Danas, 29. maja, navršit će se tačno 100 godina od rođenja Johna Fitzgeralda Kennedyja, prvog rimokatolika izabranog za predsjednika SAD. Također je bio i najmlađi američki predsjednik.
U posebnom prilogu Glas Amerike podsjeća da su briljantna politička karijera i tragična smrt 35. po redu američkog predsjednika neizostavni dio povijesti Sjedinjenih Država i sjećanja koje Amerikanaci nose u sebi i prenose s generacije na generaciju.
John Kennedy rođen je 29. maja 1917. godine u Brooklinu, američka savezna država Massachusetts, u politički dobro poznatoj i uticajnoj porodici. Njegov deda bio je gradonačelnik Bostona, a otac bogati biznismen i američki ambasador u Britaniji. John je bio jedno od devetoro djece te velike katoličke porodice.
‘Baklja je sada u rukama nove generacije Amerikanaca’
U vrijeme očevog boravka u Londonu mladi Kennedy bio je u prilici osjetiti ukus politike, pomažući ocu, tokom 1939. godine, u obavljanju ambasadorskih dužnosti. Studirao je na prestižnom univerzitetu Harvard, a zbog blaže povreda leđa morao je prestati igrati za univerzitetski fudbalski tim.
Godine 1939. kao harvardski student napisao je disertaciju “Why England Slept?” (Zašto je Engleska spavala?) o neuspješnim pokušajima britanske vlade da spriječi Drugi svjetski rat.
Povreda ga, međutim nije spriječila da se pridruži američkim marincima i bori u Drugom svjetskom ratu u činu mornaričkog poručnika. Za iskazanu hrabrost odlikovan je dva puta. Buduće političke ambicije porodice Kennedy usmjerene su na Johna nakon pogibije starijeg brata na obalama Engleske 1944. godine.
I prvi korak u političkom usponu Johna Kennedyja ostvaren je pobjedom na lokalnim izborima u Massachusettsu 1947. godine. Šest godina kasnije izabran je i za senatora. Te godine se i oženio. Buduća prva dama Sjedinjenih Država bila je Jacqueline Lee Bouvier. Uspješno senatorsko djelovanje i popularnost mladog bračnog para, koja se širila Sjedinjenim Državama, vrlo brzo su rezultirali spominjanjem Johna Kennedyja kao kandidata Demokratske strane za američkog predsjednika.
I to se desilo. Mada rimokatolik, što mu je bio povelik minus u tadašnjim Sjedinjenim Državama, na izborima održanim 1960. godine, dobio je više glasova od Richarda Nixona, predsjedničkog kandidata Republikanske stranke.
Bio je prvi rimokatolik izabran za predsjednika. Takođe je bio i najmlađi američki predsjednik i sasvim je logično što je u inauguralnom govoru 20. januara 1961. godine istakao: “Baklja je sada u rukama nove generacije Amerikanaca, generacije rođene u ovom stoljeću, dokazane u ratu i teškom poslijeratnom miru.”
Veliki vanjskopolitički izazovi
Ulaskom u Bijelu kuću John Kennedy se suočio s krupnim vanjskopolitičkim izazovima. Hladni rat evropskog i američkog zapada i sovjetskog istoka bio je u punom jeku, komunistički pokret u Vijetnamu je jačao, a pobjeda komunista na Kubi pod vođstvom Fidela Castra otvorila je vrata sovjetskom pokušaju da na 150 kilometara od Sjedinjenih Država instalira raketno naoružanje.
Kubansku raketnu krizu Kennedy je uspješno priveo kraju razgovorima sa sovjetskim liderom Nikitom Hruščovim. Pokušaj obaranja režima Fidela Castra invazijom u Zalivu svinja završen je potpunim krahom, a 1963. godine američki vojnici upućeni su u rat protiv komunističkog režima Sjevernog Vijetnama.
Krajem augusta te, 1963. godine, u Washingtonu veliki marš američkih crnaca također je bio veliko iskušenja za Kennedyja. Mirni, nenasilni pokret za građanska i ekonomska prava crnaca Kennedy je podržavao, ali ukupne političke okolnosti nisu pogodovale usvajanju potrebnih zakona. Kennedy je odlučio čekati do naredne, 1964. godine, i novih predsjedničkih izbora. Pobjeda za koju je vjerovao da će biti vrlo ubjedljiva i drugi predsjednički mandat dali bi mu mnogo više političke moći da se izbori za zakone koji bi vodili uspostavljanju punih građanskih prava crnaca i prevazilaženju rasne segregacije.
U tome, nažalost nije uspio. 22. novembra 1963. ubijen je u Dalasu, u Teksasu, snajperskim hicem sa sprata jednog napuštenog skladišta. Nedugo nakon atentata, ubicu Lee Harvey Oswalda ubio je Jack Ruby, vlasnik jednog noćnog lokala, i tim činom presjekao ključnu nit, najbitniju za utvrđivanje pune istine o ubistvu najmlađeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, podsjeća Glas Amerike.
10 najluđih teorija zavjere o atentatu na Johna F. Kennedyja
Službena verzija atentata na Johna F. Kennedyja često je osporavana, a tijekom desetljeća pojavile su se brojne teorije zavjera. Već su mnogo puta ispričane priče da su sve organizirali mafijaši, CIA ili Fidel Castro, a u nastavku slijedi popis deset najluđih teorija o tome tko je ubio 35. predsjednika Amerike, a koje je izdvojio britanski Independent.
10. Vozač predsjedničke limuzine
U svojoj knjizi objavljenoj 1991. godine teoretičar zavjera William Cooper tvrdi da je atentat počinio vozač Kennedyjeve limuzine, agent tajne službe William Greer. Napisao je da je došao u posjed tajne snimke na kojoj se navodno vidi kako Greer Kennedyja ubija nekakvom napravom koju su izradili vanzemaljci iz Trilaterale.
