Ukoliko podvučemo crtu i prebrojimo s kakvim smo se problemima suočili u osam mjeseci boravka u Europskoj uniji, i najveći idealisti shvatit će da priča o tobožnjem napretku pod zastavom te zajednice jednostavno ne drži vodu.
Prije četiri godine, u periodu kada je u Francuskoj bjesnila kampanja protiv romskih doseljenika iz Rumunjske, u Zagrebu sam se susrela sa svojim poznanikom, romskim aktivistom. Za udruge civilnog društva, kakva je njegova, bilo je to doba tobožnjeg prosperiteta. Hrvatska se još uvijek nalazila u pregovaračkom procesu s Europskom unijom, a zbog poteškoća u zatvaranju 23. poglavlja, koje se tiče pravosuđa i zaštite temeljnih ljudskih prava, ubrzano je u domaće zakonodavstvo uveden niz antidiskriminacijskih odredbi. Također, bio je to period u kojem su se iz pretpristupnih fondova obilato financirale aktivnosti ljudskopravaških organizacija. Unatoč popriličnoj euforiji koja je tada vladala u Hrvatskoj, moj poznanik stajao je čvrsto na zemlji. “Dobro nam je dok god se Hrvatska nalazi u pregovaračkom procesu, a kada uđemo u Europsku uniju, ponovno ćemo se naći u slijepoj ulici. Ili će nam biti još gore. Baš kao što je sada Romima u Francuskoj”, konstatirao je.
Dvije godine kasnije, odnosno u trenutku kada je Hrvatska službeno završila pregovore, i najveći idealisti polako su počeli shvaćati kako priča o tobožnjem napretku pod zastavom Europske unije, u koju su se godinama ranije ulagale ogromne nade, više ne drži vodu. Nakon šest godina pregovora, Hrvatska je u posljednjim satima mađarskog predsjedavanja Unijom dobila finalan blagoslov (ili pomast) za ulazak u tu zajednicu, bez obzira na činjenicu da još uvijek nije riješila velik broj problema iz spomenutog poglavlja. Za razliku od problema iz 23. poglavlja, prije svega neriješenog imovinskog statusa povratnika i neučinkovitog pravosuđa, pitanja koja su se odnosila na gospodarske aktivnosti i tržišno natjecanje, koja uostalom čine 80 posto sadržaja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, do detalja su uglancana prema zahtjevima ove zajednice.
Budući da su zastupnici Europskog parlamenta prošli tjedan odbacili prihvaćanje izvješća, građanke Europske unije, a među njima i Hrvatske, i dalje će u prosjeku biti manje plaćene za oko 16 posto od svojih muških kolega.
Naznaka da će kola ponovno krenuti nizbrdo nakon 1. srpnja 2013., odnosno od dana kada je Hrvatska službeno ušla u EU, upućivala je činjenica da je Hrvatska postala 28. članica bez provođenja dodatnog monitorniga nad područjem zaštite ljudskih prava. Stoga činjenica da Hrvatska sada mora uvoditi dodatne mjere štednje prema zahtjevima Troike, što joj gotovo ne dopušta nikakav manevarski prostor za provođenje alternativnih ekonomskih politika, te da svake godine mora izdvajati oko 500 milijuna eura za članstvo u EU, nisu naša jedina briga. Naime, ukoliko danas, osam mjeseci nakon proslave pridruživanja na Trgu bana Jelačića, podvučemo crtu i prebrojimo s kakvim se sve problemima Hrvatska u međuvremenu (ponovno) susrela, uvidjet ćemo da je aktivist s početka priče itekako bio u pravu.
