Nakon puča u Kijevu i separatizma na Krimu, ukrajinska situacija naizgled se čini poprilično crno-bijela – ukrajinski nacionalisti na zapadu zemlje preuzeli su vlast u glavnom gradu te svojom pojavom i ekstremnim nastupom potaknuli rasplamsavanje ruskog nacionalizma na istoku zemlje, naročito na poluotoku Krim.
To ne znači da “treća strana”, ona koja osuđuje i upozorava na sve oblike nacionalizma, ne postoji, no ona se u ovakvim situacijama obično potiskuje na marginu. Ne može se reći da su snage ukrajinskog anti-fašizma i anti-nacionalizma danas snažan relevantan faktor, to bi bila zabluda. No, kada se ova kriza riješi – nadajmo se mirnim putem – i kada se jedan dio stanovnika otrijezni od pijanstva “nacionalnog zanosa”, njihov utjecaj može samo rasti.
Više je organizacija i pokreta u Ukrajini koje se sve snažnije nameću kao treći put, između dva nacionalizma i dvije geopolitičke sile koja dirigiraju situaciju u Ukrajini. Govorimo gotovo striktno o ljevičarskim organizacijama, mada imena – kako to često i biva – mogu zavarati, primjerice, Ukrajinska Komunistička Partija svakako nije adekvatan primjer pobornika “treće strane”, jer su svo vrijeme bili izuzetno bliski svrgnutom Janukoviču.
No, organizacija “Borotba” – Sindikat i Centar Antifašističkog Otpora – u svojem posljednjem proglasu jasno ističe upravo treći put i otvoreno poziva stanovnike Ukrajine da stanu na stranu otpora fašizmu, kao i ostacima bivšeg režima. Koliki stvaran utjecaj mogu odigrati u ovom trenutku, imajući u vidu kako ova kriza u Ukrajini više definitivno nije samo “unutarnje pitanje”, vrijeme će pokazati, no u trenutku kada mnogi i dalje spominju mogućnost izbijanja građanskog rata, važno je znati da u nijednom konfliktu strane nisu posve homogene, važno je znati da postoji svjetionik razuma koji shvaća kako je ovakav rat, uvijek i bez iznimke, drobilica radničke klase.
Prenosimo proglas organizacije Borotba u cijelosti:
“Fašistička prijetnja… tijekom prošle godine bivša vlada i snage liberalne opozicije u Ukrajini učinile su dovoljno da ove riječi zvuče bezopasno i da se na taj način spriječi ozbiljno adresiranje ove prijetnje.
Pro-vladine snage su organizirale, za svoje vlastite interese promocije pesudo-”antifašističke skupove” no nisu uspjeli poduzeti efektne mjere kako bi se spriječio dolazak na vlast naoružanih nacionalističkih skupina. Opozicijski blok liberala i nacionalista je s lakoćom pogodio retoriku ukrajinskih vlasti. To je rezultiralo time da je riječ “fašizam” postala vulgarna, njoj je odstranjeno njeno historijsko značenje te se sada koristi doslovno ironično. U isto vrijeme proces legalizacije ekstremističke desničarske ideologije u Ukrajini je bio u punoj snazi.
Što je fašizam? Fašizam je generalizirani termin koji opisuje više političkih pokreta koji dijele neke od ovih ideoloških komponenti:
- Ideja o superiornoj poziciji jedne nacije nad drugima. Perverzno vjerovanje da su nacija i njeni interesi iznad važnosti ljudskih prava i sloboda (lideri ovih pokreta sami određuju “nacionalne interese” dok se u isto vrijeme debata o tim pitanjima ne dopušta).
- Slijepo slavljenje “povijesnih tradicija (onako kako ih vide desničari). Govorimo o nametljivom vjerovanju da društvu ne treba razvoj, modernizacija i progres, već “povratak korijenima”, kao neki čarobni način kojime će se riješiti svi problemi i kontradikcije.
- Mržnja prema komunizmu, socijalizmu, idejama egalitarizma i socijalne pravde. Fašisti protiv ovih ideja postavljaju svoju doktrinu beskonačne moći samoprozvane “socijalne elite” koja ima pravo “goniti stoku u štale”.
- Kult sile i nasilja. Spremnost na ubijanje svih političkih protivnika.Ideologije raznih nacionalističkih snaga koje sada preuzimaju politiku – od parlamentarne Svobode do novostvorenog Desnog Sektora – odgovaraju gore istaknutim kriterijima.
Stotine tisuća su izašle na ulice Ukrajine krajem 2013. kako bi prosvjedovali protiv korumpiranog režima Janukoviča. Naravno, nisu svi prosvjednici na Maidanu bili desničarski radikali (kao što apsurdno tvrde neki reakcionarni propagandisti ruskog šovinizma – naročito ruska Tv zvijezda Kysylev i slični). Prosvjed protiv bankrotirane vlasti je okupio ljude raznih pogleda. No, mnogi prosvjednici nisu uvidjeli kako je vodstvo ovog pokreta preoteto od strane onih koji otvoreno zagovaraju fašističke ideologije.
Službeni logo organizacije BorotbaMora se napomenuti kako na Maidanu nije bilo prostora za raspravu o socijalnoj pravdi, čak ni u najumjerenijim ekonomskim pitanjima koja su izuzetno važna ako se govori o interesu većine ukrajinske populacije, u prvom redu – radničke klase.
