Slavonskobrodski željeznički kolodvor renovira se, uključujućii prvi peron. Stoga vlakovi iz oba smjera (Zagreb-Vinkovci/Beograd; Beograd/Vinkovci-Zagreb) dolaze i odlaze s petog perona. Međutim, do petog perona putnici ne mogu stići uobičajenim načinima – kroz podhodnik i/ili ilegalno i izravno preko tračnica. Valja njima preko wc-a. Nema im druge, nego iz glavne kolodvorske čekaonice stepeništem u podzemlje, pa kroz wc u pothodnik- sve do petog perona. Nužda im je, moraju stići na vlak. A i osjeti se da se, priliko prolaženja kroz labirinte WC-a, tu nekad obavljala ona druga nužda. Naime,dok prolaze putnicima nesnosan smrad štipa za oči. Začepiti nos ne mogu, jer u rukama nose prtljagu. Trpe, jer nisu uklonjeni ostaci raspadajuće mokraće. Pa barem da su željezničari improvizirani prolaz našpricali nekakvim sanitarom, smradeliminatorom. Nisu. Možda misle – putnici su to i zaslužili, jer nam ionako ne misle dobro. Začarani je to smradni krug nepovjerenja.
