Iza rošade na golu Hrvatskog nogometnog saveza nazire se promjena strategije: glasnogovornikova uloga trebala bi biti da govori informacije, dapače, da ih glasno izgovara, a tajnikova je, naravno, da ih krišom taji.
Smije li se politika miješati u nogometna posla, i što to pitanje uopće znači?
Dok napeto iščekujemo 17. ožujka, kada bi FIFA (za one koji pojma nemaju: Svjetska nogometna organizacija) trebala razmotriti situaciju u hrvatskom nogometu i sročiti zaključke s njim u vezi, podsjetimo se dosadašnjeg tijeka igre.
Ministarstvo sporta, znanosti i visokog obrazovanja uputilo je inspekcijsku službu u Hrvatski nogometni savez, koja je ustanovila neke od nepravilnosti, što je dovelo do oduzimanja licence jednom prvoligaškom klubu.
Uvidjevši da im se nepozvano zalazi u feud, Davor Šuker i njegovi momci zatražili su pomoć FIFA-e i UEFA-e, pismom koje zasad nije ugledalo svjetlo dana, mada su u momčadi ministra sporta Željka Jovanovića jako zainteresirani da vide što točno u njemu piše.
Ove dvije multinacionalne kompanije oglasile su se u ponedjeljak 10. ožujka, pismom gazda-Šukeru, u kojem kažu da “savezi članovi (tj. lokalni ogranci multinacionalki, op. a.) moraju svoje poslove voditi neovisno i bez ikakva utjecaja bilo koje treće strane”, te da bi “rješenje Sportske inspekcije (…) moglo izravno utjecati na ključna pitanja, kao Što su Statut HNS-a, natjecanja i mandat službenih osoba”. Dodale su i da “nadležnosti povezane s licenciranjem klubova pripadaju isključivo HNS-u i niti jednoj drugoj vanjskoj strani”. Pismo su na kraju začinili i naredbom kako”niti jedna radnja od strane vlade ne smije nikada utjecati ili ugroziti položaj propisno izabranih službenih (nogometnih, op. a.) osoba”, i zahtjevom da “neumjesna uplitanja (MZOS-a, op. a) odmah prestanu”.
Umirovljeni golgeter na dužnosti prvostolnika međunarodne nogoloptaške franšize u Hrvata proslavio je poslanicu iz centrale u utorak 11. ožujka, trijumfalnim usklikom: “FIFA i UEFA su sve rekle kad je u pitanju odnos između Saveza i resornog ministarstva, i za mene je to zakon”. Usput se požalio kako se kod nas ne uvažava činjenica da je “nogomet biznis broj jedan u svijetu”, kako vlasti na ovim ili onim razinama ne podržavaju ženske momčadi, te kako je nezamislivo da se uoči važnih utakmica na državnoj televiziji izvlače afere, kao što se afere izvlače u našem slučaju. Znamo iz više raznorodnih primjera – kad su stvari od svjetskohistorijske važnosti u pitanju, partybreakerima valja držati jezik za zubima.
Iz tih izjava big bossova svjetskog, evropskog i hrvatskog nogometa proizlazi da je država prema sportu kojim trguju osobito dužna raditi slijedeće:
- Osiguravati milijunska sredstva za nogometne saveze i klubove;
- Osiguravati milijunska sredstva za organizaciju nogometnih takmičenja, domaćih i internacionalnih;
- Osiguravati milijunska sredstva za gradnju nogometnih objekata i osigurati da se javnost ne buni kada se u tu svrhu uzurpiraju javni sadržaji;
- Osiguravati milijunska sredstva za vrhunsko ganjanje lopte pripadnica i pripadnika skupina s posebnim potrebama, u koje, iz vizure bossova, spadaju invalidi, djeca i žene; homoseksualne osobe nikako ne, o čemu smo na H-Alteru svojedobno pisali;
- Osigurati da na programima medija u državnom vlasništvu nema negativnih sadržaja o nogometu, a pogotovo da ih nema uoči važnih priredbi muške seniorske reprezentacije, već da se nogomet u medijima po mogućnosti obrađuje propagandistički.
Iz izjava big bossova svjetskog, evropskog i hrvatskog nogometa proizlazi i da je državi prema sportu kojim trguju osobito zabranjeno raditi slijedeće:
- Nadzirati kako se troše milijunska sredstva iz prethodnih alineja;
- Nadzirati zakonitost rada Hrvatskog nogometnog saveza;
- Nadzirati funkcionira li HNS u skladu sa svojim unutarnjim propisima, zbog kojih su na njega prenesene javne ovlasti da bude jedina udruga u Hrvatskoj zadužena za organiziranje nogometnih sadržaja
- Kažnjavati kada nadzor ukaže na negativne rezultate.