Uz uzvikivanje “Slava naciji! Smrt neprijatelju!”, tzv. ‘revolucionari’ na ulice i trgove nisu donijeli samo crno-crvene nacionalističke zastave, već i nacističke simbole i zastave s keltskim križevima. Pojavilo se i puno odvratnih ‘vučjih križeva’ (znak vezan uz SS) na zidovima. Brutalni napadi na političke protivnike prikriveni su navodnom “borbom protiv tituška” ili vladinih provokatora te su postali svakodnevna pojava. Liberalne skupine prosvjednika su posve svjesno okrenule glavu od ovih činjenica, ističući kako je savez s desničarskim ekstremistima “revolucionarna” potreba i “privremeni fenomen”.
Aktivisti ukrajinske organizacije Borotba
Janukovičev režim je pao. Nova “narodna vlast” je preuzela kontrolu nad većinom zemlje. Dakle, bilo bi vrijeme, možda, da se krene s demokratskim vrednotama o kojima se toliko pričalo na Maidanu? Nažalost, stvarnost je donijela nešto sasvim drugo.
Već prvih dana nakon “pobjede revolucije” krenulo se u razbijanje brojnih spomenika, naročito Lenjinovih. Svatko može na sovjetsku ostavštinu gledati kako želi, no jasno je kako uništavanje spomenika bez odobrenja gradskih vijeća i javnosti jednostavno nema nikakve veze s demokratskim vrednotama.
Dok stalno ponavljaju žestoke izjave o tome kako se moramo boriti protiv separatista, zastupnici novog parlamenta (Rada) ukinuli su zakon koji određuje principe i politiku državnog jezika, time su se drastično smanjila prava Rusa i jezika drugih manjina u Ukrajini. Kako ovakav potez može dovesti do jedinstva države? Efekt će biti upravo suprotan – produbiti će kontradikcije među ljudima raznih regija.
Dok pričaju o slobodi govora, naši “revolucionari” uvode rigidnu cenzuru. Novinarima se prijeti dolaskom naoružanih skupina iz zloglasnog “Desnog Sektora”, dok u isto vrijeme zastupnici Svobode predlažu zakon kojime bi se ograničilo emitiranje stranih TV kanala.
U isto vrijeme svjedočimo pravoj kampanji terora protiv ideoloških suparnika. Nakon pogroma u centralnom uredu Komunističke Partije Ukrajine (koja je bila bliska s bivšim vlastima), desničarski militanti napali su i nas, urede Borotbe, sindikata koji ne podupire niti bivši režim niti ovaj sadašnji. Aktivistima Borotbe prijeti se smrću, a zastupnik Javorivski predložio je zakon kojime bi se ukinule kazne za negiranje nacističkih zločina.
Nove vlasti odmah su najavile borbu protiv svih koji se protive Maidanu. Zato su i odobrili nasilje militantnih nacionalista. Nove vlasti odmah su pokrenule proces protiv Jevgenija Žilina, lidera anti-Maidan bloka “Oplot”. S druge strane, lideri Desnog Sektora (kao što je Aleksandar Muzičko koji je nedavno upao na regionalnu sjednicu vijeća Rivne s jurišnom puškom) dobivaju pozicije u ministarstvu unutarnjih poslova.
Moramo prihvatiti veoma neugodnu činjenicu: Ukrajina se danas nalazi pod prijetnjom da bi joj se mogla uvesti najgora vrsta diktature kao u zemljama Trećeg svijeta – alijansa između pristaša neoliberalne ekonomske politike i fašista. Uz takav oblik vlasti, nova Vlada može uvesti nepopularne reforme koje će dovesti do dodatnog osiromašenja naroda. Primjenu tih reformi će osiguravati desničarke paramilitarne jedinice koje će imati za cilj ugušiti svaki socijalni prosvjed.
Aktivisti ukrajinske organizacije Borotba
Naš sindikat Borotba poziva sve građane Ukrajine da se usprotive ovom procesu – da sudjeluju u aktivnostima Centra za Antifašistički Otpor. Antifašizam ne smije biti podupiranje srušenog Janukovičevog režima već pokret samoorganizacije i ujedinjenja svih građana koji ne žele da naša zemlja potone u bezdan fašističke diktature.
Na mjesto cinične ideologije krajnje desnice, mi stavljamo ključne prioritete koji trebaju biti osnova socijalnog pokreta s ciljem ostvarenja pravih promjena u našoj zemlji:
1. Garancija jednakih prava i sloboda za sve građane naše zemlje, bez obzira na jezik ili regiju u kojoj žive.
2. Stop komercijalizaciji zdravstva i obrazovanja, kao i procesima koji uništavaju naše bolnice i škole. Javne službe moraju biti dostupne svima, u suprotnom desiti će nam se daljnja degradacija naroda.
3. Puna javna kontrola nad procesima postavljanja cijena i tarifa za javne usluge kao što je javni transport.
4. Kompletna realizacija zakona o radu kojime bi se osiguravala pristojna plaća za radnike u svim poduzećima, bez obzira o kojoj formi se radilo. Nadalje, uvođenje radničke kontrole nad državnim poduzećima.
5. Nacionalizacija najvećih poduzeća i povratak kontrole nad prirodnim resursima u ruke naroda Ukrajine.
6. Ukidanje mirovinske reforme kojom se podiže dobna granica za odlazak u mirovinu. Zaustavljanje privatizacije mirovnih fondova.
7. Likvidacija offshore shema kojima se kapital izvlači iz Ukrajine, kapital koji je proizveden od rada milijuna ukrajinskih ljudi.
8. Stvaranje nužnih uvjeta za otvorene demokratske izbore za centralnu i lokalnu vlast, bez ranije praske polaganja kaucije za registraciju kandidata i stranačkih listi. Širenje vlasti lokalne zajednice. Odlučivanje na nacionalnoj i regionalnoj razini referendumima koje bi zakon morao provoditi. Pridružite se našem zajedničkom pokretu. Počnimo djelovati odmah! Zajedno možemo spasiti našu zemlju!”.
Izvor: advance