Situacija s Algoritmom logično je proizašla iz njihova nepoštenog i megalomanskog načina poslovanja, ali i iz višegodišnjeg nojevskog ponašanja Ministarstva kulture koje je svojom pasivnošću omogućilo fiktivno bujanje nekoliko aktera na knjižnom tržištu, smatra Katarina Luketić
Propast Algoritmovog lanca knjižara nije poput kraha Agrokora. Ona je za sve koji se bave knjigom u Hrvatskoj puno više od toga. Već je predstečajna nagodba ove nakladničke kuće, teška 40 milijuna kuna, poput nokdauna srušila s nogu pisce i prevoditelje koji su preko noći ostali bez polovice zarade, a stečaj knjižarske mreže, s više od 250 zaposlenih i 30 milijuna kuna duga, mogao bi biti nokaut od kojeg će se nakladništvo oporavljati godinama.
– Situacija s Algoritmom logično je proizašla iz njihova nepoštenog i megalomanskog načina poslovanja, ali i iz višegodišnjeg nojevskog ponašanja Ministarstva kulture koje je svojom pasivnošću omogućilo fiktivno bujanje i ‘divljanje’ nekoliko aktera na knjižnom tržištu. To da propast jednog poslovnog subjekta može domino-efektom povući cijeli sektor samo pokazuje na kako bolesnim osnovama on počiva i kako u praksi izgleda ‘velebna’ hrvatska kulturna politika o kojoj se u onom ‘drugom životu’ – u kabinetima, na konferencijama, sastancima – pišu uglancani, proeuropski i vrlo nerealni dokumenti – objašnjava književna kritičarka i suvlasnica nakladničke kuće Pelago Katarina Luketić.
Prepuštanje knjige tzv. slobodnom tržištu na kojem je Algoritam, baš poput Agrokora, imao gotovo monopolski položaj, dovelo je do očekivanog kraja. Ovaj je knjižar, udružen s Mozaik knjigom i Profilom koji je vrlo brzo napustio lanac, pad prodaje knjiga pokušao nadomjestiti stalnim širenjem mreže. Knjižare su nicale na svakom koraku. Svaki šoping-centar imao je svoj Algoritam. ‘Cijena? Ma koga briga. Može 25 eura po četvornom metru? Naravno! Ma može i 45! Novac nije problem! Ima ga svuda, samo ga treba znati uzeti’, bila je poslovna filozofija koja je urodila otvaranjem 45 knjižara.
Međutim, koncept se vrlo brzo pokazao promašenim, ali Neven Antičević, vlasnik Algoritma, nije popuštao. O kakvom se dramatičnom padu radi dovoljno govore podaci po kojima je prije krize broj prodanih knjiga premašivao tri milijuna, da bi se nakon 2009. godine prepolovio. Država je, baš kao i u slučaju Ivice Todorića, zatvarala oči.
Kruno Lokotar, koji je u Algoritmu proveo gotovo deset godina, kaže da je ta kuća zoran primjer kako uspjeh može omamiti.
– Kada nakon nekoliko godina krize Algoritam više nije mogao ispunjavati obaveze ni prema autorima ni prema meni, kada je svaki moj napor da ispoštujem dogovore i poguram realizaciju ugovora bio uzaludan, kada se ni rasprodane knjige nisu dotiskivale – a to je najbolja zarada jer fiksnih troškova više nema – mojem strpljenju je došao kraj i sporazumno smo prekinuli radni odnos – prisjeća se Lokotar.
Posljedice su porazne. Gordana Farkaš Sfeci iz nakladničke kuće OceanMore, kojoj Algoritam MK duguje sto tisuća kuna, objašnjava da je stečaj knjižarskog lanca velik gubitak za njih kao malog nakladnika.
