Austrijske ralje
Ako još postoje mjesta u kojima Raiffeisen banku iz milja zovu „Raika“, onda je to sigurno Sankt Stefan u Rosentalu. Pred dvokatnicom banke ovog južnoštajerskog gradića teče Rosenbach, a nasuprot nje, u Anninoj krčmi, serviraju se jednostavna, krepka jela. Iz zgrade Raiffeisen banke ceri se Hermann Maier od kartona; plakat obećava pouzdanost u obliku „fiksnih kamata u sljedećih deset godina“. Idilični dojam koji scena ostavlja, međutim, puka je obmana – barem ako vjerujete tisućama navodno oštećenih građana u Hrvatskoj. Po njihovim prijavama vodi se istražni postupak državnog tužilaštva i antikorupcijskih službi u Austriji i Hrvatskoj.
Mala Raiffeisen banka u St. Stefanu tek je jedno od mnogih poprišta skandala vezanog uz sumnjive kredite dodijeljene Hrvatima. Prigovori se, uz St. Stefan, vežu uz još 21 regionalnu Raiffeisen banku, uglavnom u južnoj Štajerskoj, u selima i gradićima poput Gnasa, Leibnitza ili Halbenraina. Optužbe navodno oštećenih klijenata su teške:
- Austrijski menadžeri ovih banaka navodno su uz pomoć hrvatskih kreditnih posrednika oštetili dužnike u maloj balkanskoj zemlji.
- Navodno su naplaćivane lihvarske provizije te dodatni iznosi za dobivanje kredita, koji ugovorima nisu bili predviđeni.
- Banke su, navodno, nerazmjerno brzo zahtijevale pljenidbu nekretnina, nakon čega su nekretnine na prisilnim dražbama kupovali austrijski menadžeri Raiffeisen banke.
- K tome, nije jasno jesu li te štajerske banke uopće legalno djelovale u Hrvatskoj.
Za sve menadžere Raiffeisen banke i kreditne posrednike vrijedi da su nevini dok se ne dokaže suprotno.
Tekst objavljen u austrijskom tjedniku Falter
Štajerske Raiffeisen banke imaju deset do dvadeset tisuća dužnika u Zagrebu, procjena je udruge Stop-Bank, koju su osnovali dužnici u Zagrebu. Na naš upit, u Savezu Raiffeisen banaka u odgovaraju da je riječ o “maksimalno 3500″ klijenata u Hrvatskoj. Prošlog tjedna hrvatski Ured za suzbianje korupcije i organiziranog kriminala prvi put je službeno saslušao više od stotinu potencijalnih žrtava. Istragu u Austriji od studenog 2013. godine vodi državno tužilaštvo u Grazu, i to protiv dva zaposlenika banke u St. Stefanu i jednog kreditnog posrednika u Hrvatskoj. „Tek smo na početku“, kaže Hansjorg Bacher, glasnogovornik državnog tužilaštva u Grazu.
Čini se da slavno uspješne austrijske banke i tvrtke u istočnoj Europi još jednom otkrivaju svoju mračnu stranu. No, u ovom slučaju mora se uzeti u obzir struktura Raiffeisen koncerna: istočna podružnica Raiffeisen Bank International, koja je već desetljećima prisutna i u Hrvatskoj, nema s ovim slučajem nikakve veze. U pitanju su neke od 494 malih regionalnih Raiffeisen banaka u Austriji, koje su inače nadležne samo za poslove unutar Austrije. Unatoč tome, štajerske provincijske banke prije desetak godina, vjerojatno zbog primamljivih izgleda za dobit, počele su kredite davati i Hrvatima. Danas ih klijenti iz Hrvatske terete mnogobrojnim prigovorima. „Žele naše kuće, pod svaku cijenu“, tvrdi Marc Pandić (26), jedna od više tisuća navodnih žrtava.