Razlog ubojstva krio se, prema Cooperu, u Kennedyjevoj namjeri da svjetskoj javnosti obznani kako vanzemaljci upravo pokušavaju preuzeti kontrolu nad planetom.
Cooper je tu ‘tajnu’ snimku i objavio i na njoj se uistinu vidi Greera kako se u dva navrata okreće prema stražnjem sjedištu, no brojne su analize pokazale da je zapravo riječ o ‘lažnjaku’, najvećim dijelom prerađenom iz snimke Abrahama Zaprudera, koji je svojom privatnom kamerom sasvim slučajno snimio atentat.
9. Agent tajne službe
U knjizi ‘Smrtonosna greška: Hitac koji je ubio JFK-a’ autor Bonar Menninger iznosi teoriju prema kojoj je za smrt JFK-a odgovoran tajni agent George Hickey, koji se vozio u jednom od automobila u pratnji predsjedničke limuzine. Prema detaljno razrađenoj teoriji, Hickey je prema prvom čovjeku SAD-a zapucao slučajno, nakon što se vozilo naglo zaustavilo.
8. Čovjek s kišobranom
Louie Steven Witt, poznat i kao Čovjek s kišobranom, sasvim se slučajno našao u jednom kadru Zapruderove snimke atentata, a ‘uhvatilo’ ga je i nekoliko drugih kamera kako stoji pored autoceste u blizini mjesta gdje je izvršen atentat.
Iako je vrijeme 22. studenoga 1963. bilo suho i sunčano, Witt je u ruci držao veliki crni kišobran. Pojavila su se tumačenja da je time dao tajni znak atentatorima, a nagađalo se da je kišobran zapravo bio prikriveno oružje te da je Witt bio atentator.
Kasnije se pokazalo da je kišobran zapravo ponio u znak prosvjeda protiv Kennedyjeva oca, koji je davao podršku britanskom premijeru Nevilleu Chamberlainu u popuštanju njemačkim nacistima. Chamberlain je u javnosti često nosio crni kišobran.
7. Masoni
Kennedyjev potpredsjednik Lyndon B. Johnson navodno je bio mason, baš kao i Gerald Ford, budući predsjednik SAD-a te član Warrenove komisije koja je istraživala ubojstvo.
Odmah su se pojavila nagađanja da su za atentat odgovorni slobodni zidari.
6. Lyndon Johnson
Odvjetnik iz Arizone Craig Zirbel napisao je dvije knjige u kojima tvrdi da je atentat isplanirao Kennedyjev potpredsjednik. Tvrdi da je to jedina osoba koja je istovremeno imala i motiv i resurse i priliku za osmišljavanje i realizaciju ubojstva.
U jednoj od knjiga piše da je Johnson imao brojne privatne i političke nesuglasice s Kennedyjem, a da je njegovu odluku o realizaciji zločina dodatno ubrzala želja da se u Bijelu kuću useli prije nego bude prestar.
5. Joe DiMaggio
Priča prema kojoj je iza atentata na Kennedyja stajao slavni igrač bejzbola Joe DiMaggio prvi se put pojavila u jednom stripu, no na nju su se ubrzo navukli i teoretičari zavjera.
DiMaggio je navodno predsjednika htio ubiti kako bi mu se osvetio jer je on, opet navodno, naredio ubojstvo njegove bivše supruge i svoje ljubavnice Marilyn Monroe.
4. Federalne rezerve
Novinar i autor brojnih teorija zavjere Jim Marrs u svojoj knjizi tvrdi da je atentat na JFK-a naredio netko iz američke centralne novčarske institucije. Motiv je navodno bila Kennedyjeva uredba broj 11110, kojom se ograničavaju ovlasti Federalnih rezervi.
Iako se često navodi da je spomenutu uredbu poništio Kennedyjev potpredsjednik i nasljednik Lyndon Johnson, ona je zapravo na snazi ostala sve do 1987. godine.
Marrsovo je teoretiziranje dijelom poslužilo Oliveru Stoneu kao inspiracija za film ‘JFK’.
3. Coca-cola
Jedna od bizarnijih teorija je da je Lee Harvey Oswald predsjednika SAD-a ubio zbog mentalnog poremećaja nastalog zbog njegove ovisnosti o rafiniranom šećeru.
Tobožnji dokaz za to je činjenica da je ubojica odmah nakon počinjenja zločina popio nešto Coca-cole.
2. Jackie Kennedy
Teoretičari zavjera često spominju kadar Zapruderove snimke koji pokazuje oblačić dima s lijeve strane Kennedyjeve glave. S obzirom da ni predsjednik ni prva dama u limuzini nisu pušili cigaretu, teoretičari su zaključili da je dim nastao uslijed eksplozije nepoznate naprave.
Teorija nadalje govori da je iza svega stajala Jackie, koja je navodno svog supruga dala ubiti u suradnji s Johnom Connallyjem, tadašnjim guvernerom Teksasa, koji je u pucnjavi u Dallasu i sam ozlijeđen.
1. Ubijen jer se zanimao za vanzemaljce
Istraživač paranormalnoga William Lester je prije nekoliko godina objavio knjigu u kojoj tvrdi da dokumenti CIA-e, koje je dobio na temelju američkog zakona o pravu na pristup informacijama, pokazuju da je Kennedy samo deset dana prije atentata tražio tajne dokumente o NLO-ima.
Podršku ovoj teoriji dali su brojni ‘ufolozi’, ali autentičnost Lesterovih dokumenata nije dokazana pa samim time i teorija stoji na staklenim nogama.