– Opet ćemo se svesti na preživljavanje i guranje iz mjeseca u mjesec. Ovakva situacija dovodi do nesigurnosti među zaposlenicima, ali budući da smo oduvijek na minimumu troškova baš zbog takvih ‘partnera’, nadam se da ćemo premostiti i ovaj udar – ipak je optimistična Gordana Farkaš Sfeci, koja naglašava da izdavačka kuća koju vodi neće smanjivati broj predviđenih novih izdanja, da se honorari autorima i suradnicima neće smanjivati i da će dinamika isplate biti ispoštovana.
OceanMore preuzeo je i jednog od najprodavanijih autora u Hrvatskoj, Kristiana Novaka. Ne samo da su objavili njegov novi roman ‘Ciganin, ali najljepši’, nego su nakon isteka ugovora koji je ovaj autor imao s Algoritmom reizdali i ‘Črnu mati zemlu’. Ipak, nisu svi bili te sreće. Katarina Luketić prepričava svoj, kako kaže, mali, harmsovski slučaj.
– U Algoritmu d.o.o., koji je vlasnik, koliko znam, 68 posto Algoritma MK-a, objavila sam 2013. knjigu ‘Balkan – od geografije do fantazije’. U prosincu 2015. Algoritam d.o.o. ulazi u predstečajni postupak i tada ja, kao i ostali Algoritmovi autori, prijavljujem tražbinu. U tom trenutku Algoritam mi na ime tantijema duguje 9.999,93 kuna, što nije puno s obzirom na to da mi je bio isplaćen honorar za otkup rukopisa i dio tantijema. Postupak restrukturiranja je takav da se od te prijavljene svote najprije obrišu kamate, pa se glavnica umanji za 50 posto, tako da se na kraju dugovanje prema meni svelo na 4.448,40 kuna. Poniženju tu nije kraj. Odobreni iznos se, naime, po toj ‘nagodbi’ ne isplaćuje odmah ili u nekom razumnom roku, već se isplata odgađa na ožujak 2017. No ni to nije sve: okljaštreni, umanjeni i odgođeni iznos se k tome razdjeljuje u nevjerojatna 84 mjesečna obroka! Trebam li dodati: došla je 2017., a nijedna rata još nije sjela na moj račun. Po svoj prilici ni neće jer je u tom planu restrukturiranja navedeno da će Algoritam d.o.o. stabilizaciju poslovanja i povrat dugovanja temeljiti na pozitivnom poslovanju svojih knjižara – ističe Katarina Luketić.
Vladimir Cvetković Sever, prevoditelj i nakladnik, ne vidi izlaz iz krize u preuzimanju prostora.
– U izostanku neovisnog distribucijskog lanca koji ne bi ujedno imao i nakladničku komponentu pametnije je rješenje dovođenje nove uprave u Algoritam MK i Algoritam nakladništvo koja bi zajamčila odgovornost u ispunjavanju financijskih obaveza i zadržavanju radnih mjesta, a spriječila stvaranje tržišnog monopola u knjižarstvu. Radna se mjesta moraju spasiti, prioritetno, sva osim jednoga: onoga Nevena Antičevića, koji je svojim kancerogenim pristupom najodgovorniji za cijelu ovu katastrofu. Na njegovom se odlasku mora inzistirati, za dobrobit svih kolega i kolegica iz branše – kaže Cvetković Sever.
Neprodani primjerci tisuća knjiga ostali su blokirani u Algoritmovim knjižarama, s neizvjesnom sudbinom.
– Cirkulacija novca sada je dobrim dijelom zaustavljena, velika su sredstva nakladnika blokirana u jednoj firmi, knjižare su zatvorene, izdavači mahom doista nemaju keša da plate autore, prevoditelje, tiskare, novi naslovi se izdaju za skladišta. I nisu potrebne ni rejting agencije ni politički birokrati da bi se shvatilo koliko smo daleko otklizali. Koliko će to trajati i gdje je dno nakon kojeg, valjda, slijedi neki uspon, ne mogu ni naslutiti – zaključuje Katarina Luketić.