Stvar je kristalno jasna: osiguravanje milijunskih sredstava iz državnog budžeta, igara na sreću i drugih izvora ne može se, iz vizure nogometnih bossova, smatrati “uplitanjem politike u nogometna posla”. Na stranicama Ureda za udruge Vlade RH može se pronaći podatak da je HNS samo u 2007. i 2008. godini od strane Hrvatskog olimpijskog odbora, koji distribuira dio državnih prihoda od igara na sreću, uprihodio 3,7 milijuna kuna. Na tim stranicama ne postoje podaci za kasnija godišta. Nikakve veze s “uplitanjem politike” nema niti skandalozni aranžman sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, koji je mimo bilo kakve procedure i bilo kakve javne rasprave sklopio deal sa Šukerom da se na Sveticama gradi kamp nogometne reprezentacije, navodno s mutnim ciljem da Zagreb dobije od UEFA-e organizaciju prvenstva Evrope 2020.
Nadziranje kako se troše milijuni dodijeljenih javnih sredstava i radi li se po propisima, mora se pak, iz vizure nogometnih bossova, smatrati “uplitanjem politike u nogometna posla”. Ne treba sumnjati tko će u ovoj utakmici između HNS-a i (ne)nadležnog MZOS-a izvući deblji kraj: FIFA-ino prvenstvo svijeta je blizu, propagandna mašinerija koju vodi kohorta potkupljenih sportskih novinara već se zahuktala, a niti parlamentarni izbori nisu daleko.
Prije nepunih mjesec dana opisali smo na ovim stranicama kako glasnogovornik hrvatske franšize globalne nogoloptačke korporacije, Tomislav Pacek, vidi svojega poslodavca kao strogo privatnu organizaciju koja nikome, pa tako niti novinarima, nije dužna odgovarati na pitanja o vlastitu poslovanju. Zatražili smo o tome mišljenje nadležne osobe, Povjerenice za informiranje Anamarije Musa. Povjereničin odgovor ponešto je suprotan od onoga što za sebe smatraju pripadnici ovdašnje nogometne tehnostrukture: HNS je tijelo s javnim ovlastima, što proizlazi iz Zakona o sportu, kao takvo ulazi u definiciju “tijela javne vlasti” i podložno je Zakonu o pravu na pristup informacijama.
Ohrabreni takvim tumačenjem, zasuli smo stanovnike Vukovarske 269A hrpom pažljivo odmjerenih udaraca na gol: Što piše u sponzorskom ugovoru koji su 23. prosinca sklopili Šuker i Ivica Todorić? Kako izgleda ugovor o radu sa selektorom Nikom Kovačem? Postoji li uopće odluka Izvršnog odbora HNS-a o imenovanju Nike Kovača za izbornika, znamo li da je tu odluku naprečac, u noći velikog poraza, objavio predsjednik Šuker, a ona je po HNS-ovu statutu u nadležnosti IO-a? Na koji način novinari mogu prisustvovati sjednicama IO-a, na što po zakonu imaju pravo? Zašto zapisnici sa sastanaka IO-a nigdje nisu objavljeni? Kako izgleda godišnji financijski izvještaj HNS-a? Tko je uopće HNS-ov službenik za informiranje, kojeg bi, kao “tijelo javne vlasti”, po zakonu morali imati? Što piše u sponzorskim ugovorima s tvrtkama INA, Generali osiguranje, PIK Vrbovec, Anić holding, Hyundai…, koliko se tu love uopće okrene? Gdje je pregled sklopljenih ugovora HNS-a o javnoj nabavi za proteklih nekoliko godina? Gdje je plan javne nabave za 2014? Naposljetku, iz kojih je sve izvora u posljednjih nekoliko godina HNS ostvario prihode javnih sredstava?
Gazda-Šuker i njegovi puleni: privatna kompanija ili tijelo javne vlasti?
Uzdrmali ovim udarcima HNS-ovu obranu, ili samo ostali na gađanju bazginim puščicama, tek zapažamo zamjenu igrača u protivničkoj momčadi. Umjesto indisponiranog glasnogovornika Paceka na golu se sada obrela malo vrjednija akvizicija, tajnik Damir Vrbanović. Strah od poraza otklonio je načinom koji potvrđuje staru nogometnu istinu da se genije otkriva po jednostavnosti rješenja: “HNS nije tijelo javne vlasti”, ponovio je tajnik u svojem odgovoru na zahtjeve za informacijama ono što je prije mjesec dana već rekao glasnogovornik. Izjava je, dakle, ostala ista, ali iza rošade na golu nazire se supstancijalna promjena strategije: glasnogovornikova bi uloga trebala biti da govori informacije, dapače, da ih glasno viče, a tajnikova je, naravno, da ih krišom taji.
Na slobodnjaku s linije šesnaesterca je povjerenica za informiranje. Ona će vjerojatno naložiti HNS-u da se ponaša u skladu sa Zakonom, na što će HNS tužiti Povjerenicu Upravnom sudu. Odgovor na pitanje o odnosu između države i nogometa mogli bismo, budemo li igrali tim tempom, dobiti tamo negdje usred evropskog ljeta, kada Niko Kovač i njegovi tzv. “Vatreni” budu gorjeli na brazilskome zimskom suncu.
Članak je objavljen u okviru projekta Udruge za nezavisnu medijsku kulturu Pravo novinara na pristup informacijama, koji financira Balkan Trust for Democracy.
Izvor: h-alter