1) Siromašni (i) radnici: Da se stopa siromaštva u Hrvatskoj povećava od početka gospodarske krize, službeno nam je postalo jasno tijekom 2012. godine, kada je Državni zavod za statistiku objavio podatak da ona iznosi 20,5 posto. Takvu tendenciju, prema kojoj sada već trećina stanovništva naginje siromaštvu, još jednom je dokazalo nedavno predstavljeno istraživanje. Poboljšanju takve situacije neće doprinijeti ni vrlo izgledno donošenje novog Zakona o radu čije odredbe zapravo idu na ruku povećanju broja siromašnih radnika. Odgovor EU na ovaj problem? Prešutan blagoslov. Naime, budući da se Hrvatska trenutno nalazi u proceduri prekomjernog deficita, novi ZOR idealno se uklapa u novi krug štednje koje ona povlači sa sobom.
2) Žene: Na opasnost da će odredbe iz novog ZOR-a najnegativnije utjecati na ionako potplaćenu žensku populaciju, već neko vrijeme upozoravaju različite sindikalne organizacije i inicijative proizašle iz organizacija civilnog društva. Na deklarativnoj razini rješenju tog problema moglo je pripomoći prihvaćanje izvještaja Ines Cristini Zuber, portugalske zastupnice u Europskom parlamentu, u kojem se, među ostalim, od zemalja Europske unije tražilo da zajamče poštovanje temeljnog načela istog iznosa plaće za isti rad muškarca i žene. Budući da su zastupnici Europskog parlamenta prošli tjedan odbacili prihvaćanje izvješća, građanke Europske unije, a među njima i Hrvatske, i dalje će u prosjeku biti manje plaćene za oko 16 posto od svojih muških kolega. Svoj obol nejednakosti dali su i euro parlamentarci i parlamentarke iz Hrvatske.
Zbog kontradiktornih i nepravednih zakona nesređenih tijekom pregovora s EU, osobe s invaliditetom suočavaju se s nedostatkom terapeuta i dijagnostičara, oduzimanjem statusa njegovatelja, manjkom potrebnih asistenata i teško dostupnim ortopedskim i drugim pomagalima.
3) Osobe s invaliditetom: Prije nešto manje od dva mjeseca inicijativa Pomozimo djeci s invaliditetom organizirala je još jedan u nizu prosvjeda zbog brojnih problema s kojima se sve češće susreću osobe s invaliditetom i njihove obitelji. Zbog kontradiktornih i nepravednih zakona nesređenih tijekom pregovora s EU, osobe s invaliditetom suočavaju se s nedostatkom terapeuta i dijagnostičara, oduzimanjem statusa njegovatelja, manjkom potrebnih asistenata i teško dostupnim ortopedskim i drugim pomagalima. Iako je Hrvatska još u ožujku 2007. potpisala UN-ovu Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, brojne spomenute obveze i dalje nisu ispoštovane.
S obzirom na činjenicu da bi “najskuplji copy paste” mogao otežati daljnje napore LGBT aktivista za uvođenjem bračne jednakosti, referendum nije bio nimalo bezazlen. Štoviše, nanovo je raspirio zatomljene huškačke strasti prema LGBT osobama.
5) Nacionalne manjine: Jedan od uvjeta kojeg je Hrvatska morala ispuniti kako bi postala članicom Europske unije bio je uvođenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Upravo se na njega pozvala Viviane Reding, povjerenica za pravosuđe EK, nakon što se u Hrvatskoj, i to ponovno nakon stupanja u Europsku uniju, razbuktala anti ćirilična kampanja. Unatoč prijetnja o tobožnjim sankcijama koje je EU spremna poduzeti protiv Hrvatske ukoliko se raspiše referendum, u redovima Vlade RH još uvijek vlada šutnja o ovom problemu. S druge strane, istim zakonom pripadnicima nacionalnih manjina jamči se pozivanje na pozitivnu diskriminaciju prilikom prijave za posao u javnim i državnim službama. Iako se na njega učestalo pozivaju, nacionalne manjine i dalje su podzastupljene u tim službama. Je li se Europska komisija oglasila o ovom problemu? Nije.
Izvor: h-alter