Sve priče dužnika nalik su jedna drugoj: svaki put u pitanju su dužnici sa slabom kreditnom sposobnošću, koje nisu mogli dobiti kredit u hrvatskim bankama i kojima samo vlastita kuća može poslužiti kao jamstvo. Oni završavaju kod lokalnih kreditnih posrednika i tako se nađu u nedokučivoj igri hrvatskih kreditnih posrednika i austrijskih Raiffeisen banaka, što ih je – kako svi dužnici tvrde – skupo stajalo. U otprilike stotinu slučaja igra je dosad završila dvojbenom pljenidbom njihovih domova.
Irena Krobot, jedna od navodno prevarenih klijentica Reiffeisen banke
(foto: Joseph Gepp)
Prigovori klijenata na štajerske Reiffeisen banke tiču se potraživanja provizija koje nisu bila ugovorene. Na to se žale Irena (39) i Josip (42) Krobot, bračni par iz Zagreba. Kroboti su 2010. kod Raiffeisen banke u štajerskom Halbenrainu podigli kredit od 65.000 eura. Kad je, prema riječima Irene Krobot, ugovor već bio potpisan, prilikom preuzimanja novca u Štajerskoj najednom se ispostavilo: Obitelj Krobot treba platiti dodatnih 2825 eura, 1200 eura provizije posredniku i 1625 eura „naknade za doplatu“. U ugovoru za kredit ne piše ništa o tim troškovima, a ne postoji ni ugovor o posredništvu, koji je zakonski obavezan, tvrdi bračni par Krobot. „Uplatila sam taj novac u banci jer su me ulovili na prepad“, kaže Irena Krobot. Ugovor za kredit i izvodi iz računa koji potvrđuju uplatu dostupni su Falteru.
Jedan od prigovora kaže da su klijentima isplaćeni manji iznosi kredita od ugovorenih, što nije promijenilo ništa glede rata otplaćivanja kredita i kamata. Na to se primjerice žali Marc Pandić, student iz primorskog grada Jadranova u blizini Rijeke. Prema ugovoru o kreditu, on i njegova majka Alica su 2007. godine podigli 70 tisuća eura kod Raiffeisen banke u štajerskom gradiću St. Stefan, no Pandić se prema vlastitoj izjavi morao odreći 12.100 eura. Na sumnjive provizije za hrvatske poduzetnike i austrijske bankarteske službenike od toga je, tvrdi Pandić, isplaćeno 5.600 eura. Ostalih 6.500 eura banka je bez navođenja razloga. I u ovom slučaju Falter posjeduje izvode tih isplata. „Kad smo se žalili banci“, ističe Pandić, „umirivali su nas obećanjima da će uskoro uplatiti ostatak. Kasnije se navedene zaposlenike više nije moglo kontaktirati.“
Dužnici se naposljetku žale i na prisilnu pljenidbu. Takav je slučaj kod Azre i Kristiana Pajtaka. Bračni par je 2010. godine kod Raiffeisen banke u Leibnitzu podigao kredit od 55.000 eura. Kao jamstvo su založili obiteljsku kuću u Varaždinu. Kad je ovaj par prošle godine minimalno zakasnio s otplatom, zazvonio im je telefon. Pronađen je kupac za nekretninu, objasnila su im iz banke. Ako Pajtakovi ne žele izgubiti svoju kuću moraju prihvatiti nove kreditne rate: 500 eura mjesečno, uz to 7.900 eura dva puta godišnje, uz još jednu jednokratnu uplatu od dodatnih 7.900 eura. Pajtakovi si to nisu mogli priuštiti. Dom im je zaplijenjen. Danas kao podstanari žive u vlastitoj kući. Kasnije će se ispostaviti: kupac kuće kojega je Raiffeisenbank Leibnitz nenadano pronašla je tvrtka RBL, koja pripada Raiffeisen banci. To je otkrio hrvatski novinar Domagoj Mikić s Nove TV.
Ako nazoveš Raiffeisen radi kredita, dobro pazi!
Nakon brojnih razgovora sa žrtvama u Hrvatskoj postaje jasno da je riječ o skupini prostodušnih, djelomice naivnih građana – koji su, ako su njihovi prigovori točni, prevareni za novac. Oni ističu da su da su kreditni posrednici rate kredita često uzimali u gotovini. Potvrde im nekad ne bi uopće bile izdane, a nekad su ručno ispisivane na salvetama i kavanskim računima. To je u siječnju otkrila novinatrka APA Marijana Milković. Koji udio u navodnim prevarama su imali kreditni posrednici, a koji banke – to moraju pokazati istrage, kao i razmjere suradnje posrednika i banaka.
