su prošla od kada ste posljednji put objavili nekakav znanstveno-literarni rad. Što radite? Igrate World of Warcraft po cijele dane?”, zašpotal ih je Nadstojnik Lućano truseći šestu čašu finog velškog pjenušca.

Kritikama se pridružila čak i Ana iz officea, a kad se ona i Nadstojnik oko nečega slože (fenomen znan i kao ‘perfect storm’) – onda je tomu tako i nikako drugačije.

“Protestiram!”, graknuo je dr. Slonek, “To su neistine, evo, povodom Noći knjige kanili smo objaviti rad u kojem raskrinkavamo gotovo sve važnije vrste čitanja, ali…”

“Ali što… hik… što se dogodilo, zar su došli miševi i pojeli ga!?”, grubo se ubacio gospodin Nadstojnik.

“Kako molim? Kakvi miševi? Ne, naprosto još nije gotovo, imamo sve ugrubo i sad delamo na finim detaljima…”

“Pa niste filigrandžije, bogamu, ako imate nekaj – na sunce s tim!”, zagrmio je oktroirani premijer Bookse.

S Nadstojnikovim riječima nije se za igrati – ako je nekaj rečeno, onda je najbolje poslušati, jer taj dobro pamti i zasigurno neće zaboraviti što vam je i kojom prigodom poručil, tj. naložil. U svakom slučaju, nije prošlo niti 24 sata, a na redakcijskom stolu ležao je spomenuti rad ili barem ta njegova gruba verzija, a koju ćemo odmah i podastrijeti sa svim manjkavostima:

Sve važnije vrste čitanja:

PAUNSKO ILI POZERSKO ČITANJE

Ovu vrstu čitanja često možete vidjeti i u prostorijama kombinata. Građanka ili građanin, dakle, želi biti viđeni s knjigom i ta knjiga najčešće nije nekaj novo. Riječ je o starim, probranim naslovima, primjerice nešto iz biblioteke Vjeverica, manje poznata Balzacova djela i slično. Iz ovoga se u stara vremena znala izroditi i romansa, ali to je bilo nekad – danas ne pali. Provjereno.

ČITANJE S RAZUMIJEVANJEM

Građanin ozbiljno, analitički pristupa čitanju. Svako malo zastaje, vraća se, prepisuje u bilježnicu pojedine rečenice ili cijele pasuse, promišlja nad neizrečenim baš kao da je važno kaj je pisac možda mislil, a eto – nije to iz nekog razloga htio napisati. Vrlo naporna vrsta čitanja.

TRENDI-BRENDI ČITANJE

Sam naziv vam govori – građanin čita isključivo ona djela o kojima se u tom trenutku priča. Čak ima želju podijeliti to s drugima, pa, primjerice, fotka razvikanu knjigu i onda je uz prigodan komentar hiti na Facebook. Društvene mreže olakšavaju život – ako ste već fotkali knjigu i hitili je na Facebook, uopće ne morate istu još i čitati! Jasno, obavezno tagirajte autora. Bit će njemu (njojzi) drago!

ČITANJE NA PLAŽI

Ili takozvano (p)lažno čitanje. Još uvijek ne možemo sa sigurnošću reći što je bilo prije – novinski tekstovi tipa ‘knjige za plažu’ ili je prvo zamijećeno da neki uistinu čitaju po plažama, pa su se onda pojavile te preporuke. Uglavnom, čitanje na plaži ne samo da ne preporučujemo, već vas i odgovaramo od toga, a evo, i davno smo pisali o štetnosti ove ružne navike.

ČITANJE KLASIKA – KLASIČARENJE

Ima ljudi, i dan-danas, pa čitaju knjige iz 20. stoljeća, katkad i starije! To su često, ne uvijek, vrlo naporni građani, a evo i zašto – ne samo što čitaju te stare, požutjele knjige, već i druge ispituju jesu li pročitali sve te Hamsune, Mannove, Stendhale i slično. I ako otkriju da niste – onda vas kritiziraju, žaloste se i nagovaraju na čitanje stareži. Nemamo mi nikaj protiv klasika, ali umjereno! Na 38 friških djela ide jedan klasik i to se zna kao da je crvenim slovima upisano u kalendaru. (Kritika izdavačima – ta, prestanite već jednom otkrivati nove stare knjige!)

