Premijer, dečko koji je obećavao, nakon 27. travnja 2017. godine teško da će ikad više zaslužiti da bude smatran ičim značajnijim od poslušnog pijuna na tuđoj šahovskoj ploči
Besramno su nas lagali mjesecima. S pričama o sjajnoj suradnji, dubokom povjerenju i političkoj stabilnosti, mahali su u Mostu i HDZ-u otkad su sklopili svoju drugu Vladu. Što je najgore, od samog početka je bilo jasno da je brak krenuo ukrivo, da je Most i prije pristanka na koaliciju već ucijenjen puškom na kojoj je pisalo „preslagivanje“, jer je Plenković tvrdio da i bez Mosta ima većinu u Saboru.
I nije moglo, ni ovaj put, završiti drugačije nego u kršu, lomu i kaosu, štoviše, kad je krenuo šou oko Agrokora i ministra financija bilo je razvidno da koalicija/suradnja možda neće dočekati ni „kratke rukave“.
Dakle, raspad novog braka Mosta i HDZ-a nije nešto što bi trebalo skandalizirati javnost i otimati joj dah iz pluća; njima jednostavno od početka nije ni bilo suđeno, a u demokracijama padovi Vlada, izvanredni izbori i ine drame ulaze u rok službe.
Ono radi čega, međutim, treba raspaliti sve alarme je odgovor na pitanje koje se moglo postaviti još kad je Zdravko Marić naumio razmontirati porezni USKOK . Dakle, tko je taj koga se štiti? Tko je taj radi kojeg se ruši vlastita Vlada i radi kojeg sam Plenković stavlja na kocku vlastitu političku budućnost?
Spinovima o „kolegijalnosti“ Mostovih ministara koja da je izostala u slučaju opoziva Marića jednostavno se ne treba zamarati ni sekunde. Nakon tih priča Plenković se vjerojatno dugo i uz duboki uzdah čovjeka koji obavlja teški i gadljiv posao umiva pazeći da ne zagleda previše u ogledalo.
Obrana Zdravka Marića je i suštinski i politički besmislena. Laži političkih i medijskih saučesnika o ministru koji je zauzdao državnu potrošnju (a ona je u 2016.-oj godini porasla) i sjajno sposobnom ministru su zanimljive jedino zbog svoje besramnosti. Čovjek koji je do prije dva-tri mjeseca tvrdio da je s Agrokorom sve u redu ne može više biti ministar financija, taman da prije političke karijere nije bio direktor u – Agrokoru.
Ako je to notorno, a jest, znači da Plenković ruši vlastitu Vladu, ugrožava svoju političku budućnost, te budućnost svoje stranke, samo zato da bi zaštitio ministra svekoliko kontaminiranog odnosom s najvećom hrvatskom firmom. Odnosno, znajući da je s Plenkovićeve strane razriješeni ministar unutarnjih poslova ozbiljno zapeo na istrazi potencijalnog kriminala u Agrokoru – premijer na panj stavlja Vladu, HDZ i sebe u korist – Ivice Todorića i svih koji stoje uz i iza njega.
Na dan kad je Plenković iz koalicije izbacio Most i krenuo stazom koja, čini se, neminovno vodi do novih izbora, jer čak ni eventualna presložena većina neće biti tolika da bi mogla jamčiti bilo kakvo stvarno duže funkcioniranje, iz Agrokor Grupe je objavljena bomba – u financijskim izvješćima su pronađene „pogreške“.
„Slijedom toga, Grupa moli da se dionici ne oslanjanju na njena financijska izvješća iz prošlosti dok provjere ne budu dovršene, a situacije primjereno razjašnjena“, kaže se u priopćenju kojim se defacto potvrdila nedavna (tad burno opovrgavana) rečenica zamjenika izvršnog direktora ruske VTB banke – da su financijska izvješća – falsificirana.
Pogledajmo još jednom jučerašnji dan – financijska izvješća u Agrokoru su potvrđeno pogrešna, premijer zbog ministra koji je bio Agrokorov direktor ruši vladajuću koaliciju, te smjenjuje ministra unutarnjih poslova koji je zagrizao za istragu Agrokora.
Stoga, ključno pitanje za ovu zemlju nije ono hoćemo li skoro na izbore, što će biti s Plenkovićem, Mostom i HDZ-om, ili je li Bernardić spreman preuzeti vlast.
Ključno je samo hoće li Hrvatska i dalje ostati talac moćne klike koja očito, najblaže rečeno, pleše po samom rubu kriminala.
A premijer, dečko koji je obećavao, nakon 27. travnja 2017. godine teško da će ikad više zaslužiti da bude smatran ičim značajnijim od poslušnog pijuna na tuđoj šahovskoj ploči.