Priče koje u Hrvatskoj kolaju o štajerskim Raiffeisen bankama surove su. Jedna žena iz Istre, primjerice, govori o 19 tisuća eura dodatnih troškova koje je platila za svoj kredit od 200 tisuća eura. Banka je zatražila pljenidbu njezine nekretnine prije nego su joj bile poslane ikakve pismene opomene. Kod vlasnice trgovine specijaliteta u turističkom gradiću Poreču nekoliko se puta osobno pojavio u međuvremenu umirovljeni šef štajerske banke. Vlasnica tvrdi da je šef banke uzimao delikatese i tvrdio da je to dio rate za kredit. U pitanju su bili pršuti, tartufi i maslinovo ulje.
Što na sve ove prigovore kaže Raiffeisen? Potpuna besmislica, odgovara na pitanje o uzetim pršutima Hans Siebenbäck, zamjenik direktora Raiffeisenverbanda u Štajerskoj. „Sve je dokumentirano”, ističe on, “nije ovo Divlji zapad.“ Siebenbäckov Raiffeisenverband matična je organizacija Raiffeisen banaka u Štajerskoj.
Raiffeisen u pismenoj izjavi tvrdi da su u Hrvatskoj „bili primijenjeni isti standardi koji su uobičajeni u kreditnom poslovanju s austrijskim klijentima“. Raiffeisenverband „nije uočio nikakvo neispravno poslovanje“ kod svojih banaka, iako se ne može isključiti „da su u pojedinačnim slučajevima bili odabrani drugačiji postupci“ od uobičajenih. Siebenbäck se o konkretnim prigovorima ne želi izjasniti pozivajući se na bankarske tajne. Na telefonski upit iz Faltera on poriče da je bilo dogovorenih dodatnih uplata, smanjenih kreditnih iznosa ili prisilne pljenidbe. „Raiffeisen banci nije nimalo u interesu posjedovati nekretnine u Hrvatskoj“, odgovara Siebenbäck. „Uz to nezavisni sudovi”, kaže, “moraju odobriti te brojne pljenidbe.“
Jedno od poprišta navodne prevare: Raiffeisenbank St. Stefan im Rosental
(foto: Joseph Gepp)
Ako su prigovori klijenata iz Hrvatske točni – kakvu svrhu ima ovaj sustav? Onaj tko to želi saznati mogao bi baciti pogled u službeni hrvatski popis poduzeća. Tamo možete naići na preprodavače nekretnina koje pripadaju štajerskim Raiffeisen bankama – ili Raiffeisen menadžerima kao privatnim osobama. Televizijski novinar Mikić dosad je u dva slučaja uspio dokazati da njihove tvrtke kupuju kuće čiju je prisilnu pljenidbu prije toga provela njihova banka.
Jedna od njih je RBL Immobilien. Tvrtka ima sjedište u hrvatskom gradu Varaždinu, a njezin suvlasnik je Raiffeisenbank Leibnitz. Voditelj su direktori Reiffeisena Eugen Roth i Peter Wippel. RBL je kupila kuću za čiju je pljenidbu prije toga zahtjev podnijela Raiffeisenbank Leibnitz.
Druga takva tvrtka je Gnas Realitaten GmbH, također sa sjedištem u Varaždinu. Tvrtka se vodi kao vlasništvo dvojice hrvatskih odvjetnika, a vode je tri zaposlenika Raiffeisenbanke Gnas: upravitelji Herbert Marbler i Stefan Zeller te prokurist Heinz-Peter Markowitsch.
Treća takva tvrtka zove se Hipoteka GmbH, čije je sjedište u gradu Čakovcu. Suvlasnici su joj August Walter i Ivana Kranjc. Walter je umirovljeni direktor Raiffeisen banke u St. Stefanu. Ivana Kranjc je 74-godišnja Slovenka, koja se u ovoj priči spominje kao najvažnija kreditna posrednica. Prema člancima objavljenim u hrvatskim novinama, Kranjc je zajedno s nekoliko suradnika profitirala od prodaje desetak nekretnina.