BRZO ČITANJE

Danas je ovo raširen i efikasan način čitanja. U potrazi za suštinom građanin će bez grižnje savjesti naprosto preskočiti ne samo opise prirode, pokućstva, dijelova tijela, nego i sve druge usporavajuće dijelove. Neki će reći, eh, pa to je površno čitanje. Ne, to je zapravo savjesno čitanje, jer na taj način štedite vrijeme, a s njim onda možete što god poželite (činiti dobra djela).

VRLO BRZO ČITANJE

Ovo je ekstremna verzija ‘brzog čitanja’ – građanin uopće ne mora uzeti knjigu, umjesto toga može pročitati što je o istoj netko napisao. Dakako, ako je prikaz preopširan – slobodno preskočite one vražje usporavajuće dijelove prikaza knjige, te ako vas nešto nakon toga zaintrigira – uvijek možete uzeti knjigu i malo čalabrcnuti.

ČITANJE IZ ZLIH POBUDA

Kao građanin koji i sam piše, poznajete mnoge druge građane-pisce i jasno, neki od njih naprosto vam nisu dragi ili su vam nekaj nažao učinili u životu. Kad takav prijaško objavi knjigu, vi odmah hrlite k njoj – knjizi – te ju brzo iščitavate usput joj pronalazeći brojne mane. A mana uvijek ima – ipak je to književnost! Ima i vrlina, ali za takvo što pronaći morate baš jako-jako voljeti autora. Ne malo, nego baš jako-jako.

ČITANJE KAO LIJEK

Živimo u stresnim vremenima i nesanica je boljetica modernog doba. Što učiniti? Uzmite knjigu (ne slikovnicu, običnu knjigu) i u jednom trenutku, nećete ni znati kad se to dogodilo, kliznut ćete u san poput dojenčeta u majčinu krilu. Knjiga mora biti jedna od onih sporovoznih, gustih, jedna od onih gdje autor uzima vremena, pa prvo gradi kulise, opisuje svaki uvojak, svaki i najmanji nabor haljine…

OKTOPUS STYLE ČITANJE

Poremećaj raširen među književnim červekima. Građanin čita nekoliko knjiga odjednom, ponekad i po 7-8, pa i više od toga i sve te koje čita drži na stolu tako da više nikaj ne možete staviti na taj stol, a i kad uspijete staviti – šalicu čaja ili Fante, primjerice, često ćete istu prevrnuti i zaliti knjige. Užas!

ČITANJE JEDNE KNJIGE GODIŠNJE

To je kad volite čitati, kupujete knjige, imate ih tušta i tma doma, ali naprosto od života ne stignete još i čitati. Takvi građani pročitaju otprilike jednu knjigu tijekom godine. I šta im fali!

UREDNIČKO ČITANJE

Najzloglasnije od svih čitanja! Građanin-urednik čita knjigu još dok ona nije knjiga, već rukopis, i što radi – nalazi joj greške vadeći na taj način živce autoru koji ni prije toga nije baš bio najsamouvjerenije biće na svijetu!

ČITANJE PO DUŽNOSTI

Ovo je suprotno od ‘uredničkog čitanja’. Građanka ili građanin imaju doma muža, ženu, dečka ili curu koji pišu i objavljuju. I kad nešto napiše, pa makar i nedovršeno, odmah vas zove – daj molim te, pročitaj, pa mi iskreno reci kaj misliš? I kolikogod vam se ne sviđalo – morate izreći riječi hvale i ništa drugo povrh toga. I najmanja primjedba silno će ražalostiti, potresti osobu s kojom ste igrom slučaja u braku, vezi ili kakvom drugom priležničko-ljubavnom odnosu.

ČITANJE JONATHANA FRANZENA

Ima jedna grupica ljudi, nazovite to sektom ili kako vam drago, i oni vam čitaju samo romane Jonathana Franzena. Jedno vrijeme vjerovalo se da postoje i drugi pisci s ovako privrženim fanovima koji čitaju sam njihova djela i drugo nikaj, ali nema.

booksa