Zagreb je dobio novu ljevicu, a Split je na rubu da je dobije. Rezultati platforme Zagreb je naš!, koja je dobila 7,64 posto glasova birača, odnosno potporu 24.706 građana, potvrđuje tu tezu. Za usporedbu, nezavisna lista saborske zastupnice Brune Esih i HDZ-ova otpadnika Zlatka Hasanbegovića, uza silnu medijsku potporu, dočepala se ni 2000 glasova više.
U Splitu je situacija drukčija pa predsjednik Nove ljevice Dragan Markovina ipak nije uspio ući u Gradsko vijeće premda je s 4,36 posto glasova bio blizu. Markovini je u drugom gradu po veličini u Hrvatskoj nedostajala upravo ta široka političko-ekološka aktivistička mreža, koja se ne stvara preko noći, ali budući da nema sumnje kako je u Splitu začeta, uz puno volje i rada uspjeh neće izostati.
“Sad, kad je iza nas dva i po mjeseca svakodnevnog volonterskog rada, u uvjetima koji su bili sve samo ne povoljni, osjećaji su podijeljeni. S jedne strane ostaje veliki žal što smo došli tako blizu, na 4,36 %, a nismo prošli, a s druge sreća zbog svega ostalog. To ostalo znači da smo iz ničega stvorili infrastrukturu od 40-ak kvalitetnih ljudi, koji su svakako dio onog najboljeg što Split ima, što su se ti ljudi zbližili, što smo dobili podršku nezanemarivog broja građana i što sada i oni koji koji su bili unutra, ali i oni koji su nas na bilo koji način podržali ili simpatizirali, znaju da je moguće i da ima prostora za Novu ljevicu”, poručio je Markovina.
Zagrebačka platforma sastavljena je prije tri mjeseca. Čine je inicijative Nova ljevica, Orah, Radnička fronta, Za grad i Zagreb je naš, ovaj put poredani po abecedi. U kampanju su ušli bez televizijskih reklama, bez jumbo-plakata, s tankom medijskom podrškom, i unatoč svemu – osvojili četiri mandata. Ostvarili bi i veći uspjeh da je izlaznost bila veća, što će im poći za rukom idući put isključivo ako zajedničkim radom s jasno postavljenim ciljevima na to natjeraju politički razočarani dio stanovništva kojem ne pada na pamet zaputiti se na birališta, pa je i ovaj put glasalo manje od polovice upisanih u birački popis.
Zagreb je naš! ušao je na izbore onako kao što je i jedino mogao: s margine. Ušao je s ruba, jer ovakve platforme i moraju dolaziti s dna, moraju voditi politiku „odozdo“, moraju mijenjati stvari na terenu, a ne beskrajno teoretizirati i politizirati „odozgo“. Tako je i tretiran u izbornoj noći. Dok su druge stranke i nezavisne liste zakupljivale skupe restorane ili – ovisno o rezultatima – feštale u stranačkim prostorijama uz bogati catering i birane butelje, Zagreb je naš!, uz sendviče i kolače, okupio se u kafiću Spunk, primjereno smješten u prizemlju Nacionalne sveučilišne knjižnice.
Mediji su ih u izbornoj noći ignorirali. Tek je pokoji novinar i fotoreporter tu kratio vrijeme, očekujući poziv urednika da ode na neko „atraktivnije“ mjesto, a onda su krenule izlazne ankete…. Emocije članova platforme i stotine simpatizera mogle su se sjeći nožem. Ulazak u Skupštinu, što je bio glavni cilj, ostvaren je. Bili su tamo redatelji Borut Šeparović i Boris Bakal, glumci Vili Matula, Urša Raukar, Milivoj Beader, Damir Markovina, pjesnik Miloš Đurđević, a najviše je bilo – što se obično pogrešno kaže – običnog svijeta.
Bio je, međutim, tamo i gradonačelnik i pobjednik prvoga kruga zagrebačkih izbora Milan Bandić. Odmah u kafiću do Spunka. On se i inače nedjeljom voli tamo zaputiti kako bi uživao u vodenom plesu fontana koje si je sagradio na zelenoj površini pred NSK. I zaista, fontane su zaplesale. Valjda se to riješi jednim pozivom, baš onako kao što je u njih uloženo 27 milijuna kuna…
Dok je Bandić cupkao nogom uz Radetzky marš i kičaste igre vode i boje, iz Spunka su odzvanjali rifovi Rage Aganist the Machinea. Kako su iz zagrebačkih gradskih četvrti stizali rezultati platforme Zagreb je naš!, tako je muzika bila sve glasnija: u Donjem gradu (35.000 birača) sa 16 posto treći među izbornim listama, ispred Bandićeve stranke, a 100 glasova iza HDZ-a; na Trešnjevci sjever, gdje živi 48.000 birača, s 13 posto bili su četvrti, s tek 500 glasova manje od HDZ-a; na Gornjem gradu s 13,6 posto peti; u Trnju peti s 12,6 posto, u Maksimiru peti s 10,2 posto, peti i na Peščenici i u Novom Zagrebu. Nisu prešli prag u Dubravi, a u Sesvetama i Brezovici nisu se ni natjecali. Za usporedbu, u Metkoviću, oko kojeg se digla tolika buka, ima samo 13.700 birača.
Na izborima za mjesne odbore u centru i širem centru grada još su bolji. Primjerice, na Cvjetnom trgu drugi sa samo tri glasa iza SDP-a; u odboru „Knez Mislav“ uvjerljivo prvi, na Gornjem gradu drugi, kao i na Cvjetnici i u Kranjčevićevoj, gdje je listu nosio Zorislav Antun Petrović…
Kandidat za gradonačelnika i nositelj liste Tomislav Tomašević obećao je da će puhati svim strankama za vrat i da im ne pada na pamet ulaziti u široku koaliciju, koju nudi Milan Bandić. Dapače, njihov je cilj prekinuti gotovo dvodesetljetnu vladavinu gradonačelnika. Cilj je, kako je rekao, ići korak po korak, baš kao i u izgradnji stranačke infrastrukture, inzistirajući na raščišćavanju gradskih afera, posebno onih vezanih uz gospodarenje otpadom, kao i na jačanju lokalnih tijela vlasti. Nekima prije to nije bilo jasno pa su brže sletjeli nego što su uzletjeli. Zagreb je naš! očito je naučio.