August Walter se doima kao jedna od središnjih osoba u mreži štajerskih Raiffeisen banaka. Ovo ime ne pojavljuje se samo u mnogobrojnim pričama navodnih žrtava prevare. Protiv njega je 2009. godine u Sloveniji bila započeta i istraga. Tadašnji prigovori su bili identični današnjima: potpisnicima kredita su iznuđene visoke pristojbe za posredništvo, a privatna tvrtka Walterovog poslovnog prijatelja kupila je 15 do 20 nekretnina na prisilnim dražbama. Walter je tada u razgovoru s novinarima APA priznao takve postupke i u tome nije vidio problem. Naposljetku se to, smatrao je, dogodi onima koji su nesposobni plaćati kredit. Istraga je prekinuta 2010. godine zbog manjka dokaza. Falter je rado htio porazgovarati s Walterom, no Raiffeisenverband Steiermark tvrdi da više nema kontakt s ovim umirovljenikom.
Jedan od spornih ugovora štajerske Raiffeisen banke (foto: Joseph Gepp)
Postoje dva tumačenja o svrsi kojoj služe štajerske Raiffeisen tvrtke u Hrvatskoj: potencijalne žrtve pretpostavljaju da su menadžeri Raiffeisen banaka svoje poslovno znanje naplatili u privatnu korist. Hans Siebenbäck iz Raiffeisen-Verbanda, naprotiv, opisuje Reiffeisenove tvrtke kao neku vrstu pomoćnih ustanova za banku. Te tvrtke sudjeluju u prisilnim dražbama kako bi u interesu dužnika podigli prodajnu cijenu nekretnina. Ali zašto su menadžeri Raiffeisen banaka privatni vlasnici tih tvrtki? Samo je u jednom slučaju, odgovara Siebenbäck, štajerska Raiffeisen banka osnivanje takve tvrtke „smatrala nepotrebnom, ali je rukovoditelju omogućila sudjelovanje u tvrtki“. Na pitanje Faltera koliko Raiffeisen ima ukupno tvrtki u Hrvatskoj i kojim se sve poslovima bave, Siebenbäck nije znao odgovoriti.
Štajerske Raiffeisen banke mogle bi se naći u velikim problemima, ne samo zbog istrage državnog tužilaštva. Sporno je, naime, jesu li deseci tisuća kreditnih ugovora štajerskih banaka uopće zakoniti, jer one nemaju „nikakve dozvole za poslovanje u Hrvatskoj“, kaže Deana Rebernik, glasnogovornica Hrvatske narodne banke koja bankama izdaje licence za poslovanje. Prema tome, su ti krediti nezakoniti jer nedostaje državni nadzor i pravna zaštita za dužnike.
Raiffeisen banke se brane da su svi krediti bili potpisani u Austriji. U tom slučaju vrijede austrijski zakoni – i sve je korektno. I doista se na svim kreditnim ugovorima navodi sjedište lokalne Raiffeisen banke. No, tisuće dužnika tvrdi da su njihovi ugovori bili potpisani u Hrvatskoj ili Sloveniji, uz nazočnost posrednika. Pitanje o mjestu potpisivanja ugovora za Reffeisen banke teško je nekoliko milijuna eura, jer nevažeće kreditne ugovore dužnici ne bi bili dužni otplaćivati.
U svakom slučaju, austrijski istražitelji u Grazu pomoć tijekom istrage tražili su od vlasti u Zagrebu. Do kraja ožujka računaju na odgovor, ističe Bacher, glasnogovornik državnog tužilaštva u Grazu. U Zagrebu, u međuvremenu, kolaju neformalne informacije da će nekadašnji kreditni posrednici biti na raspolaganju kao krunski svjedoci, odnosno da će progovoriti kako bi izbjegli potencijalnu krivičnu prijavu. Možda će tako o mreži Reiffeisen banaka u Hrvatskoj, koje se u Štajerskoj još uvijek iz milja zovu „Raikas“, više toga izići na vidjelo.
Izvor: lupiga